Ideološko strašilo

Povratak Karamarka na čelo HDZ-a najviše bi odgovarao – SDP-u. Evo zašto

Tihomir Ponoš

Foto Denis Lovrović

Foto Denis Lovrović

Tomislav Karamarko je mobilizirao i galvanizirao birače suparničke, za njega i neprijateljske, stranke svojim izjavama i djelovanjem oštro polarizirao političku scenu, pa je i to pridonijelo mobiliziranju birača ljevice



ZAGREB – Tomislav Karamarko ozbiljno razmišlja da se kandidira za predsjednika HDZ-a. Na to ga motivira, kako tvrdi, loše stanje u stranci kojom je predsjedavao od 2012. do 2016. godine. Odluku hoće li se kandidirati za predsjednika ili neće Karamarko nije donio, vjerojatno hoće u sljedećih nekoliko tjedana. U vrhu HDZ-a, barem onom dijelu koji je komentirao Karamarkovu najavu ne brinu mnogo zbog ponovno probuđenih ambicija prethodnog predsjednika stranke.


Sadašnji predsjednik HDZ-a Andrej Plenković zaključio je da je »Karamarko imao svoju prigodu, sigurno je dao doprinos, ali stvari idu dalje«. Odbacio je Karamarkovu tvrdnju da se stranka udaljila od naroda jer »naprotiv, smatramo da je politika koju vodimo zdrava za hrvatsko društvo i za HDZ«. Međunarodni tajnik stranke Davor Božinović izjavio je da Plenković, kao predsjednik stranke, nije u opasnosti u slučaju Karamarkove kandidature.


Niska podrška


Karamarko ni prije sedam godina isprva nije bio favorit za predsjednika. Na objavi njegove kandidature u zagrebačkom hotelu Panorama i nije bilo viđenijih članova stranke, na koncu je u drugom krugu pobijedio Milana Kujundžića i postao predsjednik HDZ-a. Karamarko je daleko od pobjede na unutarstranačkim izborima, ne samo zato što još nije potvrdio da će se kandidirati. Ipak je on srušio HDZ-ovu Vladu, nije uspio u preslagivanju, što je dovelo do prijevremenih parlamentarnih izbora, a stranka je tada uživala, za svoje standarde, veoma nisku anketnu podršku.




Karamarko će vjerojatno, kandidira li se, isticati da je pod njegovim predsjedavanjem stranka zabilježila pet izbornih pobjeda. HDZ je pobijedio na europarlamentarnim izborima 2013. i 2014. godine, zaključeno je da je stranka pobijedila na lokalnim izborima, Kolinda Grabar-Kitarović je pobijedila na predsjedničkim izborima, a Domoljubna koalicija okupljena oko HDZ-a osvojila je 59 mandata, najviše, na parlamentarnim izborima.


Rezultat na parlamentarnim izborima za mnoge je, međutim, pokazatelj da HDZ s Karamarkom na čelu ne može pobijediti na njima. Uoči izbora najavljivana je pobjeda čak i dvotrećinskom većinom, na koncu su osvojena samo tri mandata više nego što ih je osvojila SDP-ova koalicija Hrvatska raste, a pod Karamarkovim predsjedavanjem je u Sabor ušlo tek 49 članova HDZ-a, samo šest više nego li pod vodstvom Jadranke Kosor na izborima 2011. na kojima je stranka doživjela težak poraz.


Kandidatura Karamarka za predsjednika HDZ-a i posebno njegova eventualna, ne nužno i vjerojatna, pobjeda, mogli bi biti dobra vijest za SDP. Naime, Karamarko je kao predsjednik HDZ-a funkcionirao za birače ljevice kao ideološko strašilo.


On je mobilizirao i galvanizirao birače suparničke, a po brojnim njegovim izjavama moglo bi se zaključiti za njega i neprijateljske, stranke svojim izjavama i djelovanjem oštro polarizirao političku scenu, pa je i to pridonijelo mobiliziranju birača ljevice. O SDP-u i njegovim članovima je govorio kao o jugofilima, govorio je da će SDP kada on dođe na vlast svesti na pet-šest posto, a o Franji Tuđmanu i Gojku Šušku moći će se slobodno misliti, ali samo kod kuće.


Profesor filozofije politike Žarko Puhovski smatra da bi Karamarko kao predsjednik stranke bio dobra vijest za SDP upravo iz navedenih razloga. Puhovski je kazao da SDP u svom dijelu političkog spektra nema jačih izazivača izvan stranke, što zapravo znači da birači drugih stranaka iz tog dijela spektra ne bi u veliikom broju na izborima »pretrčavali« SDP-u i dali mu svoj glas zbog straha od Karamarka i njegove politike i retorike, »ali bi to dovelo do homogenizacije tako što bi više ljudi izašlo na izbore i glasalo za SDP«.


Instinkt grupe


Puhovski je kazao da trenutačno SDP-u ide dobro i to neovisno i o HDZ-u, ali i o njemu samome. Što se tiče unutarstranačkih izbora u HDZ-u, ovisno o tome tko će se sve htjeti kandidirati, može doći do ozbiljnog poremećaja unutar stranke, a u takvim slučajevima u toj stranci obično prevladava instinkt grupe koja se nastoji sačuvati od opasnosti, očuvati jedinstvo stranke što bi u konačnici moglo rezultirati i manjim brojem kandidata. Zaključio je da bi bilo dobro da HDZ unutarstranačke izbore održi najesen, da s njima ne čeka sljedeću godinu, jer dugotrajna unutarstranačka kampanja nosi rizik sukoba unutar HDZ-a što bi bilo dobro za desnicu koja se javlja, ne za SDP, zaključio je Puhovski.


Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti također smatra da bi Karamarko kao predsjednik HDZ-a bio dobra vijest za SDP jer bi njegovo eventualno preuzimanje stranke, iako se još nije ni kandidirao, a pobjeda je doista daleko, utjecala na percepciju stranke u javnosti i na njenu ideološku profilaciju. Podsjetio je, na temelju iskustva Karamarkovog predsjedavanja, da on HDZ vodi na razini članova i biračkog tijela stranke, a oni su uvijek bili desniji od samog stranačkog vodstva.


Čular je podsjetio i da je razdoblje u kojem je Milanović bio na čelu SDP-a, a pogotovo razdoblje nakon što je Karamarko postao predsjednik HDZ-a, obilježeno snažnom ideološkom polarizacijom u stranačkom sustavu kakva prije nije postojala.


– Tome su najviše pridonijeli Karamarko i HDZ, a nakon odlaska Karamarka ona nije nestala, nju je Plenković naslijedio, ustvrdio je Čular i zaključio da bi ponovnim izborom Karamarka za predsjednika HDZ-a stranačko natjecanja na ideološkoj razini bilo znatno zaoštrenije.