Čisti altruizam

Puljanima podijelio sprejeve sa suzavcem: ‘Nema smisla da penzići nadrljaju zbog tih kretena’

Lara Bagar

Foto Neven Lazarević, Glas Istre

Foto Neven Lazarević, Glas Istre



Nakon nedavnog gnjusnog napada na čuvara terase kafića na Danteovom trgu, Puljanin Boris Stermotić osnivač i glavni instruktor prve Hrvatske škole preživljavanja (Extremesurvive) morao je nešto napraviti. Nije se, kaže, mogao pomiriti s takvim činom te je odlučio pokloniti prvi hrvatski suzavac onima kojima je to potrebno, umirovljenicima koji mizernu penziju dopunjavaju radeći kao čuvari, piše Glas Istre.


Povod? Čisti altruizam. O ovom nesvakidašnjem humanom činu razgovarali smo oko 9 sati ujutro. On je već bio u akciji. Otplivao je jutarnju rutu, koji kilometar. Ovog ljeta cilj mu je oplivati zapadnu i istočnu obalu Istre.


– Nisam se mogao pomiriti s “ispadom kompleksaša“ na umirovljenika na Danteovom trgu. Kako se bavim školom preživljavanja, odlučio sam pomoći onima kojima je ugrožen život. Pošto sam instruktor preživljavanja po profesiji, preživljavam ne samo u prirodi već i urbanoj sredini. Nema smisla da penzići nadrljaju zbog tih kretena i na pamet mi je pala ideja kako bih ih mogli naoružati sa sprejevima.




Kontaktirao sam proizvođača sprejeva, Gorana Berića iz Zagreba i vlasnika prvog hrvatskog suzavca koji je donirao 40-ak komada. Onda sam počeo tražiti penziće, odnosno “noćne ptice” da im to sve uručim i educiram kako se koristiti, priča Boris.


U prirodi je često. U svim vremenskim uvjetima. Što je gore, to je njemu bolje. Suočava se sa strahom, ako ne svojim, onda tuđim. Oduvijek ga je to zanimalo. Strast za prirodom i pustolovinom naveli su ga da započne na vlastitom rastu putem rada u renomiranim školama preživljavanja.


U Italiji je radio dugi niz godina te postao certificirani viši instruktor preživljavanja u organizacijama poput Avventura tima (AICS) i FISSS-a gdje je eksperimentirao outdoor team building sa mladima s velikim rezultatima. Nedavno je postao i SIWA Survival Instructors World Association Honoris Causa.


Stekao je i mnoge druge diplome koje su pridonijele njegovu rastu, kao što su instruktor brdskog biciklizma, spasioc u moru, ronioc na dah, i drugo. Ljubav prema prirodi i pustolovini naveli su Borisa da osnuje prvu hrvatsku školu preživljavanja i života u prirodi.


Sada besplatno najslabijima poklanja sprejeve. Održao je tečaj samoobrane i rukovanja sprejem pretežno za žene između 20 i 40 godina. Što se poklanjanja spreja noćnim čuvarima tiče kaže da su ga u početku gledali s nevjericom koja se lagano transformirala u veliki osmijeh.


Zašto radite ovaj posao, upitao sam jednog penzionera koji je stajao ispred terase koju je čuvao u tim jutarnjim satima. Nažalost penzija je mala, i umjesto da sjedim na balkonu po noći i pušim jer ne mogu spavati, dođem ovdje i zaradim nešto, odgovorio mi je.


Pitao sam ga je li ga strah nakon nedavnog napada u Puli. A on mi je rekao: “Njega su kukavički napali na spavanju sa leđa. Ja ne spavam, a dok imam ove šake, iskustvo ratišta i 50 godina mukotrpnog rada, ničega me nije strah!”.


Napominje kako ga je u početku penzioner gledao s nevjericom i pitao je li iz policije, da bi se na kraju raspričao kao sa starim prijateljem i zahvalio mu na daru. Kaže nam da su ljudi jako sumnjičavi, jer danas nitko ništa ne poklanja.


Boris ne staje samo na tome. Preko društvenih mreža pokrenuo je akciju “Lovci na smeće” – pet vreća smeća, jedna oštra sreća. Potrebno je sakupiti pet vreća smeća uz more i daje na poklon nož za preživljavanje, a najbolji lovac na smeće imat će besplatni tečaj preživljavanja u samom srcu Velebita.