VELIKI REZULTATI ZA MALU LIPU Antiratne poruke iz Lipe osvojile publiku i struku

Snimio Marin ANIČIĆ

Memorijalni centar Lipa pamti dobitnik je Velike nagrade 52. Zagrebačkog salona i posebnog priznanja Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA. Svečana dodjela nagrada održana je 28. listopada u Mimari, a Memorijalni centar, inače rad dizajnera Damira Gamulina i arhitekta Antuna Sevšeka, odabran je kao najbolji od ukupno 111 prijavljenih autora i grupa autora te 203 prijavljena rada.

– Od temeljne ideje, kojom se komemorira tragičan događaj iz travnja 1944. godine, do razrade i izvedbe koja obuhvaća sve pojedinosti unutar složenoga muzeološkoga projekta, Memorijalni centar Lipa pamti primjer je ozbiljnoga pristupa teškome sadržaju te promišljenosti uočljive na svim razinama, informativnoj, didaktičkoj, evokativnoj, istaknuto je u obrazloženju nagrade za Centar u Lipi koji čuva sjećanje na dan kada su njemački i talijanski fašisti i nacisti u tome mjestu, u općini Matulji, u svega nekoliko sati, ubili 269 hrvatskih civila, većinom starce, žene i djecu.

Također, pojašnjava se da je Memorijalni centar kao cjeloviti projekt Damira Gamulina i Antuna Sevšeka (od koncepcije, interijera preko prostornog i likovnog oblikovanja postava, do mobilijara, vizualnog identiteta i signalizacije) izvrstan pokazatelj kvalitetnoga integriranja dizajna i tehnologije u zadani, ali i preoblikovani arhitektonski okvir s iznimno dojmljivim rezultatom.

Ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka Tea Perinčić i kustosica Memorijalnog centra Lipa pamti Vana Gović u nagradi i priznanju vide dobar primjer toga da primijenjena umjetnost, u ovom slučaju dizajn i arhitektura, mogu dati velike rezultate. Također, Perinčić i Gović napominju da je nagrada na 52. Zagrebačkom salonu najveće priznanje koje je muzej u Lipi ikad dobio.

– Današnji Memorijalni centar Lipa pamti je školski primjer dobre suradnje dizajnera, odnosno arhitekata s našom strukom, naglašava kustosica Vana Gović. Tea Perinčić ocjenjuje da je priznanje važno i za rad dizajnera Damira Gamulina i arhitekta Antuna Sevšeka.– To će im biti važna referenca za njihove buduće projekte, kaže Perinčić koja suradnju kustosa s dizajnerskom i arhitektonskom strukom uspoređuje s procedurama snimanja jednog filma. Naime, dočarava Perinčić, dobar film nije moguće snimiti bez razumijevanja i suradnje režisera i scenarista. Tako je i bilo u procesu osmišljavanja Memorijalnog centra Lipa, u kojem su dizajner i arhitekt potpunosti razumjeli želje kustosa, što je na kraju prepoznala i njihova struka.

– Dobar scenarij ne znači puno ako ga režiser ne zna vizualizirati, odnosno pretvoriti u film. Tako je bilo i u našem slučaju – dizajner Gamulin i arhitekt Sevšek odlično su vizualizirali naše ideje. Nagrada je značajna ako se sjetimo da je muzej u Lipi nastao praktički od nule. U tom procesu osmišljavanja i realizacije muzeja u Lipi moralo se povezati nekoliko zahtjevnih elemenata. Prije svega, jasno, muzej je posvećen jednom doista tragičnom povijesnom događaju s konca Drugog svjetskog rata. Toj bolnoj temi trebalo je pristupiti suptilno, što nije bilo ni malo lako ako znamo da nema puno materijalnih ostataka koji govore o stradanju. Dakle, trebalo je osmisliti doživljajni efekt koji će posjetitelje Centra upoznati s tom tragedijom sljedeći povijesnu naraciju. Upravo u tome je dizajner u potpunosti uspio, što je prepoznato i na Zagrebačkom salonu, ocijenila je Tea Perinčić koja podsjeća da su dizajner Gamulin i arhitekt Sevšek izabrani kao suradnici putem pozivnog natječaja kojeg je organiziralo i sprovelo Hrvatskog dizajnerskog društva.

Tragedija mjesta

Kustosice poručuju da se ovaj natječaj pokazao kao odličan putokaz kojim smjerom moraju ići njihovi kolege iz hrvatskih muzeja. Perinčić i Gović ukazuju na to da je na natječaj za uređenje Memorijalnog centra Lipa pamti stiglo i nekoliko smionih rješenja. No, ekstravagantni iskoraci za Lipu nisu bili prihvatljivi.– Gamulin i Sevšek doista su se potrudili. Naime, u našim parametrima za uređenje muzeja, bilo je puno ograničavajućih faktora. Prije svega to se odnosilo na zgradu muzeja, čija se kvadratura nije smjela mijenjati. Također, moralo se uzeti u obzir da je Memorijalni centar također posvećen etnografskoj i zavičajnoj baštini ovog kraja, odnosno novi muzej morao je njegovati tradiciju starog. U takve gabarite trebalo je još ukomponirati tragičan i opterećujući povijesni događaj, tumači ravnateljica Pomorskog muzeja.

– Osim toga, muzej je morao poslati antiratnu poruku. Drugim riječima, prilikom osmišljavanja Memorijalnog centra arhitekt i dizajner morali su voditi računa o nizu vrlo zahtjevnih parametara. No, priča o Lipi toliko je tragična da naprosto nikome ne dopušta površna rješenja. Svi koji su bili uključeni u nastajanje ovog muzeja doista su bili duboko dirnuti tragedijom mjesta, upotpunosti su se posvetili proučavanja svega onoga što se događalo koncem rata i na osnovu svoje informiranosti ponudili su vrhunska rješenja.

Razvojna poluga

Dakle, Lipa budi duboke i iskrene emocije, poručuje kustosica Vana Gović koja pritom ističe veliku važnost lokalne zajednice koja je zapravo najzaslužnija što je Lipa dobila svoj Memorijalni centar.

Koncept Centra upravo se zasniva na ideji zavičajnog muzeja i oslanja se na nastavak participacije mještana u njegovim programima i aktivnostima i ima aktivnu ulogu u društvenom životu zajednice koju predstavlja. Kustosica Gović ističe da je muzej povezan s lokalnim ljudima i dizajner se u svom radu prvenstveno njima obraćao. Također, namjera je da on posluži kao razvojna poluga ruralnog turizma u Općini Matulji i potakne razvoj lokalnog gospodarstva kako bi doprinio kvaliteti života i, posredno, ostanku mladih ljudi u ovom pograničnom području Hrvatske. Drugim riječima, Memorijalni centar Lipa nudi brojne perspektive kraju u kojem traumatično sjećanje na ratne godine ne blijedi.