In memoriam

DARIO SALETNIK Sjećanje na automobilskog pustolova kojem je cijeli svijet bio dom

Edi Prodan

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN

Obožavao je Dario o svojim putovanjima i iskustvima održavati i posebna predavanja, a gdje drugdje nego u matuljskom »Hangaru«, i uvijek je u središtu pažnje bila – ljubav prema ljudima



– Ja doktorice, ma ako ne gren va Mongoliju umret ću odmah. Tako je Dario Saletnik odgovorio na upozorenje liječnice kako osoba s toliko »stentova« i sa »šećerom« čija vršna mjerenja prelaze 20 ne bi baš smjela sama samcata otići na putovanje terencem u Mongoliju.


Ipak je otišao, a kako je kasnije pojašnjavao nikad se nije tako dobro osjećao kao na tom putovanju. Čak mu je i taj »vražji cukar« bio u normali.Dario Saletnik je bio jedan od onih ljudi za koje se može reći kako im je ova naša kugla zemaljska uistinu bila dom. Volio je baš sve ljude na svijetu, s nemalim brojem njih je i prijateljevao.

Uspješan gospodarstvenik koji je prije desetak godina u cjelosti tvrtku koju je sam postavio na noge prepustio djeci, otputio se nakon toga na ono što je oduvijek najviše volio – putovanje dalekim i nepristupačnim terenima svijeta.


Prva je na redu bila Albanija, da bi njegovo zadnje putovanje, u lipnju ove godine, u terencu u kojem je i okončao svoj život, bila najzapadnija točka Europe, portugalski rt Cabo da Roca.




Obožavao je Dario o svojim putovanjima i iskustvima održavati i posebna predavanja, a gdje drugdje nego u matuljskom »Hangaru«, i uvijek je u središtu pažnje bila – ljubav prema ljudima.


Bilo koje vjere, nacije ili ma kojeg drugog opredjeljenja koje nam donosi život. Obožavao je dakako i svoj matuljski kraj, i nećemo pretjerati ako ustvrdimo kako je prošao baš svaki pedalj naše »svete planine« Učke.


I završio je život u svojoj »beloj štrige«, terencu koji je nabavio prije nekoliko godina. Popustilo je izmučeno srce. Srećom, nitko nije stradao. Nakon »rusa«, terenca UAZ-a s kojim se godinama družio, »štriga« ga je poslala na drugi svijet.


Iran, Armenija, Gruzija, svi »stanovi« bivšeg SSSR-a i dakako Mongolija bile su najneobičnije lokacije koje je na svojim putovanjima prešao. Da o tridesetak europskih država i ne govorimo. Južna Amerika će zauvijek ostati njegov san koji nažalost nije uspio dosanjati.