Politički kapital

Škoro je odlučio da pod svaku cijenu ostaje u politici. Što to znači za krugove koji ga podržavaju?

Dražen Ciglenečki

Foto Davor Kovačević, Goran Ferbezar PIXSELL, Darko Jelinek

Foto Davor Kovačević, Goran Ferbezar PIXSELL, Darko Jelinek

Škoro može postati predsjednik i usmjereni smo na izbore. No, bez obzira kako ova priča završila, on će steći velik politički kapital i normalno mi je da će ga htjeti uložiti u pokretanje promjena u Hrvatskoj, poručio je pak Mostovac Grmoja



ZAGREBMiroslav Škoro prvi je put u intervjuu za naš list eksplicitno najavio da će ovaj put ostati u politici, neovisno o rezultatima izbora za predsjednika Republike.


– Odlučio sam da ću ostati u politici pod svaku cijenu. Neću stati nakon ovih izbora. Okupio sam ljude koji vjeruju da je promjena moguća i ne mogu ih napustiti, bez obzira kakvi bili izborni rezultati. Zašto ne bismo promjenu napravili u Saboru, rekao je Škoro.


Značajne posljedice


Ova njegova odluka mogla bi imati značajne posljedice za političku scenu. Naravno, ako Škoro pobijedi na izborima bit će predsjednik i sukladno tome će najmanje pet godina utjecati na dinamiku hrvatske politike. No, ako i izgubi, neće baciti koplje u trnje nego, sada je to jasno, ide na parlamentarne izbore, koji se održavaju krajem iduće godine.




U kojoj bi to bilo formi, bi li Škoro u tom slučaju osnovao vlastitu političku stranku, tema je o kojoj njegovi suradnici trenutačno ne žele govoriti. Logično jer fokusirani su na predsjedničke izbore, a svi su u Škorinom stožeru, kao i sam kandidat, uvjereni da će, premda mu ankete ne idu u prilog, on biti novi predsjednik Republike. Ali, ključni ljudi stranaka koje su podržale njegovu kandidaturu itekako već razmišljaju o razdoblju nakon izbora.


Ruža Tomašić je najistaknutije ime Hrvatskih suverenista, koji su se među prvima svrstali uz Škoru.


– Škoro će za nas biti faktor okupljanja i ako će biti predsjednik i ako neće. Naša platforma suverenista ide dalje, a voljela bih da s nama nastavi i Most, kazala nam je jučer europska zastupnica Ruža Tomašić.


Ali, nije Most po ukusu predstavnika svih političkih opcija koje podržavaju Škoru. Jedan naš sugovornik iz te grupacije rekao nam je da je bit svega »oteti« dio birača HDZ-u, a »oni imaju animozitet prema Boži Petrovu i Mostu«.


Politički tajnik Mosta Nikola Grmoja razumije Škorinu želju da ostane politički aktivan i ako sada ne pobijedi.


– Kao prvo, Škoro može postati predsjednik i usmjereni smo na izbore. No, bez obzira kako ova priča završila, on će steći velik politički kapital i normalno mi je da će ga htjeti uložiti u pokretanje promjena u Hrvatskoj. Naročito poslije ovih napada na njegovu suprugu. Što se Mosta tiče, karte će se preslagivati nakon izbora, vjerujem da će se puno toga promijeniti i mi ćemo odlučiti što i kako u budućnosti, naglašava Grmoja.


Neugodno po HDZ


Kako bilo, kad bi Škoro bio izabran za predsjednika Republike, bila bi to neugodna vijest za HDZ i premijera Andreja Plenkovića. Bio bi to, poslije izbora za Europski parlament, drugi zaredom neuspjeh za HDZ i stranka u kojoj je sve podređeno pobjedama i obnašanju vlasti našla bi se u delikatnoj situaciji.


Pogotovo to vrijedi za Plenkovića, kojem u prvoj polovici sljedeće godine predstoji borba za ostanak na čelu stranke, u konkurenciji s Mirom Kovačem, Davorom Stierom, Tomislavom Karamarkom… Nedavno je na sjednici Predsjedništva HDZ-a čak i Vladimir Šeks rekao Plenkoviću da bi eventualan predsjedničin poraz oslabio njegovu političku poziciju.


S tim da je za HDZ gora varijanta ako pobijedi Škoro nego Zoran Milanović. Milanović na Pantovčaku bio bi za HDZ barem snažan mobilizacijski instrument na parlamentarnim izborima. Škoro, koji je dugo bio blizak HDZ-u, nije, međutim, politički odbojan biračima te stranke.


Iz ovoga proizlazi da bi za HDZ potencijalno još gore bilo da Kolinda Grabar-Kitarović ipak zadrži predsjedničku dužnost, a da im se onda Škoro za desetak mjeseci suprotstavi na izborima za Sabor. Na taj bi način on izravno smanjio broj glasova HDZ-a i možda formirao u parlamentu jak klub s deset ili više zastupnika.


Otrežnjenje na parlamentarnim izborima


Nije uopće lako podršku s predsjedničkih izbora pretočiti u glasove na izborima za Sabor. Bilo je i ranije kandidata za predsjednika Republike koji bi neočekivano iskočili, ali bi im na parlamentarnim izborima uslijedilo otrežnjenje. Boris Mikšić je 2005. skoro ušao u drugi krug, dobio je tek nešto manje od 400 tisuća glasova (17,79 posto), ali kad se na izborima za Sabor 2007. natjecao u četvrtoj jedinici ostao je na mizernih 0,45 posto.


Za Ivana Vilibora Sinčića je kao predsjedničkog kandidata krajem 2014. glasovalo 290 tisuća ljudi, a godinu dana kasnije s liste njegovog Živog zida samo je on ušao u Sabor. Koliko su predsjednički i parlamentarni izbori različiti dobro zna i Ivo Josipović, čija je stranka 2015. potpuno propala na izborima za Sabor iako je on godinu dana ranije dobio više od milijun glasova.