Prijedlog Vladimira Šeksa o dvostranačju nije najjasniji. Analizirali smo što zapravo znači

Šeksov bi model dvostranačja s trećom političkom snagom koja bi mogla koalirati s jednom ili drugom opcijom dovela do onoga što smo imali nakon izbora 2015. i 2016.

Vladimir Šeks, jedan od tvoraca Ustava i arhitekata izbornog sustava, u nedavnom se intervjuu »Globusu« založio za krupne, iako iz intervjua zapravo nejasne, promjene izbornog zakonodavstva. No, ako već metode i nisu najjasnije izložene, cilj jest. Njegov je cilj preventivno onemogućavanje protestnih skupina i stranaka »koje žele biti ne samo prevaga ili uteg nego i kreator«.

Šeks tvrdi da rastuće populističke stranke i pokreti dovode do fragmentiranosti parlamenta, sve to dovodi do toga da o vladi odlučuju stranke koje imaju najmanju reprezentativnost u biračkom tijelu i zbog toga Šeks razmišlja da se u Hrvatsku praktički uvede dvostranačje, pri čemu bi ipak sačuvao prostor za treću političku snagu s kojom bi mogla koalirati jedna ili druga politička opcija, dakle SDP ili HDZ.

Već u tom dijelu Šeks je napravio nekoliko pogrešaka, a u konačnici bi se taj njegov model sveo na to da bi on sve promijenio zato da sve ostane isto. Naime, fragmentiranost Hrvatskoga sabora nije posljedica pojave populističkih pokreta i stranaka, po svemu sudeći je Šeks mislio na Most i Živi zid, nego je ona postojala i prije pojave tih pokreta i stranaka. U saziv Hrvatskoga sabora izabranog u jesen 2013. godine izabrani su, računajući i zastupnike nacionalnih manjina, predstavnici 15 političkih stranaka. Nadalje, to da male stranke sudjeluju u vladama i da svojim malobrojnim zastupnicima omogućavaju stvaranje većine također nije novitet u hrvatskoj politici. Nakon izbora 2003. u prvu vladu Ive Sanadera kao ministrica pravosuđa ušla je Vesna Škare Ožbolt, jedina izabrana predstavnica Demokratskog centra. U drugoj Sanaderovoj vladi, onoj formiranoj nakon izbora 2007., potpredsjedničko mjesto imao je HSLS, konkretno Đurđa Adlešič, a ta je stranka imala dva mjesta u parlamentu. U konačnici, Šeksov bi model dvostranačja s trećom političkom snagom koja bi mogla koalirati s jednom ili drugom opcijom dovela do onoga što smo imali nakon izbora 2015. i 2016. Dva jaka pola – na jednome HDZ, na drugome SDP – a Most, dakle populistička stranka ili pokret, između i to kao stranka koja bi mogla koalirati bilo s jednom bilo s drugom opcijom, a iz vizure te stranke iz jeseni 2015. najradije s obje velike stranke.

Zabranio bi predizborne koalicije

Šeksov prijedlog prilično je nejasan. On spominje uvođenje većinskog sustava, a po tom modelu je biran Sabor na prvim višestranačkim izborima s općim pravom glasa 1990. Tada su zastupnici birani u jednomandatnim izbornim jedinicama. No, po svemu sudeći Šeks se ne zalaže za čisti većinski sustav jer govori i o izbornim jedinicama kakve su sada (a u njima se bira po 14 zastupnika), samo bi te izborne jedinice trebalo ujednačiti po broju birača (o čemu je Ustavni sud dao mišljenje još 2010.). Osim toga, Šeks se zalaže i za povećanje broja preferencijalnih glasova (sada je moguće dati jedan preferencijalni glas) iz čega je jasno da bi zadržao i razmjerni model, pa je u konačnici možda najvjerojatnije da se taj utjecajni član HDZ-a zalaže za kombinirani izborni model, možda donekle sličan onome po kojem smo birali 1992. i 1995.Šeks bi, kako bi postigao svoj cilj uvođenja dvostranačja s trećom opcijom, zabranio predizborne koalicije i povisio izborni prag sa sadašnjih pet na sedam posto glasova. Na temelju toga napravili smo simulaciju (ako je to uopće moguće napraviti s obzirom na nejasnoće Šeksova prijedloga), kao polazište uzeli rezultate izbora iz rujna 2016. i podigli prag na sedam posto, a u obzir smo uzeli deset izbornih jedinica u Hrvatskoj. Sve su liste zadržane u obliku u kojem su sudjelovale na izborima, dakle u koalicijama, iako bi ih Šeks zabranio. Jedini koji bi u tome znatno stadao je Živi zid, a SDP (odnosno njegova koalicija) bi čak i malo ojačala. Dakle, na izborima 2016. SDP-ova koalicija osvojila je 54 mandata, a uz prag od sedam posto osvojila bi 58. HDZ i njegovi partneri bi napredovali s 59 na 62. Rezultat bi poboljšao i IDS koji bi umjesto tri imao četiri zastupnika. HDSSB bi ostao na jednom zastupniku, a koalicija koju je predvodila stranka Milana Bandića na dva zastupnika. Most bi zabilježio mali pad, s 13 na 11 zastupnika, a koalicija Živog zida bi teško stradala – umjesto osam imala bi dva zastupnika. U konačnici, to znači da bi vladu bilo manje-više jednako teško ili lako sastaviti.

Predsjednik Kluba zastupnika SDP-a i ministar uprave u vladi Zorana Milanovića Arsen Bauk izjavio je da za ono što Šeks želi postići, dvostranačje, ne treba velika intervencija u sadašnji zakon, dovoljno je da se prag podigne sa sadašnjih pet na deset posto. U tom slučaju prag bi u izbornim jedinicama prelazili SDP i HDZ, zatim IDS, ponegdje Most. Bauk je kazao da nije za dvostranačje, a protivi se i zabrani predizbornih koalicija.

HDZ ne bi smio raditi izborne jedinice

– Nitko nikoga ne tjera u velike koalicije. Osim toga, ako se zabrane koalicije kako spriječiti da netko na svoju listu stavi dva ili tri člana neke druge stranke, bez obzira na formalno nepostojanje koalicije, kazao je Bauk. Protivi se i uvođenju većinskog sistema, posebno tome da HDZ radi izborne jedinice.

– Ne postoji model koji bi bio pravedan, a koji bi stranci koja osvaja 30 posto glasova dao većinu, zaključio je svoja razmišljanja o Šeksovu prijedlogu Bauk. Za Dragana Zelića iz GONG-a dobro je da se otvori pitanje izbornog zakonodavstva. Njega u Šeksovom prijedlogu bode u oči spominjanje većinskog modela. Osim što nije jasno obrazloženo o čemu se točno radi, GONG se zalaže za razmjerni sistem i poboljšanja tog sistema,a protivi se radikalnim promjenama što bi uvođenje većinskog sistema bilo. U GONG-u smatraju da je razmjerni sustav dobar i zato što omogućava da u parlamentu budu zastupljene različite skupine, što i jest jedna od funkcija parlamenta, a takva bi raznorodnost većinskim sustavom bila sužena.

Zelić se u ponečemu i slaže sa Šeksom. Slaže se s time da treba korigirati, odnosno ujednačiti izborne jedinice, kao i s povećanjem broja preferencijalnih glasova, s time što smatra da prag unutar liste treba smanjiti s deset na pet posto. Protivi se zabrani predizbornih koalicija jer građani imaju pravo znati tko je s kime u koaliciji. Naravno, uvijek je moguće da to doznaju naknadno kao u slučaju HNS-a. Sedamspostotni prag služio bi za sprječavanje ulaska malih stranaka u parlament, a Šeks nije dotaknuo niz drugih problema izbornog zakonodavstva, kao ni pitanje referenduma, pa tako građani u Hrvatskoj relativno lako na referendumu mogu promijeniti Ustav, a gotovo im je nemoguće promijeniti lokalno izabranog čelnika, zaključio je Zelić.