Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 25° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Štorije pod Učkun Aleksandre Kućel-Ilić

kolumna LRH - tvrtka naših nonića s flasterom na ustima

Upravna zgrada LRH / Foto Marin ANIČIĆ
Upravna zgrada LRH / Foto Marin ANIČIĆ
Autor:
Objavljeno: 25. lipanj 2018. u 19:51 2018-06-25T19:51:00+02:00

Na pitanje što prosječnom mještaninu Liburnije znači ovaj gigantski hotelski lanac, odgovor je – LRH nam je nekad život značio, a danas je ostala emocija, »grop« u grlu i onaj ružan osjećaj koji s gorčinom izgovaramo »tamo nekima« – »se su nan zeli«

Mirne, pitome i blage Opatijce (govorimo o prosjeku, ne o iznimkama) i općenito mještane Liburnije na kojoj obitava oko 30.000 ljudi, teško će se bez vrlo, vrlo velikog i opravdanog razloga natjerati na javni prosvjed, bunt, štrajk, nošenje transparenata i izvikivanje teških riječi, pa makar bile upućene i najljućim neprijateljima. Taj naš primorski mentalitet »da ne bi ki ča zameril«, jači je od svega, pa tako prosječan stanovnik ovog prekrasnog, no prečesto zapostavljenog dijela Lijepe Naše, sebi u brk, u lokalnoj oštariji ili kada se »okupi kumpanija«, možda će o onome što ga tišti progovoriti i povišenim tonovima i »jako zmerat i njurgat«, no – najčešće samo toliko. Reklo bi se u lokalnom govoru »veli krič – velo nič«. Međutim, postoji iznimno jaka hotelska tvrtka, ona koju su izgradili »naši nonići«, zbog koje među ljudima jača revolt i iz ribica ih pretvara u morske pse.

Da, to je ona firma za koju su se nonići i očevi dobrovoljno odricali dijela plaće »za opće dobro« i ona, u kojoj se liburnijska lokalna samouprava, dakle Opatija, Lovran, Mošćenička Draga i Matulji, nakon dugačke borbe prepune uspona i padova – jedva uspjela izboriti za udio u vlasništvu od 25 posto plus zlatna dionica – Liburnia Riviera Hoteli, tvrtka koju ovdašnji mještani opravdano osjećaju »svojom«, iako u toj privatizacijsko-pretvorbenoj i tajkunizacijskoj priči stalno »puše«. Čak i kada nisu pušači, zbog LRH i očiglednih nepravdi koje su se u toj firmi i okolo nje dogodile i još se događaju – ako i nemaju alata da sve nepravilnosti isprave, zbog svega što su proživjeli ide im »para na uši«. I u obranu te tvrtke, koja spletom okolnosti već dugo nije njihova, pa tako čak niti u njezinim vodećim tijelima nema ljudi s područja Liburnije, direktori iz ovog kraja su rijetki, nemaju ovlasti i moraju imati flaster na ustima, a radnici su obespravljeni i primaju daleko manje plaće od, primjerice, susjeda u sličnim tvrtkama u Istri – Opatijci i mnogi koji žive na Opatijskoj rivijeri – spremni su izaći na ulicu.

Na pitanje što prosječnom mještaninu Liburnije znači ovaj gigantski hotelski lanac za koji se stalno traži dobrog gospodara, no u očekivanju tog misterioznog spasitelja, čitava se sredina puna bespomoćnih, obespravljenih i potplaćenih ljudi osjeća gore nego ikad, te je i raseljavanje veće no ikad – odgovor je – LRH nam je nekad život značio, a danas je ostala emocija, »grop« u grlu i onaj ružan osjećaj koji s gorčinom izgovaramo »tamo nekima« – »se su nan zeli«.

Godinama već iz LRH ne daju apsolutno nikakve izjave za medije, ne komentiraju svoju poslovnu politiku jer kada se uzimaju kune iz liburnijskih džepova, nije baš pametno slikati se po novinama, te se sustavno radi baš sve da među tih 30.000 ljudi, od kojih bi mnogi mogli raditi u LRH-u – bude što manje onih koji bi pod zadanim uvjetima – pristali raditi. Poslovanje iz godine u godinu postaje sve više sezonskog karaktera, što Opatiju uništava, sve se bazira na sezoncima i što manjem broju stalno zaposlenih, »jer tko je vidio imati toliko stalno zaposlenih, vrhunskih i stručnih kadrova«, pa čak i kada je o »kraljici Opatiji« riječ. Takva situacija ne može ići u prilog razvitku opatijskog turizma i njegovom povratku u društvo najboljih u zemlji. Definitivno ne. Odnosno, kada u tvrtku koja je najjači gospodarski subjekt na Opatijskoj rivijeri zaposliš ljude koji ujedno i žive u nekom od mjesta na toj rivijeri, personalu koji živi »tu negdje« i osjeća svoj grad, osjeća pripadnost sredini i želi njezin napredak, LRH je u glavi 24 sata dnevno, a kada tvrtku vode ljudi koji ne žive na Liburniji ili u njezinom susjedstvu – možda tek 7 ili 8 sati – i to je to... Ma što će mi tamo neka Opatija – bolje mi je u Poreču... Dolazimo i do ključnoga pitanja – što čini posebnost i turističku atraktivnost nekog mjesta – zgrade, pa čak i kada su najljepše, ili je za uspješnost i »zvjezdice« ipak prevaga u ljudima, u gostoljubivom, ležernom ali profesionalnom i stručnom osoblju?

Čim je LRH u pitanju, a stalno je u pitanju i tko zna što nas još sve čeka, od ribica do morskih pasa, itekako se u svima koji žive u gradu hotela i kolijevci turizma probude posebne emocije. No, dok nekad među 2.500 zaposlenih u LRH nije bilo mjesta na Liburniji iz kojeg nije bio bar neki od zaposlenika – danas bi se vrlo teško pronašlo ona mjesta iz kojih još bilo tko radi u gigantu kojemu čak i nadaleko poznato ime – mijenjaju u nedovoljno prepoznatljive Remisens hotele. Kada bi kolača bilo, još bi se moglo »progutati« i tu igru oko promjene naziva hotelskog brenda, no kako običnim smrtnicima ostaju tek mrvice, i to kruha »od prekčera« – jasno je da je sve što se događa u toj priči prepunoj neugodnih obrata – trn u oku. Cijele su se obitelji nekad prehranjivale plaćama zarađenim u LRH-u, no unatoč potencijalu i velikim teoretskim mogućnostima za pronalaženje perspektivnog i dobro plaćenog posla – LRH je danas spao na približno 300 stalno zaposlenih.

Ne čudi što preostali prijete štrajkom nakon što su dobro išamarani visinom otpremnine koja će biti isplaćena čovjeku koji je i sam hladno »zakuhao« vruću maneštru u LRH-u. Ako je prosječna plaća zaposlenika koji nemaju menadžerske ugovore 4.500 kuna, to znači da će donedavni »kapo« za svoj odlazak iz tvrtke »u takujin« spremiti životnu zaradu nekih 6 do 7 »običnih« radnika. I opet po domaći – izgleda da su na snazi neka nova vremena u kojima vrijedi pravilo – čim huje, tim bolje. Ili u prijevodu – nema torte za obične delavce, a onima »gore« je i starih krušnih mrvica žao...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka