Foto: Robert Anic/PIXSELL
Od 2015. godine je obavezna ugradnja kondenzacijskih, energetski učinkovitijih, ali i skupljih bojlera. Za zgradu to znači i skupu rekonstrukciju dimovodnih cijevi
ZAGREB Europska komisija u idućim mjesecima, a najkasnije do kraja ove godine mora preispitati učinke svoje zabrane stavljanja na tržište turbo-bojlera i rezervnih dijelova za njih, na snazi od 2015. godine. Ne dođe li do promjena, ta bi uredba mogla značajno financijski ugroziti oko 75 tisuća hrvatskih kućanstava, najviše u Zagrebu i Osijeku, koja imaju turbo plinske bojlere C kategorije, starosti do 20 godina.
Od 2015. godine je obavezna ugradnja kondenzacijskih, energetski učinkovitijih bojlera u sve novogradnje na plin, dok ostali potrošači svoje dotrajale turbobojlere koje više nije moguće popraviti postupno moraju također zamjenjivati kondenzacijskim uređajima. Osim što su oni nekoliko tisuća kuna skuplji, najveći je problem u tome što, ako se pokvari i samo jedan bojler u zgradi koji više nije moguće popraviti, svoje bojlere novima moraju zamijeniti i svi ostali stanari, jer je kondenzacijski bojler nemoguće prikopčati na dimovodne instalacije namijenjene turbobojlerima. Za zgradu, osim kupnje novog bojlera u svakom stanu, to znači i nimalo jeftinu rekonstrukciju dimovodnih cijevi.
Hrvatska se žalila
Na primjeru zgrade od četiri stana, to za svaki stan znači trošak od oko deset tisuća kuna samo za bojler, dok prilagodba dimnjaka visine 12 metara – priprema za priključenje kondenzacijskih plinskih kombi bojlera – košta još oko 13,5 tisuća kuna, dakle oko 3.300 kuna po stanu. Radni vijek turbo-bojlera je oko 15-20 godina, što znači da je na terenu sve više zgrada u kojima svi stanari zbog prvog, nepopravljivog kvara konvencionalnog bojlera, moraju mijenjati svoje bojlere. Na tržištu, kako se može čuti, serviseri još uvijek imaju rezervnih dijelova za turbo-bojlere, ili ih se nabavlja u BiH odnosno Srbiji, no ako je netko prisiljen ugraditi novi bojler i mijenjati dimovodne cijevi, to stanar odnosno zgrada moraju učiniti o svom trošku.
Zanimljivo je da se zabrana EU-a ne odnosi na plinske bojlere najstarije generacije, tzv. uređaje vrste B, koje se, upravo zbog velikih troškova za kućanstva, i dalje smije zamijeniti istim takvim uređajima, odnosno dopušteno ih je i dalje prodavati na tržištu EU-a. Radi se o bojlerima koji zrak za izgaranje uzimaju iz prostorije, za razliku od zabranjenih C turbo-bojlera koji zrak, što je sigurnije, uzimaju izvana.
Hrvatska nije imala priliku žaliti se na zabranu, donesenu 2013. godine, jer je tada upravo ulazila u EU, no žalila se prošle godine, i Komisija je našu žalbu u siječnju uvrstila u studiju procjene učinaka, koja bi trebala biti napravljena idućih mjeseci. Kako doznajemo, u međuvremenu je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine dodalo i novu mjeru rekonstrukcije dimnjaka kod zamjene plinskih uređaja kondenzacijskim plinskim uređajima, koju bi se građanima sufinanciralo sa 60 posto opravdanih troškova. Dopunjeni program još nije predložen Vladi, što će biti učinjeno ako Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova odobri dodatna sredstva za program energetske obnove. Dogodi li se to, bit će raspisan i novi javni poziv za obnovu višestambenih zgrada, u koju bi bila uključena i mjera rekonstrukcije dimovodnih instalacija zbog uvođenja kondenzacijskih bojlera.
Predložena odgoda
