Hitne izmjene i dopune Zakona o elektroničkim komunikacijama čijom bi se primjenom omogućilo praćenje osoba u samoizolaciji putem mobitela prema mišljenju predstojnice Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Sanje Barić mogu se uvesti samo pod uvjetom da o tim zakonskim izmjenama odlučuje isključivo Sabor i to dvotrećinskom većinom.

Tim prijedlogom Vlade osoba bi mogla biti pod konstantnim nadzorom bez njezina prethodnog dopuštenja, koje je sada nužno, što oporba smatra zadiranjem u temeljne građanske slobode koje su zajamčene Ustavom.

– U ovom trenutku Hrvatska se de facto nalazi u izvanrednom stanju zbog pandemije virusa i bolesti COVID-19. Ustav ovu situaciju izvanrednog ustavnog stanja regulira u dva ustavna članka, međutim trenutačno nije potrebno koristiti čl.101 koji predviđa situacije ratnog stanja ili neposredne opasnosti za opstojnost države ili situacije u kojima se ne mogu sastajati tijela državne vlasti, kao što je hrvatski Sabor.

Znamo da Sabor zasjeda i radi kao i sva druga državna tijela. Trenutačno se primjenjuje čl. 17 koji govori o situacijama izvanrednog ograničavanja ljudskih prava upravo u situaciji velikih prirodnih nepogoda. Ograničavanje ljudskih prava je tada moguće odlukom hrvatskog Sabora dvotrećinskom većinom.

Dakle, dvije trećine saborskih zastupnika u ovom trenutku mogu odlučivati o izvanrednom ograničavanju ljudskih prava, ali i tada svaka usvojena mjera mora biti razmjerna nužnosti u kojoj se nalazimo. Odnosno, primjerena naravi pogibljeli, što i Ustav kaže.

Spriječiti zlouporabu

Znači li to da je predložena mjera praćenja ustavno prihvatljiva?

– Svaka eventualna usvojena mjera pod nadzorom je Ustavnog suda RH. Ako govorimo o ovoj konkretnoj predloženoj mjeri, ona je prihvatljiva, ali mora sadržavati jasna ograničenja. Tu se radi prije svega o vremenskom ograničenju, odnosno koliko će ona trajati. Drugo, radi se i o personalnom ograničenju, odnosno na koga će se konkretno odnositi.

Treće, treba regulirati što će se učiniti s tim podacima i kada će se oni potom uništiti, kao i da se ne koriste na bilo koje druge načine i u bilo koje druge svrhe. Isto tako, osobe koje su eventualno praćene, o tome treba izvijestiti. Naravno, moguća su još i neka dodatna ograničenja izvršne vlasti kako bi se spriječila zlouporaba, odnosno kako bi se spriječilo kontinuirano trajanje izvanrednog stanja.

Smatrate li praćenje građana u samoizolaciji dobrom mjerom?

– O tome se ne bih mogla očitovati, jer mi je teško procijeniti. Njemačka je uvela praćenje cjelokupne nacije, ali anonimno. Kao pravnik nemam ekspertizu odgovoriti koliko je ta mjera učinkovita. To je pitanje za epidemiologe, virusologe i druge stručnjake.

Ne mogu tvrditi da je to najbolja mjera, ali ne mogu ponuditi i neko drugo rješenje koje bih smatrala prihvatljivim. Ono što me straši jest mogućnost da ta mjera postane stalna i upravo zato naglašavam da ju je potrebno vremenski jasno ograničiti.

Izvanredne situacije

Je li u ovom trenutku opravdano da Vlada preskače ustavne ovlasti te da donosi zakone mimo Sabora?

– Ustav predviđa takvu mogućnost u čl. 88. Radi se o takozvanoj zakonodavnoj delegaciji, međutim ona nije primjerena za ovakve izvanredne situacije. Zakonodavna delegacija omogućava Saboru da prenese na Vladu ovlast donošenja pojedinih zakona, ali samo iz domene gospodarskih pitanja, odnosno brze regulacije promjena na tržištu.

Ono što se nikako ne može i izričito je zabranjeno je ograničavanje ljudskih prava i sloboda, kao i pitanja izbornog sustava, ustrojstva državne vlasti i lokalne samouprave. To sve je Vladi zabranjeno. Dopušteno je isključivo u slučajevima kada Sabor smatra da je primjerice potrebno prevesti neki europski propis ili direktivu u domaći pravni poredak ili ako je potrebno imati neku drugu brzu zakonodavnu reakciju.

Međutim, to se ne odnosi na one reakcije koje zadiru u ljudska prava. Institut zakonodavne delegacije postoji i poznat je, ali kod nas je dosta slabo korišten, kao i slabo poznat. U ovoj izvanrednoj situaciji nije primjeren, jer Sabor zasjeda.

U slučaju kada Sabor ne bi mogao zasjedati i djelovati, onda bi takvu zakonodavnu ovlast dobio predsjednik Republike u suradnji s premijerom. Dakle, situacija u kojoj se nalazimo je predviđena i regulirana drugim odredbama, a nikako ne s većim ovlastima Vlade.

Za to sada nema potrebe. U nekim drugim mirnodopskim okolnostima da, ali u ovim trenutnim okolnostima ne.

Ustavni sud zasad ne mora reagirati

Može li i treba Ustavni sud sada reagirati?

– Mogao bi i imao bi tu ovlast. Međutim, činjenica da odgađa, odnosno da otklanja takvu mogućnost pokazuje dvije stvari. S jedne strane da se radi o primjerenom stupnju samoograničavanja, odnosno da Ustavni sud shvaća kako je u ovoj situaciji izvršna vlast puno bolje ekipirana da procijeni koje i kakve mjere treba donijeti.

To je dosta teško procijeniti Ustavnom sudu, a drugo da sve ono što se trenutačno predlaže ne predstavlja tako veliku ili eklatantnu povredu Ustava da bi Ustavni sud smatrao da bi trebalo promptno reagirati. Da, ove mjere treba poboljšati, odnosno uvesti dodatna ograničenja. Međutim, one sama po sebi ne predstavljaju tako eklatantnu povredu Ustava da bi Ustavni sud trebao reagirati.