ZAGREB Najveća i najljepša, Rajska plaža u Loparu na Rabu i ove će godine, sedmi put za redom, ugostiti Festival skulpture u pijesku – akademske kipare koji će iz prekrasnog, ali za rad poprilično zahtijevnog pijeska stvarati skulpture, ove godine na temu Madagaskara. Deset umjetnika će od 11. do 15. lipnja »graditi« deset velikih pješčanih skulptura – životinje Madagaskara pa će plaža opet, barem nakratko, iz zraka biti nešto pout Nazca linija u Peruu. Tamo, doduše, životinjski likovi ucrtani u pijesak traju oko dvije tisuće godina, pješčane će figure na Rajskoj plaži potrajati najviše deset dana, no velika su radost umjetnicima, ali i domaćima, jednako tako turistima koji svake godine rado pomažu u gradnji.

A ona kiparima nipošto nije laka, budući da se, kako je na jučerašnjoj najavi Festivala pojasnila Paula Banić, stručna voditeljica Festivala, ne koristi ništa osim sitnog pijeska i vode.

– Bilo bi lakše da u pijesku ima gline, i takve bi skulpture trajale dulje, no ne želimo u pijesak ništa dodavati, pogotovo ne kakve kemikalije. Kad figure nestanu, sve bi to onda ostalo u okolišu. Ovako je teže, ali veći izazov – kazala je Banić, napominjući da na festivalu sudjeluju mladi akademski kipari sa akademija u Rijeci, Zagrebu i Osijeku.

– Specifični smo po, između ostalog, svojim prekrasnim pješčanim plažama, čak 22, od kojih je Rajska najveća i najpoznatija, i koju je CNN više puta uvrstio u sto najljepših plaža svijeta – kazao je Marin Mušćo, direktor Turističke zajednice općine Lopar. Nastajanje loparskih velikih pješčanih skulptura je, može se reći, umjetničko-komunalni proces, budući da lokalno komunalno društvo bagerom prvo nanese pijesak na površinu koju je umjetničko oko zamislilo kao budući lik, a onda je na kiparima da hrpu pijeska, stalno ga polijevajući, oblikuju. Po skulpturi je potrebno od trideset, do čak sedamdeset tona pijeska.

Tonka Kavran, Paula Banić i Marin Mušćo / Foto: D. KOVAČEVIĆ

U tabanju je ključ

– Sve je u tabanju, puno tabanja! – pojašnjava kroz smijeh akademska kiparica Iva Mihanović, koja će u Loparu, najavljuje, napraviti žirafu – u dužinu, ne visinu, to bi ipak, od pijeska, bilo prezahtijevno. S pijeksom, otkriva, dosad nije radila pa je izazov utoliko i veći. A kad velike skulpture osvanu, u njima uživaju i odrasli i djeca.

Događalo se dosad da su tijekom modeliranja preko noći i nestajale pa su umjetnici ujutro kretali iznova, no kako kaže Mušćo, sad čuvari na plažama malo pripaze na to da mrak ne pojede umjetnost. Kako loparski festival ima i natječaj za najbolju fotografiju na temu pijeska, iza skulptura, koje brzo nestaju, ostaje ono što su zabilježili fotografi.