Ekipa premijera Milanovića do kraja mandata ne planira dalje uzbuđivati javnost nikakvim reformskim zahvatima koji bi mogli, ne dao bog, uzbuniti državne i lokalne službenike
Osim ukidanja administrativnih barijera za investitore, reforma lokalne i javne uprave u Hrvatskoj se smatra majkom svih reformi. Jer njome ne samo da bi se ukinuo bar dio administrativnih barijera nego bi se i ekonomizirao cijeli sustav upravljanja državom i postigle ogromne uštede u sustavu.
No, kako se čini – ova Vlada u to neće dirati do kraja mandata, a Ministarstvo uprave koje vodi Arsen Bauk zasad predlaže samo kozmetičke zahvate – izmjene Zakona o državnim službenicima.
Tim se izmjenama između ostalog, namjeravaju ukinuti službenički sudovi, redefinirati status jednog dijela dosadašnjih službenika, te promijeniti sustav ocjenjivanja i napredovanja.
Na taj način barem bi se pokušao promijeniti imidž državnih službenika kao svetih krava za koje vrijede neka druga pravila u odnosu na sve ostale radnke u zemlji, pa se u Vladi nadaju potpori javnosti za provođenje oviz izmjena. No to nije istinska reforma, već eventualno nježan uvod u neke buduće reforme uprave, te na koncu i prekobrojne i preskupe lokalne samouprave.
Fleksibiliziranje tržišta
Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Europska komisija, kao jedan od prioriteta u provođenju reformi stalno izdvajaju reformu državne uprave, a zasad se predlažu manji zahvati. Prema sadašnjoj radnoj verziji prijedloga ukinuli bi se službenički sudovi i Viši službenički sud, a o povredama službene dužnosti bi ubuduće odlučivali čelnik tijela ili osoba koju čelnik tijela (ministar ili netko drugi) za to ovlasti.
Drugim riječima, pojednostavilo bi se »sankcioniranje« javnih službenika za greške ili nerad, a prijedlog će zacijelo izazvati prigovore zbog »politizacije« državne uprave, jer se političarima daje prevelika moć, međutim u Ministarstvu uprave drže kako je je to jedini način da se uvede red u sustav.
Uz to, redefinirao bi se i pojam državni službenik. Naime, do sada su državni službenici bili svi zaposlenici državne uprave, njih 63 tisuće, a ubuduće će status službenika imati oni koji obavljaju stručne poslove u toj instituciji, dok bi ostali trebali postati »namještenici«.
Na namještenike će se stoga primjenjivati Zakon o radu, a ne Zakon o državnim službenicima, tako da će tajnice, informatičari i drugo osoblje ubuduće biti pod kapom ZOR-a. I to je očito način da se fleksibilizira tržište u javnoj upravi. Normalno – ako i ZOR uopće prođe test javnosti.
Također, valja izdvojiti uvođenje definiranja sukoba interesa, pa će i državni službenici ubuduće morati zatvoriti obrt ako su ga imali kada su stupali na tu dužnost, a morat će i prijaviti nadređenom službeniku određeni krug osoba iz bliže obitelji zbog kojih bi mogli doći u sukob interesa zbog prirode obavljanja svog posla.
Uveo bi se i novi model napredovanja i klasifikacije radnih mjesta kojima bi se jasnije i preglednije utvrdile kompetencije (znanja, vještine, sposobnosti, obrazovanje, odgovarajuća ponašanja) za svako radno mjesto. Konačno, pojednostavio bi se i postupak ocjenjivanja i premještanja državnih službenika, a protiv rješenja o ocjeni neće biti dopuštena žalba već samo upravni spor.
Sve ovo, očito je, može poslužiti samo fleksibilizaciji tržišta u sektoru javne uprave, no temeljite reforme, uz ciljani i planirani broj smanjenja ukupno zaposlenih u upravi – nema. Niti će biti do kraja mandata Milanovićeve Vlade.
A od svih strukturnih reformi koje su Hrvatskoj potrebne – najpotrebnija je reforma javne uprave kako bi se dobio održiviji i djelotvorniji javni sustav, ali i oslobodio prostor privatnom sektoru čija želja za zaradom efikasnije može doprinijeti ekonomskom oporavku zemlje od bilo kojeg državnog dekreta, rečeno je upravo ovoga tjedna na okruglom stolu magazina Banka i HUB-a pod nazivom »Jesu li reforme uopće moguće?«. Tom prilikom i vladajući i oporba složili su se da je ta reforma najvažnija za efikasnost Hrvatske, no također i – da je sustav jednostavno nije kapacitiran provesti.
Isto je i sa reformom izbornog zakonodavstva – svi se zaklinju u demokratizaciju i uvođenje otvorenih lista i preferencijalnog glasa, što bi donijelo veću odgovornost biranih zastupnika prema svojoj bazi u izbornim jedinicama i veću legitimaciju Sabora, ali na okruglom stolu GONG-a ovoga tjedna nije se moglo čuti da će vladajući to doista i predložiti u Saboru. Ministar Arsen Bauk objasnio je da je to pitanje stranaka, a ne Vlade »koja se ne bi trebala u to miješati«, no nije najavio kada će SDP izaći s takvim prijedlogom.
Zadržavanje statusa quo
Isto je i sa lokalnom samoupravom – iako je to bio jedan od ciljeva Plana 21, sa idejom da se za mandata 2011.-2015. pripremi točan plan smanjivanja broja županija i pokuša u javnosti testirati spremnost na novi regionalni ustroj, te se smanji broj najmanjih općina (kojih je danas 500), sada je potpuno jasno da ni do te reforme neće doći.
Budući da nitko u koaliciji nije ozbiljno poradio na pisanju takvoga prijedloga, veoma je teško da bi se reforma lokalne samouprave zapravo mogla provesti čak i u mandatu koji će početi teći 2015. godine i trajati do 2019. godine.
A u toj anketi čak i političke stranke, a pogotovo stručnjaci, slažu se da je broj županija te malih općina prevelik, no čini se da nigdje nema političke volje – a u aktualnoj Vladi ni političke snage – da se te stvari i mijenjaju.
U Ministarstvu uprave Arsena Bauka spremni su pisati nove zakone čim politička odluka bude donesena, a u premijerovom kabinetu nedavno se navodno opet pojavila ideja, ovoga puta ministra Siniše Hajdaša Dončića, da se županije ukinu i osnuju regije po uzoru na dansku reformu, no prijedlog je kako došao, tako i prošao. Opet je zaključeno da bi to bio prevelik zalogaj i prevelik otpor javnosti, te se kao i od niza drugih reformi, poput outsourcinga, i od toga u Vladi odustalo.
Uostalom, članovi Vlade u zadnjoj godini svog mandata više i ne kriju da nisu spremni za reforme: potpredsjednica Vesna Pusić ovih dana otvoreno izjavljuje da bi reorganizacija lokalne samouprave trebala biti ona dugoročna i strateška reforma koja bi Hrvatsku doista suštinski izmijenila.
»To je projekt o kojem svi govore, ali ga nitko ne provodi. Zašto? Riječ je o reformi koja se mora pokrenuti čim se dođe na vlast, u prvih pola godine«, izjavila je u jednom od istupa. No, bez odgovora zašto ova Vlada to nije ni pokušala.
Tako se čini da jedinima realnima ostaju neslužbene najave iz Vlade da ekipa premijera Zorana Milanovića do kraja mandata ne planira dalje uzbuđivati javnost nikakvim specijalnim reformskim zahvatima koji bi mogli, ne dao bog, uzbuniti državne i lokalne službenike, sindikate ili bilo koju društvenu grupaciju koja bi im na redovnim izborima iduće godine mogla dati svoj glas i osigurati još jedan mandat.
Dok su SDP i HNS bili u opoziciji tvrdilo se da je zadržavanje statusa quo u funkciji kupovine političkog mira, ali čini se da ni ova Vlada nema drukčije metode za kupovinu naklonosti na izborima.
Do jeseni 2015. godine pokušat će se javnosti stoga objasniti što ova Vlada dosad ipak jest učinila, te će se puno polagati na PR da se vidi da je Vlada ipak uvela red u sustav i raščistila ostatke HDZ-ovskog mentaliteta u upravi, a reforme sustava će se ostaviti za naredni mandat. Ako ih ikada i bude.
