Sva dosadašnja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da nakon prijevremenih izbora 11. rujna nećemo imati bitno drukčiju situaciju nego poslije izbora 8. studenog prošle godine i da bi opet moglo biti teško sastaviti stabilnu hrvatsku vladu.

Četiri varijante

Petnaest dana prije izvanrednih izbora, četiri su realne varijante kako bi oni mogli završiti.

Prva, da SDP-ova Narodna koalicija uspije okupiti većinu s mogućim manjim partnerima. Most u kombinaciji s Narodnom koalicijom vjerojatno ne dolazi u obzir. Most bi možda mogao samo taktički otezati pregovore, jer ionako im odgovara ova njihova tehnička vlada, s Oreškovićem na čelu.

Druga varijanta je da HDZ uspije sastaviti novu vladu, opet s Mostom, a moguće i s još nekim partnerima.

Treća je mogućnost sastavljanje manjinske vlade, bilo SDP-ove s partnerima, bilo HDZ-ove s partnerima. Takva poslijeizborna koalicija, dakle, ne bi imala većinu u parlamentu, ali bi vladu poneka lista ili liste podupirale u parlamentu, sve dok bi im to bilo u interesu. Bila bi to, naravno, nestabilna vlada.

Četvrta varijanta je i najkontroverznija i tajnovito zakučasta – to je velika koalicija SDP-a i HDZ-a, samo njihova, ili pak SDP-ova i HDZ-ova, proširena s nekim njihovim partnerima. Jedino se čini izvjesnim da u toj koaliciji ne bi bilo mjesta za Most, a HNS je najavio da bi takvoj vladi bio opozicija.

Most se sada boji velike koalicije koju je bio iznimno uporno zagovarao u studenom i prosincu 2015., ali tada je u toj velikoj koaliciji vidio sebe, kao glavnog njezinog tvorca, s vizionarskom pa i mesijanskom ulogom.

Do petog rješenja dovela bi propast sve četiri prethodne varijante koaliranja. Bili bi to onda još jedni prijevremeni izbori, treći po redu u nešto više od godinu dana. Rješenje i (loš) izlaz koji se ovih dana opet nazire u Španjolskoj. Ako ne bude išlo drukčije, ako propadnu svi mogući pregovori i sve moguće koalicije, onda će se sigurno prije odluke o novim izborima, ovog puta ozbiljno razmatrati mogućnost velike esdepeovsko-hadezeovske koalicije.

Tehnika golog vladanja

U cijeloj toj priči o velikoj koaliciji valjda je ključno pitanje tko bi bio premijer. Logično je da premijera postavi jača stranka. Dakle, ako lista Narodne koalicije bude prva, Milanović bi mogao pristati na veliku koaliciju, ali s njim na čelu. Po istom obrascu, ako HDZ bude relativni pobjednik, bilo bi logično da koalicijsku vladu kao premijer vodi Andrej Plenković. I treća je mogućnost, koja se također spominje u velikom koaliranju, je da Milanović i Plenković podijele premijersko vrijeme na pola-pola, svaki po dvije godine. Ali, teško će se oko svega toga dogovoriti. Kad se mijenja premijer, trebali bi se mijenjati i neki ministri. Velika koalicija imala bi smisla ako bi se HDZ i SDP dogovorili  što trebaju učiniti i ako oko toga postoji dosta veliki stupanj slaganja. Stvoriti veliku koaliciju samo zbog što lakše tehnike golog vladanja – nije dovoljan razlog. 

Zoran Milanović je za mogućnost velike koalicije rekao u srijedu Novoj TV da Hrvatska nije zemlja u krizi i nije joj potrebna vlada koja bi se brinula u izvanrednoj situaciji. A velike koalicije su u pravilu iznuđene, kao u Njemačkoj i Austriji, i ona, smatra Milanović, Njemačkoj nije donijela ništa dobro, nego stagnaciju u reformskom smislu. I drugo, Plenković je slabašan predsjednik stranke, a SDP traži jakog proeuropskog partnera – kazao je Milanović.

Ali – vidjet ćemo.

Profesor Fakulteta političkih znanosti dr. Nenad Zakošek smatra da je osnovno pitanje koliko će mandata osvojiti opcije koje ne pristaju na neke uobičajene metode formiranja parlamentarne većine. Misli prije svih na Most i koaliciju Živog zida, pod imenom Jedini put. Oni su čvrsti u tome da se ne opredjeljuju s kim bi mogli koalirati. Ne žele se jednoznačno odrediti i traže neke posebne uvjete. To je ono što izbore čini neizvjesnim. Jer, kaže Zakošek, u situaciji u kojoj bi veliki broj mandata osvojile opcije koje nisu zainteresirane za koalicijske pregovore i za sastavljanje vlade, tada se može dogoditi da vlade ne bude. Zakošek navodi kao primjer Ivana Sinčića koji kaže – idemo na osvajanje većine. Ali, ankete kazuju da je to nemoguće pa bi bilo bolje da kaže – podržat ćemo manjinsku vladu, ali koja će provesti te i te politike. A kršenja pravila parlamentarne demokracije zapravo je antidemokratsko ponašanje – drži Zakošek.

Ucjenjivački potencijal

S druge strane, vidljivo je da se HDSSB nudi HDZ-u, ili za Bandićevu listu je jasno da je spremna na postizborno koaliranje, pa čak i sa SDP-om.

Zakošek je siguran da se Plenković neće dati ucjenjivati. Velika koalicija se zbog birača ne smije spominjati prije izbora. Pogotovo to ne smije Plenković. Ali ako doživimo dva-tri mjeseca mučenja s Mostom i ako javnost vidi da to ne funkcionira, tada se može ići na veliku koaliciju, smatra Zakošek. Zakošek misli da bi treći izbori za nešto više od godine dana mogli biti vrlo loši za Milanovića. Šanse za veliku koaliciju su veće nego što se sada čini. Ako hoćeš imati normalnu državu, moraš stati na kraj ucjenjivanju malih aktera. A Most ima priliku da se odredi i pokaže jesu li ozbiljna stranka ili nisu, govori nam Nenad Zakošek.

Dr. Ivan Rimac, analitičar, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, smatra da Mosti pada u popularnosti i da neće moći biti veliki blokirajući faktor u sastavljanju vladajuće koalicije. Slabiji Most imat će manji ucjenjivački potencijal. Rimac ne očekuje još veću fragmentaciju političke scene. Oni glasači koji su glasali za HDZ, glasat će za njega ponovno, a s druge strane, glasači ljevice će, poučeni iskustvom ove kratkotrajne Vlade, biti vjerojatno discipliniraniji nego ikad dosad. Siguran je da niti SDP, niti HDZ neće ući u jednu ovako besmislenu koaliciju, kakva je bila koalicija HDZ-a i Mosta.

Po Rimčevom mišljenju, postoji potencijal čak i za veliku koaliciju jer dvije velike stranke gotovo normalno razgovaraju, a i slično razmišljaju o mnogim problemima. A Rimac misli da bi i za HDZ i za SDP raspisivanje sljedećih izbora teretilo najviše njih kao one nesposobne, koji ne znaju upravljati. HDZ-ova kampanja se distancira od prošle vlade, kao da HDZ nije u njoj niti sudjelovao, a Plenković se ničim ne želi uopće izjašnjavati o toj vladi, što ostavlja sumnje oko toga koji su njegovi planovi i to učvršćuje glasače SDP-a da niti ne pomišljaju na neku alternativnu mogućnost glasanja, kaže nam on.

Vidjet ćemo kako će proći izbori. Sigurno je da će i jedan i drugi veliki blok najprije pokušati zadobiti većinu s manjim partnerima, a ako to ne bude išlo – čini nam se da je i velika koalicija izglednija nego još jedni, ponovljeni izvanredni izbori.