Loše, loše i još lošije – pet je riječi uz koje je svoje poslovanje u Opatiji, u srcu turističkoga grada na Slatini, u hotelu Palace opisala Marija Štimec, žena čiji su život obilježili satovi, točnije Urarstvo Štimec. S nevjericom u očima, ova je članica obitelji s dugogodišnjim urarskim stažom, rodom iz Zadra, a srcem u Opatiji, gdje sa suprugom koji je otišao u mirovinu živi u Kolavićima, povjerila nam je dio svoje neobične životne priče. Naime, njezinu su »butigu« koja je smještena uz glavnu gradsku prometnicu, u tri godine tri puta opljačkali, a vrijedan »ulov« se niti u jednom od tri nemila događaja nije pronašao.

U godinama kad bi već slobodno mogla razmišljati o mirovini, gospođa Marija sada »muku muči« s brojnim problemima i velikom financijskom krizom u kojoj se našla. Kaže da je i prije pojave preventivnih mjera vezanih uz koronavirus u njezinom Urarstvu Štimec koje ima 26 godina tradicije bio izuzetno mali promet, a u poslijepodnevnim satima gotovo zanemariv. Dočekati toplije dane i sezonu kada turisti ipak poprave »stanje u kasi«, nikad nije bilo teže i neizvjesnije…

Težak opstanak

– Najprije smo 17 godina suprug i ja imali trgovinu u Rijeci, Urarstvo Štimec, no kada smo iz tog prostora morali izaći, javila sam se na licitaciju ovdje u Opatiji i prije deset godina ušla u ovaj prostor u vlasništvu Liburnia Riviera Hotela. Uložili smo novac u preuređenje i došli ovdje 2009. godine. Sve je funkcioniralo do trenutka kad sam morala izaći jer se renovirao hotel Palace. Preselila sam se preko puta tržnice u Opatiji, a kad je hotel renoviran, vratila sam se u Palace. Opstanak je izuzetno težak čak i da mi se nisu dogodile provale, a ovako – mogu reći da sam zbilja u nezavidnoj situaciji. Prva krađa dogodila se 22. lipnja 2017. godine, bio je praznik, sezona, usred dana, druga 10. siječnja 2018., po zimi, a treća je bila 19. siječnja ove godine. Kad se prva krađa dogodila bilo je strašno jer su mi uzeli 90 posto satova, prava katastrofa. Mislila sam da se više nikada neću oporaviti, no svi su me dobavljači kao dugogodišnjeg partnera dobro znali i rekli su mi da ću platiti s odgodom – kad mi posao krene, kad se malo oporavim. Rekla sam si – ima i gorih stvari u životu i nekako je to prošlo. Zatim – druga, opet užasna krađa. Cijelu su mi bravu uništili i provalili, a treća me provala, prije dva mjeseca, do kraja uništila. U identifikaciji provalnika nisu pomogle nadzorne kamere jer su bili maskirani na način da ih je nemoguće prepoznati. Kažu mi »budi sretna što si živa« i ja jesam zbog toga sretna, ali sam zbog cijele situacije jako nesretna. I sad još i ovaj virus… Već danima ovdje nema nikoga, ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela talijansku registarsku oznaku na vozilu. Hotel je zatvoren, ljudi nema – ispričala je Marija Štimec.

Tužno i bespomoćno

Pred kraj karijere, osjeća se tužno i bespomoćno. Nije joj bilo niti na kraj pameti da će joj se u samome srcu turističkoga grada dogoditi sve ovo što ju je snašlo niti da će joj biti potrebna dodatna vanjska zaštita »butige« koja će vjerojatno narušiti izgled samog prostora.

– Ipak, bez obzira na sve što me snašlo, Opatija mi je prekrasan grad čiji su potencijali puno veći od onoga što realno ostvaruje. Ne govorimo sada o koronavirusu, uslijed kojega su ulice puste, nego o stanju prije toga – rekla je gospođa Marija, u svojoj struci dobitnica mnogih priznanja i nagrada Obrtničke komore u čiju se radnju može doći i za tlakomjere, mjerače šećera u krvi, igračke, slušne aparate, osim u želji da se kupi sat ili određene vrste modnoga nakita i radi nekih popravaka kao što su zamjena baterija ne samo za satove.

Kaže da je opstanak malih obrta izvan ljetne sezone u Opatiji iznimno težak, a 2020. godina je počela – katastrofalno.

– Ljudi nema jer ih općenito nema dok je zima, a zatim su se prorijedili zbog gripe i na kraju se zatvorili u kuće zbog koronavirusa. Sablasno prazno. Svi događaji su otkazani i vjerojatno ću, bez obzira što je ovo zadnje urarstvo u Opatiji, biti prisiljena i sama zatvoriti radnju – zaključila je Marija Štimec koja bi, kada bi se uvjeti popravili ili možda pronašla adekvatan prostor s manjom najamninom, u ovom poslu ostala još idućih pet godina…