LIPA Još jedan posljednji dan travnja, lijep i sunčan, baš kao i te 1944. godine. Nacisti i fašisti svoje su krvave orgije započeli oko 16 sati i u dva i pol sata temeljito poharali selo Lipu. Spalili su i uništili sve što im se našlo na putu.

Ubili su 269 seljana od čega 121 dijete. Najmlađa je bila šestomjesečna Bosiljka Iskra. Ova tragična priča o masakru nad civilima s kraja Drugog svjetskog rata još je jednom protekle nedjelje ispričana na komemorativnom skupu Lipa pamti.

Žrtvama tog pokolja počast je stiglo odati oko 300-njak ljudi među kojima prije svega mještani Lipe i potomci stradalih, zatim predstavnici PGŽ-a, Općine Matulji, gradova i općina u susjedstvu, brojne antifašističe udruge Istre, Primorja, Slovenije i Italije te udruge proizašle iz Domovinskog rata.

Sveto drvo starih Slavena

– Možemo li proći kroz ovo mjesto a da ne pomislimo na njegovu žrtvu, njegovo stradanje? Već samo ime mjesta naslućuje njegovu veličinu. Lipa je sveto drvo starih Slavena, drvo mira koje zrači pozitivnom energijom te čuva od zla. No jesu li u tim drevnim stablima koja okružuju Lipu bili zapisani putevi patnje kojima će proći njezini mještani, ali i putovi mira na kojima na kojima će se izgraditi budućnost ovoga mjesta? Povijest koja je stvorena u suzama i patnji nikad se ne zaboravlja, zato nam ona treba biti poticaj i vodič za izgradnju kulture mira koju ćemo širiti i počuvati. Možemo li proći kroz ovo mjesto, a ne zapitati se za što je čovjek sve sposoban? Sposoban je voljeti, stvarati, graditi, pomagati, raditi, odgajati, uživati – sve ono što su i marljivi Lipljani radili do tog nedjeljnog poslijepodneva 1944. godine. Toga je dana postalo jasno da je čovjek sposoban i uništiti, zvjerski mučiti, pljačkati, silovati i ubiti. No Lipa pokazuje i da je čovjek sposoban oduprijeti se zlu i preživjeti. Započeti život ispočetka, obnoviti kuće, roditi djecu, živjeti. Mi potomci ovih hrabrih ljudi moramo biti sposobni i sjećati se, sačuvati uspomene i poučavati mlade naraštaje, kako se ovakvi zločini ne bi ponovili. Tuga koja je obuzela selo prati Lipljane kroz čitav život, predstavlja nešto što lipljanska djeca dobivaju u nasljeđe i što čini dio njihova identiteta. Pored tuge lipljanska djeca nasljeđuju i nadu, nadu da žrtva Lipe nije bila uzaludna, nadu da je stradanje Lipe doprinijelo očuvanju temeljnih ljudskih sloboda koje danas uživamo, nadu da smo iz stradanja Lipe nešto naučili. U Lipi se ponovno rodio život, obnovile su se kuće i Lipa je postala vječna – rekla je predsjednica Mjesnog odbora Lipa Đeni Šamanić na 73. obljetnicu stradanja Lipe.

Prenošenje istine

O fašističkom teroru prilikom polaganja vijenaca na spomenik palim borcima i spomen kuću govorio je  predsjednik UABA Liburnije Branko Afrić. Dinko Tamarut, predsjednik SABA PGŽ-a, rekao je kako žrtve neće biti nikada zaboravljene, a načelnik Općine Matulji Mario Ćiković dodao kako smo dužni iz povijesnih događaja učiti.

– Otvaranjem Memorijalnog centra u Lipi stvorena je podloga za učenje i prenošenje povijesne istine. Upravo zato me izrazito veseli da raste broj učenika  koji kroz godinu posjećuju Lipu i Memorijalni centar. Lipa se nalazi na mapi brojnih škola koje satove povijesti provode upravo ovdje kako bi na taj način mladima što više približili tematiku Drugog svjetskog rata i živopisno prikazali kakve posljedice za sobom nose radikalne ideologije. Lipu posjećuju i studenti, brojne udruge, turisti… Lipa se danas nalazi i na turističkoj karti, u okviru školskog kurikuluma i na listi suvremenih muzeja – rekao je Ćiković.

Župan Zlatko Komadina rekao je kako se svake godine u Lipi okupljamo da se žrtva ne zaboravi.

– Ovi ljudi nisu poginuli u ratnim razaranjima i djelovanjima, oni su žrtve ratnog zločina.  Oni su kao nevini ljudi spaljeni u ovoj danas spomen kući – rekao je Komadina podcrtavajući veličnu počinjenog zločina i podsjetio je da su na tekovinama antifašizma nastale  Hrvatska i Europa.

Skupom je moderirao Ernest Marinković, a uz izvedbe KUD-a Učka, posebno emotivan bio je nastup mlade glazbenice Karle Pupis, praunuke stradalih Lipljana.