Opatijski vatrogasci su u svibnju pored niza tradicionalnih svečanosti vezanih uz nebeskog zaštitnika svetog Florijana, imali i značajnu okruglu obljetnicu – punih 130 godina od osnutka Dobrovoljnog vatrogasnog društva Opatija.

Uz razne specijalnosti koje imaju u svojim redovima (alpinisti, ronioci), poznati su i po još jednoj zanimljivosti. Ona ja članica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Opatija, prijateljica i partnerica na intervencijama svome vodiču u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Opatija, a ujedno je i prvi vatrogasni potražni pas u Hrvatskoj te je povodom 130-te obljetnice osnutka DVD-a Opatija postala i prvi pas koji je dobio priznanje za svoj rad u vatrogasnoj službi.

Upravo zahvaljujući opatijskim vatrogascima više nije čudno, niti strano da vatrogasci u svojim redovima imaju četveronožne itekako korisne članove koji im služe kao pomoć u traženju osoba ispod ruševina…

U ovoj posebnoj prigodi u goste nam je došao vatrogasac, vodič potražnog psa Zoran Laslavić i njegova kujica, belgijska ovčarka pomalo egzotičnog imena Ginger Running Wild »dr. Rain«.

Svaka priča ima svoj početak, pa pitamo neizbježno – kako je sve počelo?

– Prije šest godina došao sam do tadašnjeg zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Opatija Mladena Šćulca i predložio mu da krenemo s obukom potražnog psa. Ideja mu se svidjela i krenuli smo na obuku u KOSSP »Zagreb«. Obuka se provodila po danu, noći, kiši, snijegu… Nije bilo uvjeta u kojima nismo trenirali, ali smo kod njih i puno naučili. Nakon višemjesečne obuke kada je dr. Rain imala 18 mjeseci položili smo prve ispite. Uskoro mi se na obuci pridružio još jedan član DVD-a Opatija, Ivan Šćulac koji je također krenuo raditi sa svojim psom i možemo reći da su temelji potražnih pasa u vatrogastvu bili postavljeni. Opatijski projekt obuke pasa podržala je Vatrogasna zajednica Primorsko – goranske županije na čelu s tadašnjim zapovjednikom Slavkom Gaušom, koji nam je pomogao u prezentaciji prema Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici čijem se načelniku Željku Popoviću svidio naš projekt, a rezultat je da danas na nacionalnoj razini imamo formirano povjerenstvo za potražne pse u vatrogastvu, a vodiče u Opatiji, Rijeci, Šapjanama, Rovinju, Višnjanu, Zadru, Solinu, Osijeku, Čakovcu, Lipovljanima. Eto to je ukratko kronologija nastanka vatrogasnih K-9 timova u Hrvatskoj.

Jedinstvena ruševina

Koliko često se mora trenirati?

– Da bi se moglo kvalitetno raditi na spašavanju, potrebno je barem tri puta tjedno trenirati sa psom. Naše pse treniramo u suradnji s Udrugom potražnih pasa Hrvatske, a treninzi nam se sastoje od traženja i poslušnosti. Često s UPPH radimo i u Sloveniji  gdje imamo odlične odnose s tamošnjim spasiocima. Inače moram napomenuti da VZPGŽ-a ima jedinstvenu umjetno napravljenu ruševinu na vatrogasnom poligonu u Šapjanama koja je dobila odlične ocjene od renomiranih instruktora iz Engleske, a zahvaljujući svom načinu izgradnje, u nekoliko sati se može presložiti tako da psi uvijek imaju više skrivališta i moraju koristiti svoj njuh kako bi pronašli zatrpanu osobu. Često smo pozivani na vježbe u druge države tako da smo do sada bili u Sloveniji, Italiji, Mađarskoj, Austriji, Češkoj, Njemačkoj i Francuskoj. Upravo nam je Francuska bila prva velika višednevna vježba gdje smo bili kao dio tima za spašavanje iz ruševina koji je prvi oformila JVP Grada Rijeke, a trenutačno je u formiranju i opatijski. Moram naglasiti da naši psi sve rade na igračku ili sočnu klopicu, a o bio kakvoj prisili nema niti govora jer pas uvijek mora s voljom ići u traženja, a za to je odličan motiv omiljena igračka koju dobiva nakon uspješnog zadatka.

Kako potražni pas uspije pronaći zatrpanu osobu?

– Pas ima 11.500 puta osjetljiviji njuh od čovjeka, pa često kažemo da pas ima mirisnu inteligenciju. Svojim njuhom osjeti i najmanje molekule ljudskog mirisa te kada na ruševini isti osjeti, kreće u detaljnije ispitivanje i pronalaženje najjačeg intenziteta mirisa. Tamo gdje je najjači miris pas se zaustavlja i lavežom javlja svom vodiču koji dolazi do njega i pokušava uspostaviti kontakt sa zatrpanom osobom.