Demografski bum

Tlapnje o demografskoj obnovi: Priča o malom Franu iz Viškova koji je ostao – ispod crte

Andrej Petrak

Nikolina Marčelja Petrc / snimio V. KARUZA

Nikolina Marčelja Petrc / snimio V. KARUZA

Plaćam porez toj općini i tražim da moje dijete, svog stanovnika, adekvatno zbrine i smjesti u jaslice. Ne znam zašto moje dijete vrijedi manje od druge djece? Zbog bodova? Moje dijete ne razumije ni te crne bodove, ni kriterije za upis, niti zašto je Općina izgradila premalen vrtić, kaže Nikolina Marčelja Petrc



 Općina Viškovo stanovništvom je najbrojnija i ujedno najmlađa hrvatska općina, koja nakon građevinskog doživljava i demografski bum, pa se godišnje rađa po dvije stotine djece. Unatoč tome što se za predškolski odgoj i obrazovanje godišnje izdvaja praktički četvrtina općinskog proračuna, oko 15 milijuna kuna, vrtićki kapaciteti su nedovoljni i na jesenskim upisima bez mjesta u vrtiću ostalo je 150 mališana. Cijena smještaja u vrtić i jaslice koju plaćaju viškovski roditelji prije četiri godine znatno je smanjena pa se za vrtićki program plaća 400 kuna, a za jaslički 750 kuna mjesečno, i to neovisno o tome u koju su predškolsku ustanovu upisani, dok Općina subvencionira ostatak do pune ekonomske cijene.



Nova Vlada odlučila se pozabaviti demografskom obnovom pa će se jedno od ministarstava, uz socijalna, baviti i demografskim pitanjima. No, ako se jedna od najbogatijih hrvatskih općina, ujedno jedna od rijetkih s pozitivnim prirodnim prirastom stanovništva, unatoč evidentnom trudu i znatnim uloženim financijskim sredstvima, ne uspijeva u potpunosti nositi s posljedicama demografskog buma i osigurati svoj djeci mjesto u vrtiću, kako očekivati da će se išta moći popraviti u znatno siromašnijim sredinama u Hrvatskoj, koje bilježe crne demografske brojke? Demograf Anđelko Akrap upozorava da na razini države nikad nisu donesene ni srednjoročne smjernice, kojima bi se moglo demografski planirati.


– Hrvatska nikad nije imala sveobuhvatnu strategiju, nikad se nije ni srednjoročno, a kamoli dugoročno planiralo kako bi se počelo rješavati demografske probleme. Zato se i dovodimo u ekstremne situacije. U konkretnom slučaju Viškova, gdje su se godinama gradili stanovi i doseljavali mladi ljudi, koji su ondje zasnivali obitelji, u rješavanje vrtićkih kapaciteta trebale bi se uključiti i okolne sredine. To vidim i kao problem Rijeke, ali i Primorsko-goranske županije. Lokalne sredine ovdje bi trebale zajednički djelovati da se ovaj problem riješi, a pomoć i impuls trebala bi im dati i država pravilnim planiranjem. Potrebna je koordinacija mjera demografske politike, jer ovo je i pitanje ljudskih sloboda. Pogotovo što je položaj zaposlenih žena u Hrvatskoj katastrofalan, vlada totalna diskriminacija, a politika uopće ne reagira – rekao je Anđelko Akrap.





Potrebe velike


Nekako u isto vrijeme otvoren je i novi objekt vrtića kapaciteta 250 djece, koji će ove pedagoške godine preuređenjem prostorija biti proširen na maksimalni standardima predviđeni kapacitet od 290 mališana. U općini djeluju i četiri privatna vrtića koja nude predškolski, ne i jaslički program, pa ukupni vrtićki kapaciteti na raspolaganju roditeljima dosežu 515 djece. Općina subvencionira smještaj za više od 700 djece s prebivalištem u Viškovu, od kojih su neki smještaj našli u vrtićima u okolnim gradovima i općinama.


U posebnom su problemu roditelji djece jasličke dobi, pogotovo oni koji prvi put pokušavaju upisati dijete u jaslice, jer ti su kapaciteti svugdje traženi, a u Rijeci i riječkom prstenu prednost pri upisu naravno imaju roditelji koji žive u tim sredinama.


U takvom se grdnom problemu našla i Nikolina Marčelja Petrc, koja svog 15-mjesečnog sina Frana Petrca nije uspjela upisati u jaslički program u Dječjem vrtiću Viškovo. Premda zadovoljava sve potrebne uvjete za upis, potrebe su tolike da je na upisnoj listi njeno ime završilo debelo »ispod crte«, ispod četrdesetog mjesta. Ništa više sreće nije imala ni kad je dijete pokušala upisati u jaslice u okolnim gradovima i općinama. Mjesta nije bilo ni i u susjednim Kastvu i Matuljima, koji su ove godine širenjem kapaciteta uspjeli upisati svu djecu sa svog područja, ali niti u Opatiji ni zapadnom dijelu Rijeke. Nije joj preostalo drugo doli svakog radnog dana iznova snalaziti se kako zna i umije: ponekad bi mogli uskočiti članovi obitelji ili prijatelji, a sina je češće morala smještati u raznim igraonicama ili kod dadilja.


– Svaki ga dan vodim u igraonicu, povremeno ga čuva dadilja u svom stanu, povremeno moja mama, nekada svekrva, uskoči i prijateljica, nekada mužev kum. U igraonicama ponekad nema mjesta, dadilja ponekad nije taj dan slobodna i užasno je naporno iz dana u dan pokušavati naći smještaj za dijete dok si na poslu. Nikad ne znaš gdje će biti mjesta, gdje je teta slobodna, gdje dijete može provesti dan – objašnjava Nikolina Marčelja Petrc.



Kao udarac ispod pojasa doživjela je i činjenicu što će dijete, kad jednom i uspije dobiti mjesto u vrtiću, najvjerojatnije morati smjestiti izvan Viškova.


– Želja mi je da dijete pripada mjestu u kojem živim, da ga odgojim u kulturi i običajima mjesta iz kojeg dolazi. Ako ga odvojim iz ove sredine, teže će od malih nogu njegovati i čakavštinu i pusne i druge kulturne običaje, o čemu bi trebali voditi računa u viškovskim vrtićima. Željela bih da moje dijete ima primjerenu skrb i obrazovanje, kad već mora na čuvanje, kao i da sva djeca dobiju mjesto u vrtiću u svojoj općini, objašnjava.



Zbunjeno dijete


Ova situacija pogotovo ju je teško pogodila pred neki dan, kad joj sina u igraonici nisu mogli primiti jer su tete bolesne pa ga je odnijela dadilji, kod koje je po dijete trebala doći njena majka.


– Prije posla dala sam joj uputu kako doći do dadiljinog stana. Zvala me na posao i rekla da ne može naći zgradu. Htjela sam napustiti posao i otići po svoje dijete. Moje je dijete svako malo na drugoj lokaciji i njegova ga nona ne može pronaći. Taj mali veseli klinac svaki dan luta od ruku do ruku – potužila se tad bila i na svom facebooku, a taj je post sljedećih dana dobio brojne reakcije.


Cijela situacija teško pada i djetetu, objašnjava Nikolina Marčelja Petrc, koje je svako malo ostavljeno kod nepoznatih ljudi, u prostoru koji ne poznaje i u kojem vrijede nešto drugačija pravila.


– Moje dijete plače jer ga majka često ostavi nepoznatima. Tog dana prepuklo mi je srce, jer moje malo čudo koje obožavam trebao je već biti doma, a nije jer ga nona nije mogla naći. I kod upisa u vrtić potrebno je proći određeno razdoblje privikavanja na grupu i novu sredinu, a njemu se to stalno iznova događa. Nije ni čudo da je dijete zbog svega zbunjeno. Javilo mi se jako puno ljudi s postovima podrške. Mame s djecom koja su sad napunila tri godine i konačno prvi put našla smještaj u vrtiću, nakon što su prerasli jaslice, opisivale su mi kako su i njihova djeca bila tužna i zbunjena, jer istovremeno ih je odgajalo po pet ili više ljudi. Problem je i hrana, jer u igraonice i kod dadilje treba nositi svoju hranu, koju zbog posla valja kuhati večer prije pa se jede podgrijana zbog čega nerijetko teško djetetu pada na želudac – opisuje naša sugovornica.


Općinskim čelnicima zavapila je »Smjestite moje dijete u jaslice«, no na mailove poslane još prije tjedan dana nije primila nikakav odgovor.


– Od općine tražim samo ono osnovno, a to je vrtić i škola. Moje je dijete stanovnik Općine Viškovo, u kojoj moja obitelj živi već generacijama. Plaćam porez toj općini i tražim da moje dijete, svog stanovnika, adekvatno zbrinu i smjeste ga u jaslice. Ne znam zašto moje dijete vrijedi manje od druge djece? Radi bodova? Moje dijete ne razumije ni te crne bodove ni kriterije za upis, niti zašto je Općina izgradila premalen vrtić. Porast broja stanovnika trebala je pratiti i adekvatna infrastruktura i odgovarajuće planiranje, no to se nije dogodilo – pojašnjava ova majka.


U Općini Viškovo navode da su svjesni ovog problema pa uz ovogodišnje širenje Dječjeg vrtića Viškovo, u kojem će 2. studenog biti otvorene dvije nove grupe, po jedna jaslička i vrtićka, čime je omogućen upis za još četrdesetero djece, najavljuju daljnje širenje vrtićkih kapaciteta. Godine 2018. trebala bi početi gradnja novog vrtićkog objekta, u kojem bi se smjestilo stotinu djece.



Nikolina Marčelja Petrc upozorava i na financijski problem cijele priče, jer dok onima koji uspiju pronaći mjesto u vrtiću, Općina sufinancira smještaj, drugi koji nisu te sreće pa djecu privremeno smještaju po igraonicama i kod dadilja, moraju plaćati punu cijenu, koja nerijetko doseže i do dvije tisuće kuna mjesečno. Smatra stoga da bi Općina trebala sufinancirati i takav smještaj, jer ne radi se ovdje o izdvojenom slučaju, već o problemu koji zahvaća cijelu jednu generaciju djece jasličke dobi, kojoj se svake godine pridružuje po novih dvije stotine djece.



Najniža cijena


– Općina Viškovo jedna je od rijetkih općina u Republici Hrvatskoj koja osigurava najnižu cijenu smještaja djece u dječji vrtić. S obzirom na činjenicu da na našem području nema dovoljnog kapaciteta u vrtićima za svu djecu, Općina Viškovo, za razliku od drugih općina i gradova u Republici Hrvatskoj, na isti način subvencionira smještaj djece iz Viškova u vrtićima koji se nalaze na području drugih jedinica lokalne samouprave. Zbog neodgodive potrebe za osiguranjem dostatnih kapaciteta za smještaj djece u predškolske ustanove, Općina Viškovo krenula je u realizaciju projekta izgradnje novog objekta za jaslice i vrtić. Za tu namjenu kupljeno je zemljište te će tijekom 2017. godine biti izrađena projektna dokumentacija za izradu glavnog izvedbenog projekta nove zgrade čime će se kapacitet povećati za sedam novih grupa predškolaca, što znači da će se osigurati mjesto za još 100 djece, a početak gradnje očekuje se u 2018. godini. Unatoč svim izazovima koji se javljaju kao posljedica rasta nataliteta, Općina će i dalje ulagati napore da svim mještanima, a posebice onim najmlađima i dalje osigurava uvjete za ugodan i modernim prilikama prilagođen život – izjavila je načelnica Viškova Sanja Udović.


Ostvare li se ove najave, 2019. godine trebao bi konačno biti znatno smanjen pritisak na jasličke kapacitete u Viškovu, no bit će to prekasno i za malog Frana Petrca i za dobar dio drugih njegovih vršnjaka, koji su se našli među onih 150 mališana jasličke i vrtićke dobi koji su ove jeseni ostali »ispod crte«.