Premijerov savjetnik za obrazovnu reformu

‘Umjesto znanstvene analize, radimo reformu prosvjedima’. Fuchs ima drugačiju ideju

Ljerka Bratonja Martinović

snimio Davor Kovačević

snimio Davor Kovačević

Neka dođu dva čovjeka iz Finske i dva iz Estonije i sudjeluju u znanstvenoj analizi sustava, da vidimo što je dobro u našem sustavu, a što loše. Ovako cijelo vrijeme radimo reformu temeljem dojmova i služeći se prosvjedima, gdje dođe jedan Mesija i održi govor na trgu, pa dođe drugi Mesija, pa treći



Radovan Fuchs bio je premijerov savjetnik za obrazovnu reformu, a svojedobno i ministar znanosti i obrazovanja. U danima štrajka u školama i on je sudjelovao u traženju izlaza iz pat-pozicije u kojoj se našao premijer Plenković pritisnut nepokolebljivim zahtjevima prosvjetara za većim koeficijentima. Razgovarali smo s njim o razlozima zbog kojih premijer nije ranije okončao štrajk, kad je na kraju ionako popustio zahtjevima sindikata.


Svi se pitaju isto: nije li se štrajk u školama mogao prekinuti mnogo prije da je premijer bio manje tvrdoglav i da je na koeficijente pristao prije mjesec dana?


– Premijeru je sigurno bilo u interesu da što prije prekine štrajk i da djeca što prije krenu u škole pa je i ponuda koja je cijelo vrijeme bila na stolu je bila sasvim fer pa čak bi se usudio reći i povoljnija i sigurnija za zaposlenike škola. Kao što sam više puta istaknuo koeficijent je manje pogodna varijanta nego dodaci. Vjerojatno jako puno ljudi ne zna da se plaće formiraju od tri dijela – jedno je koeficijent složenosti pojedinog posla, drugo osnovica za izračun plaće i treće, kolektivni ugovori u kojima su definirani razni dodaci na plaću. Kad se sve to skupa stavi u formulu, ovih 6,11 nije puko 2+2+2 nego umnožak, svaki put se to množi, pa to u konačnici iznosi oko 10 posto povećanja. Dodaci pripadaju kolektivnom ugovoru koji imaju snagu zakona te imaju određeni rok trajanja i jako teško se mijenjaju ili raskidaju. Može se doduše iznimno dogoditi da se i taj segment ne isplaćuje ali samo u slučaju da dođe do nekih većih poremećaja do kojih može doći uslijed gospodarskih kriza, prirodnih katastrofa ali se tada zaposlenici putem suda bore za isplate pa se uglavnom dogodi da se i to sudskom presudom naplati i to sa kamatama. Već smo imali situaciju da je Vlada Ivice Račana, odnosno Goran Granić kao potpredsjednik tadašnje Vlade, potpisao sve kolektivne ugovore sa svim sindikatima u kojima je prihvatio sve moguće dodatke koje su sindikati tražili koji se onda nisu poštovali ni isplaćivali.




A oni su se onda naplatili tužbama.


– Tužba je došla na naplatu dvije-tri godine kasnije. Prvo nakon što su to potpisali, nisu isplaćivali dogovoreno. Onda su sindikati rekli – čekaj malo postoji ugovorna obaveza, onda je vlada rekla platit će ali prošlo je dvije godine a da nisu podmirene obaveze iz ugovora, i onda su sindikati utužili. To je državu stajalo strašno puno. Ne znam da li smo sve to ni danas riješili, to su bili npr. oni dodaci na posebne uvjete rada, šakom i kapom se ugovaralo.



Bilo je apsurdnih varijanti koje su bile ugovorene, sjećam se jer sam s tim još onda imao posla, bilo je 15 posto dodataka na plaću za neke djelatnike zbog npr. hodanja po ravnoj površini. Možete to zamisliti? Priča se izigravala do besvijesti. Imali ste tužbe kao da recimo ja sjedim tu kraj utičnice za struju i tražim pet posto dodatka na posebne uvjete rada jer bi me mogla udariti struja. Ali sve je utuženo i svi su sporovi dobiveni. I to s kamatama. Zbog sličnih neisplata dogodile su se sudske tužbe koje su blokirale račune škola. Znam da je za vrijeme ministra Primorca rad brojnih škola bio blokiran zbog sudskih presuda ukupne vrijednosti skoro 600 milijuna kuna.


Revizija uredbe


Pa tim više je premijeru u ovom slučaju bilo lakše dati nešto što nije utuživo?


– Da. Ali premijer im je htio dati povoljnije, trajno i sigurno rješenje i nikad nije imao intenciju da se učiteljima ne da više, dapače. On je nudio gotovo isti, možda i veći iznos, ali kroz dodatke, a ne kroz koeficijente. Zato kažem da bi to njima bilo sigurnije. U konačnici ovo tehničko nenastavno osoblje je sada što se toga tiče sigurnije. Ali ova Vlada neće sigurno pogaziti ono što je potpisala i sigurno će poštovati ono što je dogovoreno i u sljedećem mandatu. Za neke druge vlade nemate garancije.


Hoćete reći da se premijer brinuo za sigurnost učitelja?


– S jedne strane da, recimo da je to logična ponuda u tom trenutku ako želite najbolje zaposlenicima u školama. Međutim, ne znam zašto se inzistiralo na koeficijentima? Jer je koeficijent jedina komponenta u plaći oko koje se ne pregovara jer on određuje složenost pojedinog posla te se zbog koeficijenta ne može štrajkati. Ne možete štrajkati zbog toga što Vam je netko odredio da je vaš posao više ili manje složen. Možete izražavati nezadovoljstvo ali štrajkati ne. Sindikati mogu tražiti ne znam što, ne znam kakve dodatke, o tome se pregovara, ali o koeficijentima složenosti poslova ne. I to je logično. Naime koeficijent u uredbi nije samo brojka za izračun plaće. Taj koeficijent definira složenost poslova svakog pojedinog radnog mjesta. To je procijenjena i fiksna kategorija a ne nešto o čemu se pregovara. Na ovaj način je izvršen pritisak da Vlada ipak popusti. Iskorišteni su argumenti da je uredba o koeficijentima u nekim segmentima nepravedna i nelogična. Vlada je prihvatila taj argument i pokrenula reviziju čitave uredbe kako bi se upravo te nepravde i nelogičnosti ispravile odnosno kako bi se analizirala složenost svih poslova u javnim i državnim službama.



PISA rezultati su nam već tradicionalno loši. Zlobnici kažu da su upravo učitelji, koji su sad nagrađeni većim plaćama, krivi što su djeca loša.


– Nešto sigurno treba mijenjati u sustavu poučavanja ako se kao država odlučimo za strateški cilj da nam budu bolji rezultati PISE i na to se fokusiramo. Međutim nekim jako razvijenim i uspješnim zemljama, rezultate PISA istraživanja te zemlje ne postavljaju kao ključni faktor kvalitete svog obrazovnog sustava. PISA cilja ne određene vještine, to ne znači da nam djeca nisu obrazovana ako su rezultati ispodprosječni, problem je u dijelu o kojem se puno priča, a očito se zadnjih nekoliko godina ništa nije napravilo. Traži se logičko razmišljanje, razumijevanje, interpretacija. Za to treba više prostora u školi i nešto drugačiji pristup nastavi. Nisam ekspert pedagog ni učitelj, ali tu vjerojatno negdje leži problem. Iako i to treba ozbiljno ispitati. Da ne bi ispalo da ja radim upravo ono što sam rekao da ne treba raditi a to je da govorim na osnovu dojma, potrebno bi bilo napraviti ozbiljnu znanstvenu analizu zbog čega su rezultati PISA-e takvi kakvi jesu. U kojoj mjeri različiti faktori kao što su opremljenost škola i uvjeti nastave, obrazovanje i stručno usavršavanje nastavnika, materijalni status i zadovoljstvo učitelja i nastavnika utječu na rezultate PISA-e. Tek onda temeljem takve znanstvene analize bi trebali djelovati.



To nije prihvaćeno pa se na kraju pristalo promijeniti koeficijente samo pojedinih radnih mjesta, ali kao što sam rekao to rješenje s promjenom koeficijenata je nesigurnije za zaposlenike. Imali smo primjere kad su koeficijenti smanjivani preko noći za vrijeme Milanovićeve vlade i to ne samo učiteljima, nego i drugima. Kada im punjenje državnog proračuna nije išlo, da se ne moraju mučiti s pregovaranjem sa sindikatima, vlada je jednostavno korigirala koeficijente složenosti poslova što je suludo jer ne može se složenost poslova smanjiti zbog toga što imate slabije punjenje državnog proračuna. Na neki način ovako Uredba kao takva gubi smisao. Ponavljam koeficijenti bi trebali objektivno odrediti složenost poslova svakog radnog mjesta. Ovako predstavljena uredba kako je javnost percipirala posljednjih dana ustvari je uredba o koeficijentima za izračun plaće i ništa više. To nije njen smisao i to nije dobro. Sindikati su u jednom trenu čak predlagali da to ide kroz dodatak KU što je krajnje nelogično.


Kad su to predlagali?


– Tijekom pregovora. Zašto? Zato što kad bi to bio dodatak KU, to bi trajalo dvije godine a nakon toga bi se složenost poslova trebala ponovno izračunavati i o tome pregovarati sa sindikatima. A onda bi stvarno Uredba o koeficijentima složenosti poslova izgubila svaki smisao. Pa ne može složenost poslova biti nešto o čemu se pregovara. Složenost poslova je nešto što je procijenjeno i definirano i fiksno za svako pojedino radno mjesto dok se to radno mjesto ne promjeni. Zamislite apsurd da pregovaramo o složenosti poslova pa logično je da će svatko reći da je njegov posao najteži.


Čudne situacije


Hoćete reći da su oni predlagali, ali članstvo nije prihvatilo?


– Ne, s članstvom je bio drugi par rukava. Mislim da je na kraju stvorena takva euforija oko tih koeficijenata, usuđujem se reći da vjerojatno dobar dio javnosti i ne zna što je ustvari koeficijent, kakvo je njegovo značenje i što on predstavlja. Nije logično da koeficijent može vratiti dignitet. Imate dignitet ako imate dobru plaću, ako se vaša profesija cijeni, kako se cijeni. To su ti nematerijalni elementi. Ali to da trčite uokolo i mislite da imate veći dignitet jer vam je koeficijent viši 10 posto, mislim da to nije slučaj. Čak ako uzmemo u obzir da je time određeno da je složenost poslova koje obavljate 6.11 posto viša, onda bi analogijom trebao i vaš dignitet biti 6.11 posto viši. Pa na dignitetu i dostojanstvu svaki pojedinac svakodnevno radi sam za sebe i ne može se mjeriti postocima.


Ipak, ne možete osporiti sindikatima da su odabrali koeficijent kao svoj argument, svoju taktiku i ona se na kraju pokazala uspješnom.


– Tu se desilo nekoliko vrlo čudnih stvari tijekom tog procesa. S jedne strane, imate zahtjev za povećanjem primanja učitelja i nastavnika protiv koga nema nitko ništa, čak ni sama Vlada. Premijer kaže da, u redu, idemo s povećanjem. No u jednom času se spomenu ti koeficijenti. Još nema štrajka. Krene razgovor, i u tom trenutku imate vrlo nespecifičnu čudnu situaciju gdje ministrica podrži eksplicite 6,11 posto povećanje koeficijenata. To je prva greška.



Ne zato što netko nekom ne bi dao 6,11 posto povećanja, jer u konačnici smo došli do istoga, nego to nije trebalo tako napraviti ili bar ne bez temeljite analize složenosti poslova i argumenata. Štoviše u kontradikciji je argument da se administrativno opterećenje nastavnika smanjuje a složenost poslova povećava. Svaki ministar pokušava u svom resoru osigurati bolje uvjete, ali bilo bi pametnije reći: podržavam povećanje plaća, hajdemo se dogovoriti o načinu, utvrditi je li došlo do povećanja složenosti poslova i ako je zbog čega i to potkrijepiti dokazima i s tim doći na Vladu. Onog časa kad je rečeno 6,11 posto koeficijenata, to se pretvorilo u nekakvu mantru sindikalnih čelnika koju je javnost prihvatila, nakon čega je bilo vrlo teško i nemoguće o bilo čemu drugom argumentirano raspravljati i pregovarati.


Ali u trenutku kad učitelji i profesori upozoravaju na neravnopravnost i nejednakost u sustavu, on podiže plaće svima?


– Sad ćete vidjeti što će se desiti i kako će se desiti neravnopravnost svih ostalih. I to je jedan od razloga da se koeficijenti ne diraju i da se cjelovita napravi analiza i revizija složenosti poslova jer složenost poslova je u odnosu jednih naprema drugih. Ne postoji složenost posla sam za sebe on mora stati u nekakav odnos. Sad se pojavljuju carinici, policija i ostali. Neki kažu da izračun plaće prema koeficijentu složenosti poslova možda i nije najsretnije rješenje jer temeljem čega se može baš do kraja valorizirate nečiji rad kroz određivanje njegove složenosti? Svaki posao kojeg netko radi odgovorno, vrijedan je posao i složen u onoj mjeri kakvim ih okolnosti nameću. Ne možete samo tako reći da je posao vozača manje vrijedan niti da je složenost poslova vozača po lijepom vremenu jednaka složenosti po ledu i snijegu. Zbog toga je premijer i spominjao pomoć inozemnih stručnjaka u reviziji cijele uredbe kako bi osigurao objektivnost i transparentnost što mislim da bi bilo jedino ispravno rješenje.


Učitelji su imali najniži koeficijent kao visoka stručna sprema u sustavu javnih službi.


– To ne znam i ne mogu vam do kraja odgovoriti na to pitanje. Kada su koeficijenti složenosti poslova definirani tada je netko odredio razlike među različitim statusima učitelja i nastavnika temeljem posla kojeg obavljaju. Pogledajte uredbu, imate skoro 30 radnih mjesta u kojima se spominje riječ učitelj ili nastavnik koji imaju različite koeficijente složenosti poslova. Ono što znam da se spominjala komparacija s asistentom u visokom obrazovanju.



Kasnije je ministarstvo obrazovanja izračunalo da je stvarna razlika u koeficijentu između njih je oko 3,9 ili 4 posto. Ali kako je element s kojim se ušlo u pregovore bio isključivo 6,11, ovi kasniji izračuni nisu bili relevantni. Mogli ste govoriti što god hoćete, bilo je irelevantno. Da se s tim izračunima u ministarstvu obrazovanja krenulo ranije i da su predočeni na početku pregovora sve je moglo izgledati drugačije.S ovom povišicom od 6,11 će se sada možda malo plaće učitelja podići iznad asistenta. Pa opet dolazimo do određivanja koeficijenata složenosti poslova ali sada asistenta odnosno je li on pravedan ili ne a to je upravo argument zašto bi trebalo od glave do pete pretrest sustav koeficijenata složenosti poslova.


Predsjednica Grabar Kitarović izjavila je da je reforma obrazovanja totalno razočaranje i jedan od razloga štrajka. Slažete li se s njom?


– Ne slažem se da je reforma totalno razočaranje, ali da je u štrajku bilo dosta elemenata nezadovoljstva učitelja provođenjem implementacije reformskih procesa, moglo se vidjeti iz transparenata. Očito je nezadovoljstvo gdje su ljudi spominjali način edukacije, famozni »Lumen« i još neke druge stvari kao što su loši tableti npr. Sigurno da je tu bilo dosta izražavanja nezadovoljstva kroz način implementacije, ali sve se na kraju svelo opet na fiksaciju koeficijenta a sve ove druge stvari nekako su pale u drugi plan pa tek možemo očekivati njihovu manifestaciju u narednim mjesecima..



Argumenti će sigurno biti da su asistenti ipak regrutirani iz redova najboljih studenata a uz predavanja studentima i ispite kao i pripreme moraju se baviti i znanstvenim radom te raditi na svom doktoratu što svakako treba uzeti u obzir prilikom određivanja složenosti poslova njihova radnog mjesta. Sad, hoćemo li tu reći da je to baš apsolutno svejedno? Ne bih htio nikoga uvrijediti, ali da li je student koji završi učiteljski fakultet i zaposli se u školi i ova pozicija znanstvenog novaka, asistenta, gdje biraš od 10 posto najboljih, potpuno isto ili možda i to zaslužuje nešto više. To bi se isto sada moglo problematizirati. Ponavljam nepravda i nelogičnost je u sustavu da vi više ne možete, a trebali biste moći, puno uspješnije i bolje valorizirati složenost poslova pojedinih radnih mjesta. Zato je cjelovita i objektivna revizija uredbe nužna. I to što je prije moguće.


Društvene mreže


Postoji i društvena dimenzija ovog štrajka i prosvjeda. Sindikati su drugima pokazali da se ustrajnim i čvrstim štrajkom može izvojevati pobjeda.


– Ne, pokazalo se nešto drugo. Prvo, nisam siguran da su sindikati pri kraju štrajka uopće kontrolirali štrajk. Sindikatima se desilo nešto što im se ranije nije dešavalo. Ako čitate zadnji intervju odnosno pismo od Željka Stipića, mislim da se oni sad poprilično trude ne bi li pronašli odgovore na ovo što se u principu desilo. A desile su im se društvene mreže. I oni sami su se iznenadili zbivanjima oko toga. Bili su dovedeni u situaciju da će, ili kompletno izgubiti utjecaj na članstvo, ili će napraviti nešto konkretno pa su se onda držali fiksacije na 6,11 i ni o čemu drugome nisu htjeli razgovarati. Iako su bili svjesni da je ponuda kroz dodatke koja je bila na stolu povoljnija i sigurnija za zaposlenike. Ta fiksacija na koeficijente došla je do te razine da bi vjerojatno, da ste na referendum poslali pitanje da se koeficijent korigira za osam posto, dobili negativan odgovor. Jer je 6,11 bila čarobna riječ, 6,11 rješava priču.


Dobro, ali polazna točka i završna točka štrajka bile su, morate priznati, konzistentne.


– Polazna točka je otišla ukrivo kad se ministrica izjasnila javno da prihvaća povećanje koeficijenata za 6,11. Mogla je na Vladi porazgovarati s kolegama ministrima, analizirati složenost poslova učitelja i nastavnika u odnosu na eventualne dodatne poslove koje im je škola za život dodijelila i u odnosu na neka druga radna mjesta npr. asistenta utvrditi eventualno zaostajanje što je kasnije i napravila i onda u dogovoru s njima i premijerom ići prema izmjeni uredbe. Ovako se bojim se sva svelo na čisti PR i populizam. Cijelo vrijeme se vraćamo na riječ koeficijent.


I na ministricu.


– Pa da, i na ministricu. U konačnici, da je ministrica rekla da podržava povećanje plaća, čak da je rekla za 6,11 posto, ali da nije bilo tog koeficijenta stvari bi se drugačije odvile,… koeficijent je nešto o čemu odlučuje Vlada i kao što sam rekao ministrica je trebala napraviti analizu složenosti poslova i utvrditi da li postoji povećanje složenosti poslova zbog određenih poteza ministarstva te o tome porazgovarati na Vladi. Ne možete jedan dan reći da smanjujete administrativno opterećenje učitelja i nastavnika a drugi dan da im je složenost poslova povećana. Ministrica se morala odlučiti. Je li svojim potezima olakšala rad učiteljima i nastavnicima ili zakomplicirala.



I to je ona trebala znati…


– Sigurno da je morala znati. Znaju svi ministri. Ne samo ministri, nego i drugi.


Ishod ovog štrajka je na neki način i njena pobjeda. Bi li ona u ovom času trebala otići ili ne?


– Nekoliko puta su me to pitali, ne kanim o tome špekulirati. Ali ne znam u kom smislu je to njena pobjeda. Ja mislim da nije ničija pobjeda kad imate štrajk i kad djeca ne idu u školu, zakuhali ste nešto, niste pretjerano pomogli da se nešto riješi i na kraju imate situaciju da jednako tako glasate na vladi za proračun u kojem nisu uključeni ti isti koeficijenti i dignete ruku za njega. Čak niste ni suzdržani. Ali ako znate da nemate novaca u proračunu za sljedeću godinu, onda biste morali biti u najmanju ruku suzdržani. A ovo je dovelo do situacije do koje je dovelo. Lako je ljudima pričati što je to 300, 400, milijuna kuna, što je to milijarda. Pa nije ništa ako ne moraš preuzeti odgovornost za to. S druge strane, ove godine bira se predsjednica, iduće godine parlamentarni su izbori, i postavlja se pitanje zašto onda premijer na primjer ne ide u istu priču kao svi prethodnici da jednostavno usvaja zahtjeve svih. To je zbog toga što je ipak drugačiji od prethodnika i bez obzira na kritike ne popušta pod pritiskom populizma. Smatram da je on prvi premijer kojem je dugoročni interes stabilnosti državnih financije, kreditni rejting i smanjenje javnog duga iznad partikularnih i čisto političkih interesa. To Vam može biti i odgovor na prvo pitanje. Danas nije nikakav problem dodatno zadužiti državu, može ministar financija dobiti kredit od 2-3 milijarde eura, to nije problem kad imate financijsku stabilnost, veći kreditni rejting. Zadužite se, podignete svima plaće i postignete kratkoročni politički interes, a to što ćemo svi skupa cviliti za jedno pet godina kad to dođe na naplatu, nikome ništa. Vjerujem da će u konačnici birači ipak prepoznati sve ovo što radi premijer te da ćemo se već jednom odmaknuti od prizemnog političkog populizma.


Ali ovaj se novac mogao naći i bez zaduženja, i to prije 15 dana….


– To je drugi par rukava. On se našao i prije 15 dana. Taj novac je tu bio i prije 20 dana kada je Vlada odlučila da umjesto na smanjenje PDV-a ide na povećanje plaća i rasterećenja poreza ali sam pokušao objasniti zašto se razgovaralo da se ne ide na koeficijente nego na dodatke, a da bi ujedno korisnici takvog povećanja bili zadovoljni. Ali ono što je nuđeno prije 15 dana ostalo je isto, možda je ponuda bila i povoljnija, ali sve je ostalo fiksirano na koeficijent pa je rezultat ovakav kakav jest. Osim toga od početka je spor bio od kada ide povećanje i tek kada su sindikati pristali da ide u 2020. tek se onda otvorio prostor za dogovor.


Škola za život


SDP pokreće proceduru opoziva ministrice Divjak. Raspoloženje u HDZ-u ne ide joj u prilog, a HNS čvrsto stoji iza nje. Hoće li opet u pitanje doći koalicija?


– Sad tražite da komentiram političku situaciju. Čuo sam za to da će se tražit opoziv. U toj cijeloj priči koje će korake povući Vlada i premijer morate pitati njih.


Pa znate stanje u stranci, hoće li HDZ glasati protiv ministrice Divjak?


– To ne znam. Nisam u predsjedništvu a ne znam ni kako će glasati saborski zastupnici ako do toga uopće dođe. To su zasad samo najave.


Kao premijerov savjetnik i šef Ekspertne radne skupine i vi ste surađivali s ministricom oko reforme?


– U pripremi reforme tzv. Škole za život nisam uopće surađivao. Radio sam na kurikulumima i to tamo gdje je zapelo. ERS je odrađivao ono što mu je u ingerenciji dato po Strategiji. Škola za život se u strategiji ne spominje.


Koliko ste zadovoljni Školom za život? Može li ona donijeti promjene za pet ili deset godina na PISA rezultatima?


– Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje jer kao što sam rekao nisam dovoljno upoznat s provedbom tzv. Škole za život. U konačnici, Posebno stručno povjerenstvo preporučilo je da se napravi znanstveno utemeljena analiza prve faze eksperimentalne provedbe da se vidi što je dobro što je loše. Nismo dobili takav pristup, doduše imenovano je povjerenstvo koje je reklo što nije dobro i napravilo je nekakvu analizu ali ona nije bila znanstveno utemeljena. Ali ozbiljnu analizu finalnog proizvoda na kraju trebalo bi raditi posebno neovisno tijelo ili znanstvena ustanova koje bi reklo – ovaj segment je pokazao neke dobre pomake, a ovaj nije dobar, ovdje imamo nezadovoljstvo učitelja, ovdje neprihvaćanje od strane djece i što je najvažnije moglo bi ukazati razloge dobrog i lošeg i na koji način se nešto može promijeniti nabolje. Onda biste temeljem toga mogli ići u sljedeću fazu. Ovako se išlo frontalno s istim onim što je bilo u eksperimentu. Koje su slabe točke toga zbilja ne znam.


Što biste po tom pitanju mijenjali da ste ministar?


– Zatražio bih da se napravi ozbiljna znanstvena analiza Škole za život. To bih jako rado vidio. Ali ne kanim biti ministar.


Zašto?


– Ima mlađih i definitivno jako dobrih ljudi koji bi taj posao mogli odlično odraditi.


Onda jedna preporuka mlađemu?


– Dati da netko napravi ozbiljnu znanstvenu analizu hrvatskog obrazovnog sustava. Neka vidi dobre i loše strane. Pričamo o Fincima, Estoncima, sad ćemo početi sa Slovencima, pa dajte neka dođu dva čovjeka iz Finske i dva iz Estonije, i sudjeluju u znanstvenoj analizi sustava, da vidimo što je dobro u našem sustavu a što loše, zašto je loše, kakva su iskustva drugih u rješavanju tih problema, kako ćemo pratiti uspješnost promjena koji nam je krajnji cilj. Ovako cijelo vrijeme radimo reformu temeljem dojmova i služeći se prosvjedima, gdje dođe jedan Mesija i održi govor na trgu, pa dođe drugi Mesija, pa treći. Onda gledate prve redove, u njima možete identificirati možda buduće ministre ili ministrice.