Snimio Marko GRACIN
Obožavao je Dario o svojim putovanjima i iskustvima održavati i posebna predavanja, a gdje drugdje nego u matuljskom »Hangaru«, i uvijek je u središtu pažnje bila – ljubav prema ljudima
– Ja doktorice, ma ako ne gren va Mongoliju umret ću odmah. Tako je Dario Saletnik odgovorio na upozorenje liječnice kako osoba s toliko »stentova« i sa »šećerom« čija vršna mjerenja prelaze 20 ne bi baš smjela sama samcata otići na putovanje terencem u Mongoliju.
Uspješan gospodarstvenik koji je prije desetak godina u cjelosti tvrtku koju je sam postavio na noge prepustio djeci, otputio se nakon toga na ono što je oduvijek najviše volio – putovanje dalekim i nepristupačnim terenima svijeta.
Prva je na redu bila Albanija, da bi njegovo zadnje putovanje, u lipnju ove godine, u terencu u kojem je i okončao svoj život, bila najzapadnija točka Europe, portugalski rt Cabo da Roca.
Obožavao je Dario o svojim putovanjima i iskustvima održavati i posebna predavanja, a gdje drugdje nego u matuljskom »Hangaru«, i uvijek je u središtu pažnje bila – ljubav prema ljudima.
Bilo koje vjere, nacije ili ma kojeg drugog opredjeljenja koje nam donosi život. Obožavao je dakako i svoj matuljski kraj, i nećemo pretjerati ako ustvrdimo kako je prošao baš svaki pedalj naše »svete planine« Učke.
I završio je život u svojoj »beloj štrige«, terencu koji je nabavio prije nekoliko godina. Popustilo je izmučeno srce. Srećom, nitko nije stradao. Nakon »rusa«, terenca UAZ-a s kojim se godinama družio, »štriga« ga je poslala na drugi svijet.
Iran, Armenija, Gruzija, svi »stanovi« bivšeg SSSR-a i dakako Mongolija bile su najneobičnije lokacije koje je na svojim putovanjima prešao. Da o tridesetak europskih država i ne govorimo. Južna Amerika će zauvijek ostati njegov san koji nažalost nije uspio dosanjati.