Kao mali Beč

Zagreb priča sve jezike svijeta: Kako je hrvatska metropola postala turistički biser

Bojana Mrvoš Pavić

Stranci su Zagrepčanima prije koju godinu otkrili kako bi parkovi trebali služiti upravo tome – odmoru / Foto Denis LOVROVIĆ

Stranci su Zagrepčanima prije koju godinu otkrili kako bi parkovi trebali služiti upravo tome – odmoru / Foto Denis LOVROVIĆ

Zagreb svojom atraktivnom ponudom, bogatim sadržajem i kvalitetnim programima privlači sve veći broj gostiju. Očekujemo nastavak ovih sjajnih rezultata koji bi nam, s adventskom završnicom, trebali zaključiti 2017. kao najuspješniju zagrebačku turističku godinu, kaže direktorica Turističke zajednice Grada Zagreba Martina Bienenfeld



Zagreb je jako mali grad, ali i zanimljiv, taman nekako za odmor. Ne mora se puno hodati da bi se sve što je zanimljivo vidjelo, a puno vremena ostaje i za odmor, uživanje u gastronomskoj ponudi, ili samo ovako, na travi, kazale su nam oduševljene Zagrebom djevojke iz puno većeg Pariza, koje smo zatekli na Zrinjevcu. Upravo su stranci Zagrepčanima prije koju godinu otkrili kako bi parkovi trebali služiti upravo tome – odmoru, ne samo na klupi nego i na travi, što je uobičajena stvar u parkovima drugih metropola. Našem je čovjeku, nekako, i dalje teško opustiti se na taj način, leći na zelenilo usred grada, ali je sve više mladih Hrvata koji to ipak čine.


– Primijetili smo da nas svi ovdje gledaju i fotografiraju, malo nam je to čudno, pa čak i smeta – priznaju nam tamnopute Parižanke. Objašnjavamo im da smo mi neloš narod, a da gledamo u njih jer smo na drugačije još uvijek nenaviknuti, ali i da za koje desetljeće sigurno nećemo više zuriti u nekog tko je crne kože, nosi hidžab ili ima kose oči. Morat ćemo prestati zuriti jer se metropola, zahvaljujući turistima, konačno pretvara u metropolu.


Adventska završnica


Na ulici se, ne više samo ljeti nego i kroz čitavu godinu, čuju svi jezici osim hrvatskog, gosti nam dolaze iz cijeloga svijeta. Kako napominje direktorica Turističke zajednice Grada Zagreba Martina Bienenfeld, grad i ove godine bilježi jako dobre turističke rezultate.




Tim i Jean Chiao, brat i sestra s dalekog Tajvana


Tim i Jean Chiao, brat i sestra s dalekog Tajvana



Od siječnja do kraja srpnja Zagreb je posjetilo čak 680.150 gostiju, što je 18 posto više nego u istom razdoblju lani, a ostvareno je 1,22 milijuna noćenja, što je pak povećanje od 14 posto. Ovogodišnji je kolovoz također uspješniji od lanjskog, jer je od 1. do 20. kolovoza broj dolazaka turista veći za 13 posto, a broj noćenja za 12 posto u odnosu na isti mjesec lani.


– Zadovoljni smo ostvarenim rezultatima, a posebno činjenicom da smo milijunto noćenje ostvarili 17 dana ranije, već 5. srpnja, što nam pokazuje da Zagreb svojom atraktivnom ponudom, bogatim sadržajem i kvalitetnim programima privlači sve veći broj gostiju. Očekujemo nastavak ovih sjajnih rezultata koji bi nam, s adventskom završnicom, trebali zaključiti 2017. kao najuspješniju zagrebačku turističku godinu – napominje Bienenfeld.


Vaš je grad veličine neke pariške četvrti, ali jako zanimljiv – zgodne Parižanke ostat će u Zagrebu četiri dana


Vaš je grad veličine neke pariške četvrti, ali jako zanimljiv – zgodne Parižanke ostat će u Zagrebu četiri dana



Najuspješnija je godina dosad bila 2016., kad je broj noćenja u gradu dosegao skoro dva milijuna, što će ove godine, vjerojatno, biti i premašeno. Zagrebački je Advent sve zanimljiviji i veći, pa onda i poznatiji drugdje u Europi i svijetu. Najviše je turista prošle godine bilo iz Koreje, Njemačke, Italije, SAD-a, BiH, Velike Britanije, Španjolske, Bugarske, Kine i Austrije, a najveći su broj noćenja u gradu ostvarili gosti iz SAD-a, Njemačke, Koreje, Italije, Velike Britanije, BiH, Srbije, Španjolske, Francuske i Austrije. Značajan porast zagrebačkih turista dogodio se upravo lani, kad je bilo oko 35 posto više dolazaka i noćenja nego u 2015. Za Zagreb se pročulo, zauzeo je, nema sumnje, važno mjesto na turističkoj karti Europe i svijeta.


S dalekog Tajvana


Zgodne Parižanke u gradu će, kažu nam, ostati četiri dana. Valjda zasićeni vlastitim gradom, pitamo ih što će činiti svo to vrijeme, a one nam odgovaraju kako su uočile puno toga što žele vidjeti, ali im je prvenstveno do odmora od studentskih obaveza. Na putu su za Šibenik, no čule su i za Rijeku, koju će, napominju, možda i posjetiti nekom drugom prilikom.


– Ma dobro, vaš je grad veličine neke pariške četvrti, ali jako zanimljiv. Imate interesantne muzeje, kakvih drugdje nema, sve je lijepo i pitomo, jako nam se svidio Gornji grad, kažu nam. Osjećaju li se ovdje sigurno, pitamo ih, a one spremno odgovaraju kako su se dobro informirale, i sigurne su.


Tim i Jean Chiao, brat i sestra s dalekog Tajvana, u Zagreb su stigli na tri dana, a prvo su, također, uspinjačom pored koje smo ih zatekli pohitali na Gornji grad.


– Vi ste kao mali Beč, ali valjda zbog blizine mora, i Mediteran, smiju se jer su i u po bijela, radnoga dana, terase kafića u gradu dupkom pune i kava se ispija dugo, kako se samo na Mediteranu zna i umije.


Novi muzeji


Za Hrvatsku su čuli od prijateljice s »fejsa«, Hrvatice, pa su i sami prevalili preko devet tisuća kilometara iz Taipeia, grada od gotovo sedam milijuna stanovnika, kako bi vidjeli Zagreb i naše more. Idu u Split.


Muzeju prekinutih veza »obični« smrtnici doniraju ono što ih podsjeća na bivše veze, ne samo ljubavne, nego i prijateljske, obiteljske


Muzeju prekinutih veza »obični« smrtnici doniraju ono što ih podsjeća na bivše veze, ne samo ljubavne, nego i prijateljske, obiteljske



U gradu, zaista, svega. Kad bi ovdje imali i more, imali bi sve. Jer imamo ugodno proljeće, imamo Advent bolji od bečkoga, a od nesnosnih se ljetnih vrućina, novi je zagrebački trend, hladimo u »Bandićevim« fontanama. Kupanje na Zrinjevcu među domaćim se stanovništvom još nije uvriježilo, narod se zasad kupa samo na fontanama na ulazu u grad, no skoči li koji stranac prvi u fontanu na Zrinjevcu ili Tomislavcu, nema sumnje, i mi ćemo za njim. Vruće je.


Zagreb više nipošto nije grad iz kojeg se ljeti bježi, nego se u njega dolazi, a zaista se ima što i vidjeti. Tri nova, i to privatna muzeja postala su svjetska atrakcija koja svoje franšize prodaje po cijelome svijetu. To su Muzej iluzija, Muzej prekinutih veza i Muzej terora, čije su posebnosti uočili i strani poduzetnici pa iste takve muzeje otvorili i drugdje po svijetu.


U Muzeju iluzija, smještenom na preko dvjesto kvadrata u Ilici, postoji »obrnuta soba«, »anti-gravity« soba, ali i, između drugih brojnih zanimljivosti, »iskreno ogledalo« koje će nam, ako smo na to spremni, pokazati kako nas zapravo vide drugi. Ne još uvijek iznutra, ali je i ovo, suočavanje s vanjskom realnošću, sasvim na mjestu. Na mjestu, međutim, u ovom muzeju nećemo ostati u obrnutoj sobi niti onoj koja prkosi gravitaciji, hologrami i druge optičke iluzije pokazat će nam neku drugačiju, zanimljivu stvarnost. Jedinstveni zagrebački Muzej luzija svoje je franšize već prodao u Ljubljanu, Beč i Zadar, a planiraju i širenja drugdje, još i dalje u bijeli svijet, primjerice u Oman.


Sušte suprotnosti


Još jedan zagrebački muzejski »patent«, prodan i na zapadu, i to u Hollywoodu, jest i Muzej prekinutih veza, kojem »obični« smrtnici doniraju ono što ih podsjeća na bivše veze, ne samo ljubavne, nego i prijateljske, obiteljske. Muzej je otvoren 2010. godine, nakon što njegovi osnivači, bivši par, filmska producentica Olinka Vištica i akademski slikar Dražen Grubišić nisu znali kud s memorabilijama koje su im preostale nakon veze. Iako se njihova veza ugasila, rasplamsala se dobra poslovna ideja pa su u muzeju danas predmeti, pjesme, crteži, fotografije, audio i videozapisi iz cijeloga svijeta, kroz koje donatori pričaju o svojim bivšim ljubavima i vezama. Jedna je Berlinčanka, tako, muzeju donirala »furt« novu sjekiru kojom je iskomadala sav namještaj u stanu koji je dijelila sa svojom partnericom, jer ju je ova prevarila s drugom, i otišla. A Berlinčanka je onda nakon 14 dana vrijednog komadanja, ostatke namještaja lijepo, kao poruku, bivšoj deponirala ispred zgrade. »An ex axe« koncept se jako svidio i losanđeleskom odvjetniku John B. Quinnu, koji je zagrebački muzej posjetio prošle godine, i ideju odmah otkupio te preselio i u Hollywood.


Tortureum je pak zagrebački muzej torture koji svojim posjetiteljima, u izvanredno mračnoj atmosferi, nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na koje je i pomisao tjerala ljudima strah u kosti, muzej prikazuje sliku nasilja kroz povijest. Ovdje se dodirnuti, pa čak i »isprobati« mogu, između ostalog, giljotina, vjerna replika iz 1792. godine, sjekira koja se njiše i svakim zamahom spušta sve niže, rastezalo kao drevna naprava za mučenje, Nirnberška djevica – najstrašniji i najokrutniji način kojim su u srednjem vijeku mučili osuđenike, »brnjica« za kroćenje lajavih žena, brojni drugi zastrašujući predmeti koji su služili za ponižavanje, mučenje, ranjavanje ili ubijanje ljudi. Posebna je atrakcija muzeja tamnica, minijaturna i pothlađena prostorija u kojoj posjetitelj može provesti minutu svoga života, u mrklome mraku, iščekujući neizvjesnu budućnost.


Piknik Malog placa na Gornjem gradu nudi druženje na travi uz finu »klopu« lokalnih OPG-ova


Piknik Malog placa na Gornjem gradu nudi druženje na travi uz finu »klopu« lokalnih OPG-ova



Zagrebačka je turistička budućnost ipak svjetlija, i svakako ugodna. Piknik Malog placa na Gornjem gradu nudi druženje na travi uz finu »klopu« lokalnih OPG-ova, ljetno kino Tuškanac arhitektonski je ponovno oživljeni biser koji svakako vrijedi posjetiti, uskoro će biti otvoren i obnovljeni park Grič s arheološkim nalazištem. Uspinjača odavno ima svoju pjesmicu »dva konopa, dva kotača, uspinje se pa se vraća, eto to je Uspinjača« koju zagrebački klinci uče u vrtićima, a Dolac je danas mjesto na kojem se ne susreću više samo prodavači i kupci, već i brojni turisti, kao i, zahvaljujući replici »Mojeg gnijezda« Vlahe Bukovca preko čitavog zida jedne kuće uz ribarnicu – umjetnost. A Umjetnički paviljon dolje u gradu, otkrivamo onima koji će Zagreb tek posjetiti, zapravo je montažni objekt, na samom kraju 19. stoljeća, kao naš izložbeni primjerak, preseljen s budimpeštanske Milenijske izložbe u Zagreb. Baš je Bukovac, eto, htio sa svog prozora u Praškoj u njega gledati svaki dan. Hvala mu.