Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
20. siječnja 2020.
Povjerenstvo zatrpano zahtjevima

ŠIZOFRENA SITUACIJA Treba li organizirani prijevoz radniku omogućiti redoviti dolazak i odlazak s posla

Na posao se možda i može stići, s posla baš i ne /arhiva NL
Na posao se možda i može stići, s posla baš i ne /arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 5. svibanj 2018. u 12:41 2018-05-05T12:41:38+02:00

Dobar dio zaposlenih već četvrti mjesec sam pokriva trošak koji bi trebao pokriti poslodavac

Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora (TKU) za službenike i namještenike u javnim službama, sastavljeno od predstavnika sindikata i Vlade, zatrpano je zahtjevima za tumačenjem odredbi TKU-a. Od oko 600 upita koji su pristigli na njegovu adresu, do sada je objavljeno tumačenje za njih 12 koji su se mahom odnosili na pitanje prijevoza.

Problem s plaćanjem prijevoza, ponajprije u osnovnom i srednjem školstvu, nastao je zbog upitne upute koju je koncem siječnja u sustav odaslao Stipe Mamić, pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja i prema kojoj se organiziranim prijevozom smatra »onaj javni prijevoz koji postoji na određenoj realaciji, neovisno o tome omogućuje li zaposleniku redovit dolazak na posao i povratak s posla«. Drugim riječima, primjerice, učitelju koji do posla putuje 30 kilometara automobilom, ne plaća se trošak prijevoza od jedne kune po kilometru, već mjesečna karta za autobus koji ga ne može na vrijeme dovesti na posao ili odvesti s posla. U praksi, postoje i slučajevi u kojima radnik međumjesnim prijevozom može na vrijeme stići na posao. Međutim, da bi se vratio kući treba čekati drugi dan, jer kada završi s poslom, više nema autobusnih linija.

Potpuno šizofrena situacija nastala je, dakle, zbog upute ministarstva znanosti i obrazovanja koje je istodobno i protumačilo odredbe TKU-a iako to nije njegov posao. Istodobno članak TKU-a kojim se regulira naknada troška za prijevoz, kao povoljnije ugovoreno pravo, prenesen je naknadno u Kolektivni ugovor za državne službe u kojima takvih prijepora oko organiziranog i neorganiziranog prijevoza nema. Ne bi ih trebalo biti ni u javnim službama, jer je člankom 66. koji regulira to pitanje jasno napisano da se organiziranim javnim prijevozom smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuje, a koji zaposleniku omogućuje redovit dolazak na posao i povratak s posla.

Dodaje se i da, redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran »na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta«.Među ostalim, u slučaju da ne postoji organizirani prijevoz, radniku se isplaćuje naknada od 1 kune po kilometru. No, jasne odredbe, uputa resornog ministarstva potpuno je pomutila jer po njoj organizirani prijevoz ne mora radniku omogućiti redovit dolazak i odlazak s posla. Zbog toga je, kako veli Mirela Bojić, glavna tajnica Matice hrvatskih sindikata, povjerenstvo za tumačenje TKU-a blokirano kod donošenja zaključaka. Istodobno, dobar dio zaposlenih već četvrti mjesec sam pokriva trošak koji bi trebao pokriti poslodavac.

Sindikati više od dva mjeseca pokušavaju problem riješiti, ali do sada nije bilo volje. Nakon više pokušaja, u ponedjeljak su se predstavnici javnih službi napokon sastali s Markom Pavićem, ministrom rada, a idući tjedan trebao bi se održati i neformalni sastanak pregovaračkih odbora vlade i sindikata javnih službi ne bi li se taj problem riješio. Izmjenama odredbi o naknadi troškova sindikati su, kako veli Boić, htjeli osigurati da radnici dobiju realan trošak. No, vladina strana je napravila izračun, gleda koliki je trošak proračuna i nije ih briga »rade li čovjeku štetu ili ne«.

Vlada bi mogla pristati na tumačenje odredbi TKU-a o prijevozu onako kako to zdrav razum nalaže. No, čini se da bi zauzvrat pokušala ucijeniti sindikate. Tako bi se pred sindikate mogao staviti zahtjev da se u slučaju prijevoza više osoba automobilom na posao i s posla trošak isplaćuje samo vozaču što bi izazvalo zbrku u praksi. Što bi se, primjerice događalo, kada osoba koja prima naknadu ode na bolovanje? Ili, kako će se regulirati plaćanje kilometra u slučajevima kada ljudi koji dijele prijevoz funkcioniraju na način da jedan dan jedan kupi kolege svojim vozilom, drugi dan se vozač i vozilo mijenjaju... Druga stvar koji bi vladina strana mijenjala je da se u slučajevima gdje psotoji organizirani prijevoz na manjim relacijama, umjesto mjesečne karte, ako je povoljnije isplati kuna po kilometru. Da u manjim mjestima s relacijama od nekoliko kilometara javni prijevoz zna biti skup, svjesni su i sindikati. No, kako veli Boić, ne smije se dogoditi da ljudi koji se doista voze javnim prijevozom budu zakinuti, jer svi nemaju automobile.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.