Zabrinjavajući trend

STARA DAMA UBRZANO STARI Grade se mastodonti, a mladi iz Opatije bježe glavom bez obzira

Marina Kirigin

Pored dugogodišnjeg nedovršenog rugla iznad Nove ceste niče još jedna novogradnja / Foto Roni BRMALJ

Pored dugogodišnjeg nedovršenog rugla iznad Nove ceste niče još jedna novogradnja / Foto Roni BRMALJ

Najveći trend iseljavanja zabilježen je iz najužeg centra grada. Odlaze prvenstveno mladi ljudi s djecom tako da u Opatiji danas uglavnom živi staro stanovništvo. S druge strane, nadograđuju se hoteli, grade mastodontske poslovno-stambene zgrade, objekti turističke namjene, apartmani…



OPATIJA – Opatija rapidno gubi stanovnike. Samo u razdoblju od 2001. do 2011. godine iz Opatije je iselilo 8,3 posto stanovništva. Tih desetak godina grad je u prosjeku napuštalo stotinu ljudi godišnje, a najveći trend iseljavanja zabilježen je iz najužeg centra grada. Nakon 2011. godine trend iseljavanja se nastavlja. Prema posljednjim javno iznesenim podacima, u posljednje četiri godine iz Opatije je otišlo oko 1.100 ljudi, odnosno oko 10 posto ukupnog stanovništva Opatije.


Odlazak prvenstveno mladih ljudi doveo je do toga da u Opatiji danas uglavnom živi staro stanovništvo, a sve je manje djece. U prošloj 2017. godini u gradu pod Učkom bilo je duplo više umrlih nego rođenih. U knjizi umrlih Opatije bilo je 160 osoba,dok je rođenih bilo svega 81. Opatijska djeca, rođena u 2017. godini, činila su svega tri posto djece rođene u riječkom rodilištu. Negativan predznak dogodio se i po pitanju rođene djece u 2017. u odnosu na 2016. godinu. Tako je u 2017. godini rođeno 17 djece manje nego u 2016. godini.


Državni trendovi


Opatija dakako ide ukorak s državnim demografskim trendovima, pa iako je Grad Opatija u posljednjih pola godine uveo nove demografske mjere kojima nastoji zadržati stanovnike i ima vjerojatno jednu od najboljih pronatalitetnih politika u državi, teško je za vjerovati da će se po pitanju demografske slike nešto bitno uskoro promijeniti.




Još jedno gradilište u pripremi / Foto Roni BRMALJ


Još jedno gradilište u pripremi / Foto Roni BRMALJ



I dok s jedne strane u Opatiji pada broj stanovnika, s druge strane raste broj građevinskih objekata. Opatija je tako ove zime ponovno pretvorena u građevinsku zonu. Nadograđuju se hoteli, grade novi mastodonti – poslovno-stambene zgrade, objekti turističke namjene, apartmani, stanovi…


Uobičajene vizure na višim opatijskim predjelima / Foto Roni BRMALJ


Uobičajene vizure na višim opatijskim predjelima / Foto Roni BRMALJ



Da na svakom »kantunu« niču nove zgrade i rastu stare, podacima su potvrdili i iz opatijskog ureda Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Naime, u prošloj kalendarskoj godini za područje Grada Opatije izdano je 190 akata za građenje (rješenje o uvjetima građenja, potvrda glavnog projekta, građevinska dozvola), a u radu je još ukupno 106 akata za građenje, odnosno otvoreno je 106 gradilišta. Da se vizura Opatije iz dana u dan mijenja vidljivo je golim okom. Dizalice koje strše iznad samog grada, posebiceiznad opatijske Nove ceste, pričaju priču o razvoju grada. Mnogi se sa takvim načinom razvoja ne slažu. Čini se da većina građana smatra kako megalomanskim projektima nema mjesta u Opatiji, već da bi u Gervaisovom gradu pod Učkom kućice trebale biti »miće, bele i kot suzice vele«.


Prometni kaos


Međutim, u Opatiji se u posljednje vrijeme masovno grade mastodonti sa 20-30 apartmana, stanova. Jedna, zasigurno za mnoge Opatijce, neprihvatljiva gradnja dogodila se u naselju Zora, na samom rubu povijesnog Šetališta Carmen Sylva. Objekt sa preko dvadeset stanova potpuno je deformirao taj opatijski prostor, a istovremeno se ništa nije napravilo po pitanju javne, komunalne infrastrukture. Cestica koja vodi do tog, i u njegovom okruženju nekoliko drugih novih objekata, preuska je dvosmjerna ulica pa će zasigurno, kada stanovi nađu vlasnike, na tom komadiću Opatije zavladati prometni kaos, koji je već sada prisutan u turističkoj sezoni.


Jedna od novogradnji u središtu Opatije


Jedna od novogradnji u središtu Opatije



Na početku te iste ceste gradi se još jedan stambeno-poslovni kompleks i to odmah do nikada dovršene gradnje koja predstavlja opatijsko ruglo. Tristotinjak metara nakon hotela »Adriatic« još je jedno veliko otvoreno gradilište, a na mjestu nekad relativno male obiteljske kuće, sada niče poveliki objekt sa nekoliko luksuznih apartmana. To su samo neke od otvorenih gradilišta ove zime, kojima valja pridodati i nadogradnju i obnovu nekih opatijskih hotela.


Preizgrađenost


Opatija po pitanju gradnje, preizgrađenosti, ali i načinu na koji prilazi prostornom uređenju grada nije usamljen primjer. Ono što se dešava u Opatiji dešava se i na mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj gdje postoji interes za ulaganje privatnog novca. Nažalost, prostorno planiranje, čija je osnovna funkcija sprječavanje najgoreg mogućeg scenarija, u Hrvatskoj je od samostalnosti do danas sustavno uništavano, tvrde neki stručni poznavatelji situacije. Ističu kako je bilo samo pitanje vremena kad će nesrazmjeran razvoj privatnih investicija i javne infrastrukture dovesti do nereda u prostoru koji sve više postaje dio opatijske svakodnevnice.


Povjesničar umjetnosti dr. Berislav Valušek, profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, kaže kako je Opatija već danas preizgrađena.


– Smatram da bi u Opatiji novi objekti jedino smjeli doći na mjestima gdje bi se nešto porušilo. Opatija ima arhitekturu koja je u svakom slučaju vrijedna pažnje, koja ima europsku vrijednost. Onda imamo arhitekturu nacionalne vrijednosti, imamo nešto što je ambijentalni sadržaj, a imamo i ono što je bezvrijedno. Međutim, da bi se to bezvrijedno moglo srušiti treba napraviti jednu sveobuhvatnu konzervatorsku studiju što za Opatiju nikada nije napravljeno. Napravljene su studije koje su išle kao dio UPU-a i svih onih generalnih planova višega reda koje su bile općenite.


Trebalo se ići od kuće do kuće da se naznači što ima ambijentalnu vrijednost, što nema nikakvu vrijednost, što je za rušenje. Da smo to napravili, danas bismo točno znali gdje eventualno možemo što graditi, a gdje ne možemo. To bi trebao biti prvi korak, međutim Opatija za to nije zainteresirana. Zato dobivamo neadekvatna rješenja, primjerice ono hotela Dubrovnik, današnjeg Savoya koji ima 120-postotnu izgrađenost okoliša. Nažalost, u Opatiji ne postoji hotel zadnjih dvadeset-trideset godina koji je napravljen, obnovljen, a da nije dobio najmanje kat. Sve to naravno ne prati ni komunalna infrastruktura, od cesta, parkiranja pa do onog najelementarnije, kanalizacije, vode… Ovakve intervencije Opatiju će za 20-30 godina pretvoriti u Monte Carlo koji danas očajno i neprepoznatljivo izgleda.


Monte Carlo više ne sliči na sebe, baš kao i neki drugi turistički gradovi na Azurnoj obali gdje danas imamo hotele mastodonte, hotele sa dvadesetak katova između kojih se nalaze prolazi širine niti dva metra. U vrijeme socijalizma je bilo devastacija, ali nije bilo novaca pa se sve puno sporije razvijalo, gradilo. Danas ima šoldi koliko hoćete pa se i konstantno vodi borba za prostor. Hotel Kvarner, njegova nadogradnja, je najbolji primjer lošeg postupanja, a ako je to moglo proći onda nažalost može sve – rekao je Valušek.


Riječki arhitekt sa opatijskom adresom i bogatim međunarodnim iskustvom, suvlasnik riječkog arhitektonskog studija MR2, Miroslav Rajić, kaže kako je prostorno-planska dokumentacija Opatije istoznačna čitavom urbanističkom okviru RH.


Urbane vile


– Diljem zemlje prostorni planovi su prilično kruti i preorganizirani. Tipološke forme su veoma bazične i izrađene su u svrhu kontroliranja divlje gradnje umjesto propitkivanja novih tipologija i pogodovanja stvarnom razvoju. Gradnju izoliranih objekata u urbanističkom smislu u Opatiji stoga niti ne bih komentirao zato što je potpuno sukladna rezultatima recentnog hrvatskog urbanizma kroz apartmanizaciju i »urbane vile«. Naravno to je sasvim u skladu s razvojnim mogućnostima koji su posljedica mentalno ekonomskih čimbenika u periodu zadnjih pedesetak godina. Opatija u tom smislu nije izolirani slučaj, Hrvatska još uvijek nije greenfield destinacija, a o urbanizmu »stare dame« nije moguće govoriti ne sagledavši LRH ili pak Slatinu kao ključeve razvoja ovoga grada.


Sigurno možemo govoriti o hipertrofiji malih objekata u prostoru no moramo biti i svjesni da jednostavno nismo uspjeli privući ozbiljnije investicije ili pak stvoriti ekonomski okvir u kojem bi sami ozbiljnije investirali. Pitanja urbanizma nemoguće je u tom smislu odvojiti od ukupne strategije razvoja RH. Nažalost naš turizam, naročito ovaj izuzetan i zabilježeni rast u zadnjih par godina, posljedica je globalnih geopolitičkih čimbenika mnogo više nego naše strategije i sposobnosti. Zato ga i možemo nazvati turizmom koji se odjednom i slučajno dogodio te još uvijek nema potrebnu infrastrukturu poput shoppinga, golfa i inih sadržaja o kojima samo gledamo u filmovima. Naš turizam je usmjeren na automobilskog gosta kojem prodajemo jeftini apartman i prenapučenu plažu. Urbanizam također potpuno korespondira ovoj mentalnoj slici – kazao je Rajić.


Sve više zgrada, a istovremeno sve manje stanovnika Opatiju pretvara u mrtav grad, »grad duhova« koji živi samo dva do tri mjeseca ljeti.