Potraga

ZLO FAŠIZMA Sjeća li se itko od živih Stanka Pokrajca?

Aleksandra Kućel Ilić

Fašistički logor Gonars, tijekom Drugog svjetskog rata

Fašistički logor Gonars, tijekom Drugog svjetskog rata

Prilikom radova u okolici nekadašnjeg logora Gonars pronađena je posuda za jelo s imenom Stanka Pokrajca, pa bi udruga talijanskih partizana željela to predati obitelji logoraša



OPATIJA Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Opatije organizirala je prošlog vikenda posjet talijanskim logorima iz Drugog svjetskog rata u Gonarsu i u Trstu (San Sabba), te spomeniku iz Prvog svjetskog rata u Redipugli. Uz pedesetak članova UABA bili su prisutni i predstavnici opatijske Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, a sve u okviru projekta zajedničkih posjeta antifašista i branitelja spomenicima svih ratova. Najnovija aktivnost opatijskih antifašista rezultirala je i pokušajem da se pronađu članovi obitelji jednog od logoraša, Hrvata koji je bio zatočen u Gonarsu. Više o tome smo saznali od Suzi Cvjetković, tajnice UABA u Opatiji.


– U Gonarsu nas je primio predstavnik gradske vlasti, i predstavnika Udruženja talijanskih partizana (ANPI) Palmanove i cijele regije. Ispričali su nam priču o logoru Gonars gdje je oko 500 osoba, Slovenaca i Hrvata pretežno iz Gorskog kotara i Kastavštine izgubilo živote od gladi, hladnoće i bolesti. Ispričali su nam i priču koja se posebno odnosi na naš kraj. Prilikom radova u okolici područja nekadašnjeg logora Gonars pronašli su nedavno posudu za jelo na kojoj je ispisano ime Stanko Pokrajac. Nesumnjivo je pripadala tadašnjem uzniku za kojeg se vjeruje da je bio iz Gorskog kotara.


Prihvatili smo molbu da potražimo trag Stanka Pokrajca i njegove sudbine. Tako se i putem Novog lista obraćamo onima koji možda nešto znaju o njemu ili o obitelji da nam se jave. Gonaršani bi im svečano uručili osebujni artefakt čiju su nam snimku dali, rekla je tajnica Cvjetković.





Detalje o Stanku Pokrajcu u Gonarsu nemaju, već se pretpostavlja da je bio s područja Gorskog kotara i stoga je svaka informacija o njemu ili njegovoj obitelji dobrodošla.


U San Sabbi, jedinom koncentracionom logoru u ovom dijelu Europe, gdje je postojao krematorij i gdje su ljude kremirali, ostali smo nijemi i s bolom u srcu prolazeći samicama, slušajući priče i gledajući dokaze o krajnje nehumanom postupanju prema ljudima, rekla je Cvjetković.


“Ovaj naš posjet bio je živi sat povijesti, gdje se vidi da su se ljudi uvijek borili za slobodu i pravo na život, da su stradali i bili spremni na to, za više ciljeve i za bolje sutra. Treba čuvati svijetlu uspomenu na njih, odavati počast, svim ljudima poginulima u bilo kojem ratu i borcima i civilima, jer samo tako oni nam mogu osigurati sretniju budućnost.


Naš posjet završen je uz zajednički zaključak »ne ponovilo se više nikada” – zaključila je Suzi Cvjetković.