Inicijativa

Goranski krumpir i nadjev postaju novi brend

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Prije nas, ime i brend krumpira zaštitila je Lika, tako da mi sad moramo dokazati po čemu je goranski krumpir drugačiji od ličkog. To nije nimalo lagan zadatak, a proces koji počinje prijavom, završava tek nakon pet godina certifikacijom proizvoda na nivou EU, govori Butković



MRKOPALJ Zadruga Gorski kotar pokušat će dobiti zaštićenu oznaku zemljopisnog porijekla goranskog krumpira kao i oznaku zajamčeni tradicionalni specijalitet pod imenom goranski nadjev ili goranski želudac, najavljuje Ivan Butković, predsjednik ZGK-a dodajući da je krajnje vrijeme da se nešto konkretno učini na razvoju poljoprivrede i agroturizma koji su u Gorskom kotaru zanemareni.


– Plan je Zadruge u prvoj fazi unificirati zajedničku papirnatu i mrežastu ambalažu s logom ZGK te internim certifikatom koji bi opisao vrstu krumpira. Ambalaža bi bila u vidu papirnatih ili mrežastih vrećica od 2,5 do 5 kilograma za manja pakiranja, odnosno od 15 do 30 kilograma za veća pakiranja.


Dugoročan i mukotrpan posao


U nekoj kasnijoj fazi, ukoliko bi se povećao broj proizvođača, nabavili bismo putem EU fondova sortirnicu i pakirnicu, a naravno, treba razmišljati i o većem skladištu s kontroliranim uvjetima, gdje bi krumpir mogli bez problema držati u svježem stanju do 5 mjeseci. Sve je ovo moguće realizirati preko EU fondova, naravno ukoliko Gorani pokažu interes, govori Butković podsjećajući da je Gorski kotar nekada bio jedno od najpoznatijih područja u Hrvatskoj u proizvodnji sjemenskog i merkantilnog krumpira.




– Mislim da smo onda imali, pogotovo uz kvalitetan rad Zavoda za krumpir iz Stare Sušice, priliku prvi zaštititi goranski krumpir. Nažalost, tada to nije učinjeno pa sada moramo uložiti daleko veći trud. Nedavno smo posjetili Ministarstvo poljoprivrede kako bismo čuli što je sve potrebno učiniti na zaštiti imena i brenda goranskog krumpira i goranskog nadjeva. Nakon kontakata s predstavnicima Ministarstva jasno nam je da je to dugoročan i mukotrpan posao i to stoga što je prije nas Lika zaštitila svoj krumpir. Da bismo mi učinili isto, potrebno je, primjerice, dokazati po čemu je goranski krumpir drugačiji od ličkog.


To nije nimalo lagan zadatak, a proces koji počinje prijavom na kraju, ako bude uspješan, završava tek nakon pet godina certifikacijom proizvoda na nivou Europske unije. Da bismo uopće prijavili projekt dobivanja zaštićene oznake zemljopisnog porijekla goranskog krumpira, moramo imati određen broj zainteresiranih proizvođača, a nužno je osigurati i financijska sredstva koja se za ovu prijavu kreću oko 50.000 kuna. No, vjerujem da će ovakav zajednički goranski projekt prepoznati sve goranske lokalne samouprave, Primorsko-goranska županija te Hrvatska gospodarska komora, optimističan je Butković.


Zaštita tradicionalnog specijaliteta


Zadruga Gorski kotar radi i na zaštiti imena tradicionalnog specijaliteta poznatog pod nazivom goranski nadjev.


– Uvjet je da moramo imati barem jednog proizvođača koji svakodnevno izrađuje ovaj goranski specijalitet. Samim certificiranjem, Gorski kotar će dobiti svoj prepoznatljiv gastronomski brend radi kojeg može doći do povećanja broja dolazaka tuzemnih i inozemnih turista, ističe Ivan Butković koji najavljuje da je Zadruga Gorski kotar već pokrenula projekt sadnje krumpira koji će biti pakiran u manju papirnatu ambalažu.


– U tijeku su razgovori s većim trgovačkim lancima putem kojih bi goranski krumpir bio plasiran na tržište. Osim toga, na području između Sungera i Mrkoplja uzeli smo u dugogodišnji zakup zemljište na kojem ćemo zasaditi prvu plantažu irisa u Gorskom kotaru s namjerom da ga ponudimo farmaceutskoj kozmetičkoj industriji. Ukoliko ovaj pilot-projekt uspije, nadamo se da ćemo za dvije-tri godine uspostavit kontakt s farmaceutskim tvrtkama za otkup irisa, kaže Butković.