Alarmantno stanje u bolnicama

SVE IH JE MANJE, RADE SVE VIŠE Liječnici i sestre održavaju sustav na životu nauštrb svog zdravlja

Ljerka Bratonja Martinović

snimio Silvano Ježina

snimio Silvano Ježina

Istodobno, ni sestrama se prekovremeni rad adekvatno ne plaća, a bolnice često izbjegavaju prekovremene pa ostave samo jednu sestru na odjelu. Tako se noću jedna sestra ili tehničar brinu o čak 20 pacijenata, što prelazi njihove fizičke mogućnosti i tjera ih da rade preko granice izdržljivog.



U idućih 10 godina u mirovinu će otići oko 4.000 liječnika, a slična je situacija i s medicinskim sestrama. Svaka druga medicinska sestra u Hrvatskoj starija je od 45 godina. Pitanje je hoće li ih imati tko zamijeniti, jer upravo mladi liječnici i medicinske sestre rado odlaze u inozemstvo, gdje su plaće doktora i medicinskog osoblja višestruko veće od hrvatskih. Osim većih plaća, na odlazak ih tjera neodrživo stanje u hrvatskom zdravstvu, gdje su i jedni i drugi osuđeni raditi preko svake mjere, protivno zakonskim propisima, a pritom za to ne primaju niti odgovarajuću naknadu.


Iz sindikata liječnika i sindikata medicinskih sestara upozoravaju na to da su im ljudi premoreni, i da kvaliteta zdravstvene usluge neminovno trpi. Drugim riječima, manjak osoblja u bolnicama na vlastitoj koži, u manjoj ili većoj mjeri, osjećaju pacijenti.


Nema obiteljskih liječnika


Na urušavanje zdravstvenog sustava, koji uz nastavak ovakve politike neće preživjeti još jedno desetljeće, upozoravaju Anica Prašnjak, predsjednica Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara i Renata Čulinović-Čaić, predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata. Umirovljenje sve većeg broja medicinara, sve češća bolovanja zbog prenapregnutosti i odlazak u inozemstvo liječnika i sestara svih dobnih skupina, a najviše mladih, naše će zdravstvo skupo stajati, uvjereni su u sindikatima.




Zbog prosječne starosti od 55 godina, u idućih pet godina u mirovinu odlazi oko 500 liječnika obiteljske medicine. Istodobno, već sada u Mreži javnozdravstvene službe nedostaje 186 timova obiteljske medicine, a njih 180 radi bez liječnika. Razlog je tome premalo specijalizacija iz obiteljske medicine, nizak interes mladih liječnika za primarnu zaštitu i zapošljavanje u bolničkom sustavu, i odlazak u inozemstvo.


Dodatna je otegotna okolnost za obiteljske liječnike to što u srpnju 2020. godine na snagu stupa Direktiva EU-a po kojoj će u obiteljskoj medicini moći raditi samo liječnici sa završenom specijalizacijom. U ovom trenutku, od ukupno 2.330 obiteljskih liječnika, tek svaki drugi ima specijalizaciju.


Zbog manjka liječnika, mnogi već godinama nisu bili na godišnjem odmoru ili bolovanju. Sve teže se pronalaze i medicinske sestre za zamjene zbog godišnjih odmora ili bolovanja, pa »uskaču« sestre iz mirovine. Nedostatak medicinskog osoblja prisutan je u velikim gradovima kao što su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, ali je situacija najteža u slabije naseljenim krajevima Slavonije, Like, dalmatinskog zaleđa i otoka.


Liječnici iz primarne zdravstvene zaštite, ali i iz bolničkog sustava, boje se da zdravstvu prijeti urušavanje, a aktualna vlast ne čini ništa da se taj problem riješi. Osim obiteljskih liječnika, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje i 50 pedijatara. U iduće dvije godine u mirovinu ide čak 85 pedijatara koji nemaju osiguranu zamjenu. Nedostaje i 79 ginekologa, a u mirovinu ih do 2021. odlazi 47. Zbog manjka liječnika i starenja stanovništva, neki timovi obiteljske medicine imaju više od maksimalnih 2.250 pacijenata, neki pedijatri imaju i više od 1.190 predškolske djece, a ginekolozi i po 9.000 žena u timu. U prosjeku, dnevno prime više od 80 pacijenata, a svako malo prijete nadležnima da će prijeći na propisane normative, dvostruko manje od tog broja. U Europskoj uniji, inače, u prosjeku se u ambulanti primi 25 do 35 pacijenata dnevno, od njih samo pet nenaručenih.


Užasan presing


Bolnički sustav ima svoje probleme, a najveći je među njima neplaćanje prekovremenih sati, koji se unatoč zakonskim ograničenjima, uredno odrađuju.


– Ljudi nema dovoljno i prekovremeni sati enormno se gomilaju. Nažalost, morali smo tužiti državu da plati pošteno odrađene sate liječnicima koji rade korektno, i nauštrb vlastitog zdravlja i svoje obitelji održavaju zdravstveni sustav na životu – veli kirurginja Čulinović-Čaić. I ona, kaže, mora istodobno raditi na tri ili četiri radilišta, što je izuzetno zahtjevno i iscrpljujuće. »Da nas nema dovoljno, osjetim u svakom dežurstvu, jer ste zaduženi za četiri ili pet radilišta, a specijalizanti vas za sve što nisu sigurni zovu«, ilustrira šefica HLS-a. Situacija je po njoj »grozna«, a sustav počiva na onima koji se ne odluče na odlazak iz Hrvatske.


– Većina ih ide jer ne mogu izdržati presing neprestanog balansiranja između ambulante, subspecijalističke ambulante, kirurške sale… Frustrirajuće je tako raditi, osobito kad znate da vam taj rad neće ni platiti kako treba – veli Čulinović-Čaić. Zbog toga 80 posto liječnika starijih od 35 godina ima visok tlak, a oni nastavljaju raditi i nakon što prebole infarkt, karcinom ili neku drugu tešku dijagnozu.


Zahvaljujući angažmanu sindikata, dosad je više od 200 liječenika dobilo pravomoćne presude u svoju korist prema kojima im je bolnica dužna isplatiti prekovremene sate koje su odradili. Više od stotinu prošlo je prvostupanjske sudove, a 95 posto riješeno je u korist liječnika. Riječ je o ukupnom iznosu između dvije i tri milijarde kuna, što je za zdravstveni sustav golem trošak. On, osim prekovremenih sati, uključuje i kamate i troškove sudskog procesa, što država ne bi plaćala da su prekovremeni sati bili pravodobno plaćeni. Ali to nije sve: zdravstvena administracija iz ove situacije nije izvukla nikakav poučak, pa primjerice KBC Osijek, koji je već isplatio prve odštete liječnicima, i dalje po starom krivo obračunava odrađene sate, pa može računati s novim tužbama….


Moguć i štrajk


Liječnicima je toga već dosta, pa će se za svoja prava boriti na europskoj razini, preko svoje federacije sindikata, računaju doći do Međunarodne organizacije rada i Europske komisije koja bi premijeru -kaže Čulinović-Čaić, mogla dati signal da vodi pogrešnu politiku. Odgovornim drži upravo premijera Plenkovića jer resorni ministar Milan Kujundžić »ne može sam riješiti taj složeni međuresorni problem«.


– Zdravstveni sustav puca po svim šavovima. Krajnje je vrijeme da se poduzmu konkretne mjere. Sustav radi samo zato jer nas ima dovoljno ludih koji pristajemo raditi tako da ne znamo gdje nam je glava, a gdje nam je rep. Problemi će pogotovo doći do izražaja na ljeto, za vrijeme godišnjih odmora. To će tek biti urnebes – veli šefica HSL-a. Ako dođe do toga da liječnicima prekipi i da povuku suglasnost za rad dulji od 48 sati tjedno, što je većina potpisala, možemo slobodno zatvoriti bolnice jer više neće imati tko raditi petkom popodne, subotom, nedjeljom…


Kolektivni pregovori sa zdravstvenim sindikatima traju. HLS sudjeluje u njima kao savjetnik, ali ne i potencijalni potpisnik. Njihova čelnica kaže da čekaju donošenje novog Zakona o reprezentativnosti koji će im omogućiti ravnopravno sudjelovanje u pregovorima. »Ako to ne postignemo, ne isključujem mogućnost bunta. Hoće li to biti povlačenje suglasnosti za prekovremene ili štrajk, vidjet ćemo. To ovisi o tome kako će se stvari odvijati«, veli predsjednica HLS-a.


Jedna na 20 pacijenata


Stanje s medicinskim sestrama jednako je zabrinjavajuće. One čine 50 posto radne snage u zdravstvu, a nedostaje ih čak 12.000. U inozemstvo je otišlo više od 1.000 sestara, a njih 2.000 zatražilo je papire za odlazak. Logično, ako usporedimo plaće medicinskih sestara u Hrvatskoj koje se kreću od 3.500 do 6.000 i onih u Njemačkoj, Irskoj, Austriji ili Italiji, gdje ovaj kadar zaradi najmanje 2.500 eura mjesečno.


Istodobno, ni sestrama se prekovremeni rad adekvatno ne plaća, a bolnice često izbjegavaju prekovremene pa ostave samo jednu sestru na odjelu. Tako se noću jedna sestra ili tehničar brinu o čak 20 pacijenata, što prelazi njihove fizičke mogućnosti i tjera ih da rade preko granice izdržljivog. U slučaju srčanog aresta, pada pacijenta ili drugih događaja na odjelu, jedna sestra s time se ne može nositi, upozoravaju u sindikatu.


– Sindikat godinama zahtijeva povećanje koeficijenta složenosti poslova, jer sestre u 21. stoljeću rade po koeficijentima s početka 20. stoljeća, a jedine imaju pet godina srednje škole – ilustrira Anica Prašnjak, predjednica Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara. Medicinske sestre u proces rada ulaze s 19 ili 20 godina života, a ovakvim napornim tempom rada teško da će uspjeti zdravo i vitalno dočekati 67 godina života da odu u mirovinu – upozorava Prašnjak.



Upisne kvote na medicinske fakultete u zemlji ni na koji način ne mogu nadoknaditi manjak liječnika, tvrde u HLS-u. Godišnje se na studij medicine upiše 600 novih studenata, a fakultet završi njih 85 posto, dakle, na tržište izađe 500 mladih liječnika. U idućih pet godina oni sa svojom diplomom ne mogu samostalno raditi jer nisu završili specijalizaciju, što znači da će oni tek za pet godina popuniti manjak u zdravstvu. Istodobno, nedostaje mentora koji bi s njima radili, jer liječnika ima premalo, i zbog opsega posla nemaju vremena podučavati mlade. U Hrvatskoj, prema podacima sindikata, danas nedostaje 2.000 do 3.000 liječnika, a u idućih 10 godina još ih 4.000 ide u mirovinu.



Poseban su problem magistre sestrinstva, koje su završile studij neprepoznat u sustavu zdravstva. Kako nema sistematizacije koja bi prepoznala radna mjesta za taj stupanj obrazovanja, one rade ispod svojih kvalifikacija i demotivirane su za ostanak u Hrvatskoj.


Medicinska sestra Dajana Subić, koja u obiteljskoj medicini ima 30 godina radnog staža, a još pet provela je u jedinici intenzivnog liječenja, kaže kako unatoč tome što dnevno ima 120 pacijenata, što telefonom, što osobno dođu u ambulantu, zaista voli taj posao.


– Medicinska sestra radi sve, od trijaže, prijema pacijenta, upisivanja podataka, EKG-a, spirometrije, vađenja krvi, intramuskularnih injekcija, ispiranja ušiju, previjanja rana… Najteže je odgovoriti na pozive, jer nemamo vremena dignuti slušalicu, a moramo – veli sestra Dajana. Najteže je, kaže, naći medicinsku sestru za zamjenu za bolovanje ili godišnji odmor, jer »mlade sesetre neće raditi mjesec dana za 4.000 kuna pa ostaju samo vitalne penzionerke koje rade četiri sata dnevno«. Njene su kolegice, kaže, nezadovoljne i pozicijom sestara koje u timu PZZ-a imaju plaću prema koeficijentu, a ne glavarini svog liječnika.


Previše prekovremenih


– Odgovornost se dijeli, a dobit ne. U domu zdravlja je drukčije, ne mora se odraditi 120 pacijenata, a plaća je zajamčena. Privatnik je stimuliran na veći rad, pa tako i sestra daleko više radi, a za to nije nagrađena – veli. Zato mlade sestre uglavnom odlaze u bolnicu, ili u inozemstvo. »Moja kolegica otišla je u dobi od 52 godine. Dala je otkaz u Zadru, stekla uvjete za minimalnu mirovinu od 2.500 kuna i otišla u Englesku. Tamo će raditi 10 godina do mirovine, do 63. godine, i zaraditi duplo veću mirovinu od one što ima ovdje, i još otplatiti kredit za stan«, ilustrira sestra Subić.



Prema podacima Hrvatske liječničke komore (HLK) od ulaska Hrvatske u EU ukupno je 1.655 liječnika zatražilo izdavanje potvrda u cilju odlaska na rad u inozemstvo, od toga u zadnjih godinu dana njih 218. U istom razdoblju, 680 liječnika prekinulo je radni status u Hrvatskoj, od toga u zadnjih godinu dana njih 136. Ukupno 458 liječnika HLK-u je prijavilo da radi u inozemstvu. Najčešće države odlaska su Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Austrija i Švedska, a najčešće idu anesteziolozi, internisti, kirurzi, radiolozi i psihijatri.



Sestra Silvana Ganza iz KBC-a Split upozorava na manjak primalja i instrumentarki u toj bolnici.


– U Splitu nema srednje škole za primalje, već nekoliko godina, a zapošljavaju se prvostupnice primaljstva. Međutim, u rađaonici morate imati po jednu sestru na rodilju, a mi u rađaonici imamo osam kreveta i tri sestre u smjeni. Uz to imamo najveći postotak novorođene djece u Hrvatskoj. Prekovremeni rad vodi u bolest, konstantni stres, i to je najveći problem – ističe. Problem je, kaže, što kad neka sestra ode na porodiljni, zamjene nema po nekoliko mjeseci, a druge sestre za to vrijeme moraju raditi i njen posao. Zato masovno odlaze, u inozemstvo, kod privatnika, u patronažu, u dječje vrtiće… Plaća im možda i nije veća, ali imaju ležerniji posao, slobodne vikende i miran noćni san – veli Ganza.


Vesna Jurković iz slavonsko-brodske opće bolnice kaže da je lani 25 njenih kolegica otišlo u mirovinu, a još nije došla ni jedna nova.


– Natječaj još nije okončan, a zaposlit će ih samo devet za stalno i nešto na zamjeni. Tako je svake godine. Osim što idu u mirovinu, odlaze i van, i to uglavnom s odjela intenzivne njege koja je slabije plaćena. Slavonski Brod je mrtav grad, pa ako ti muž ostane bez posla, ideš i ti – ilustrira sestra Jurković koja s 41 godinom staža ima plaću od 5.600 kuna. U toj bolnici, kaže, sestre imaju po 20, 30 prekovremenih sati, ali se sve radi da se »izbije« prekovremene, pa sestre umjesto da su po dvije, rade same. U takvoj situaciji, ne razmišljaju mnogo kad im se ponudi mjesto u inozemstvu, a agencije koje ih traže toliko su aktivne da nije potrebno listati oglasnike – ponude za posao pronađu ih same.