Nema mira na Ibleru

STRANCI PRIJETI POTPUNI RASKOL Što će se događati sa SDP-om nakon današnje konvencije

Tihana Tomičić

Foto Slavko Midžor / PIXSELL

Foto Slavko Midžor / PIXSELL

Dođe li do promjena kad-tad, bilo bi možda zgodno da stranka pokuša konačno i sa socijaldemokratskim programom, kaže s dozom ironije politički analitičar Žarko Puhovski



Oko tisuću delegata okupit će se danas na tematsko-izvještajnoj konvenciji SDP-a u Zagrebu gdje će glasati o novom statutu i programu, a premda bi sam skup prema najavama mogao proteći mirno, to ne znači da će SDP u narednom razdoblju zaista nastaviti mirno broditi političkom scenom.


Dapače, stranci prijeti raskol ako ne odmah, onda moguće za godinu dana. Naime, opcija je nekoliko: s obzirom da se očekuje da šef stranke Davor Bernardić danas dobije podršku većine delegata, nezadovoljnici koji nakon ove konvencije više neće željeli pristati ostati uz Bernardićev SDP mogli bi: ili osnovati svoj klub zastupnika u Saboru kroz formiranje frakcije, ili napustiti stranku odmah i nastaviti u Saboru raditi kao nezavisni, ili, kao treće, pričekati kandidaturu Zorana Milanovića kao nezavisnog kandidata za predsjednika Republike, i kad je javno podrže svojevoljno napustiti stranku ili biti isključeni.


Većina anti-bernardićevskih zastupnika, njih barem dvadesetak od 36, spremna je podržati Milanovića u toj kandidaturi pod svaku cijenu, pa i po cijenu isključenja iz stranke, stoga je samo pitanje tajminga kad će se ta disolucija dogoditi.




Iako su njihovi pokušaji rušenja Bernardića već dvaput propali, i u rujnu prošle godine, a i prije mjesec dana kad su u Predsjedništvu najavljivali revoluciju, a dogodilo se nije ništa jer ih pola nije ni došlo na sjednicu, oni sada kažu da Bernardić donosi statut kojim ih apsolutno namjerava eliminirati iz konkurencije za ulazak u Sabor u narednom mandatu, te da im je bolje da odmah odu i potraže sreću negdje drugdje.


– Zip-sustav koji predviđa naizmjenično nizanje muških i ženskih kandidata na listi za parlament već će nas pola eliminirati, jer će po sili te odredbe na listu ulaziti manje etablirane kolegice, a predizbori za kandidate za Sabor znače da će Bernardić sa svojim šalabahter-demokracijom eliminirati sve nas koji mu smetamo. Tu više nema kriterija tko je u Saboru dobro radio i zastupao socijaldemokratske politike, a tko ne. Jedini kriterij bit će lojalnost Bernardiću. Bolje da onda sami odemo na vrijeme, kaže jedan od zastupnika


Budućnost na 15 posto 


Naš sugovornik je razočaran i lošim rejtingom SDP-a te tvrdi da SDP s Bernardićem ne nalazi odgovore na jačanje populista u vidu Živog zida, ali ni na jačanje nezavisnih na lokalnim razinama vlasti. »Ni u Europi, a pogotovo u Hrvatskoj, socijaldemokratske politike više nemaju odgovor na taj trend. Bernardić ne nudi nikakvo rješenje za neki novi smjer SDP-a, nema novih politika, nema ničega. Predsjednika stranke ne zanima što mi još možemo ponuditi stranci. Njemu je bitna samo baza na terenu i ovladavanje »šalabahterima«. Tako je radio i dok je vodio SDP Zagreba – bez ikakve politike, i uz unutarstranačke klanovske borbe. Zato nam je budućnost 15 posto glasova i borba sa Živim zidom«, govori ovaj zastupnik.


Činjenica jest da je na lokalnim izborima prošle godine SDP ostao na vlasti u svega dvije županije od 21, da ima gradonačelnike u svega nekoliko većih gradova poput Rijeke, Čakovca, Koprivnice, Siska ili Umaga, ali da je čak i u Primorsko-goranskoj županiji izvršna vlast njihova u jedva trećini gradova i općina, a drugdje ili jača HDZ ili su pak vlast osvojili brojni nezavisni kandidati. Takav trend pada velikih stranaka u odnosu na nezavisne kandidate, a pogotovo lijevih stranaka, vidi se sada na primjer i u Italiji, a da neće biti bolje ni u narednim godinama misli i politički analitičar Žarko Puhovski, koji kaže:


– Politička je budućnost SDP-a, prema svemu sudeći, posve izvjesna. Ostaje na dvadesetak postotaka biračke podrške, jer tako je sa strankom već godinama, premda je unutrašnje rastrojena i izvanjski impotentna. S obzirom na opće stanje biračkoga tijela taj rezultat će se teško mijenjati, neovisno o tomu pokaže li stranka – konačno – sposobnost napuštanja sadašnjega semikomatoznog stanja. A budući da je tako, većina u stranci i nema većih motiva za promjene.


Kritika vlastite gluposti 


Po Puhovskom, »dođe li do promjena kad-tad, bilo bi možda zgodno da stranka pokuša konačno i sa socijaldemokratskim programom«: Pritom ne mislim s decenijskim taktiziranjima spretnoga nasljednika stare nomenklature, pustopašnog »liberala-kalvinista« amputirane empatije, ili blijedoga štrebera koji fantazira o »moralnome kapitalizmu«. Da bi se pokazao zaštitnikom bitnih vrijednosti u Hrvatskoj, SDP bi najprije trebalo izvršiti kritiku vlastitih gluposti iz vremena obnašanja vlasti, od oporezivanja siromašnih, preko odbijanja da se ratificira Istanbulska konvencija, do svađalačke vanjske politike, primjerice. Tek potom bi se mogla uhvatiti u koštac s novim načelima raspodjele bogatstva u društvu, s nužnim ukidanjem političkih i inih privilegija »branitelja«, o čemu već čak i Europska komisija govori, s neizdrživim aparatom lokalnih i posebice regionalnih samouprava, sa svetim kravama kakve su most za Pelješac, ili nova pruga za Rijeku, s Tuđmanovim nasljeđem… No, postoci – uz dobro znanu podkapacitiranost većine onih koji u stranici odlučuju – jasno ukazuju na to da neizvjesnosti zapravo nema; ništa se ozbiljno neće dogoditi, smatra Puhovski.