Vrijeme Austro-ugarske

Pula je u prošlosti bila grad pun javnih kuća: Posjet ulici koja je nekad bila puna kurtizana

Bojan Žižović / Glas Istre

ilustracija Reuters

ilustracija Reuters

 Napomenimo da je u Puli bilo više prostitutki nego u čitavoj tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Najprije valja opisati društvena razmišljanja o prostituciji u to vrijeme



Javne kuće u Puli nisu bile stjecište vrhunskih kurtizana, koje su mušterije privlačile ne samo lijepim i otmjenim izgledom i držanjem, nego i učenošću, kulturom, načitanošću i ponašanjem.


Razlog je više no očit: Pula i Istra nisu bili mjesto čestog boravka industrijskih magnata, premda su oni znali posjetiti grad. Javne kuće bile su primjerene platežnoj moći sitnih i srednjih građanskih, pa čak i radničkih slojeva, ističe povjesničar Darko Dukovski


O kurvama sve najljepše, dobacuje nam Pero Tadić, poznati boksač i vlasnik pizzerije Jupiter, dok se autom pokušavamo izvući iz uske Castropole, ulice koja je u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, ali i kasnije talijanske uprave u Puli bila leglo promiskuiteta. Najviše bordela bilo je upravo u toj prekrasnoj, ali danas zapuštenoj ulici starog grada.




S Tadićem pričamo o povijesti ulice u kojoj je stvorio svoj biznis s pizzama. Iz rukava odmah izvlači nekoliko viceva o prostituciji. “Nekada su ljudi bili otvoreni, a sada svi nešto moraliziraju, lažno”, kaže. Pero zna da je u Castropoli bilo nekoliko javnih kuća, ali ne zna točno gdje, osim za jednu – pokazuje nam zgradu u dnu ulice, nekoliko ulaza udaljenu od njegove pizzerije.


Fasada je gotovo u potpunosti otpala s kamene zgrade, čija prošlost očito piše zanimljive priče, kao uostalom i mnogih zgrada u centru.


Foto M. Mijošek


Foto M. Mijošek



Tadić pretpostavlja da je u prizemlju bila gostionica, što bi bilo i logično. Uz javnu kuću, ili barem u neposrednoj blizini morala je biti i kakva oštarija. Ali pitanje je je li ta zgrada na koju je Tadić upro prstom uistinu bila bordel, kojih u Puli krajem 19. i početkom 20. stoljeća nije manjkalo. Puležani su i za nekadašnju Glazbenu školu u Ciscuttijevoj govorili da je svojedobno bila kurberaj jer su se u svakoj prostoriji, prije nego što je zgrada preuređena u školu, nalazili lavandini.


Poznati povjesničar Darko Dukovski smatra da to ipak nije istina, da u zgradi muzičke škole nije bilo nikakvih porkarija. Dukovski je, inače, autor izvanredne knjige “Istra ‘spod ponjave”, povijesnog istarskog erotikona, i najbolji sugovornik na tu temu.


U svojoj je knjizi opširno poglavlje posvetio upravo pulskim bordelima, budući da ih je u Puli bilo najviše. Napomenimo da je u Puli bilo više prostitutki nego u čitavoj tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Najprije valja opisati društvena razmišljanja o prostituciji u to vrijeme. Bilo je pristaša njene legalizacije, ali i onih koji su joj se protivili.