Hrvatska izlazi iz EDP-a

PROBLEMI NA VRATIMA Državnoj blagajni prijeti nekoliko iznimno skupih plutajućih mina

Jagoda Marić

Hrvatska izlazi iz Procedure prekomjernog deficita, ali državnoj blagajni prijeti nekoliko iznimno skupih plutajućih mina / Foto Sergej DRECHSLER

Hrvatska izlazi iz Procedure prekomjernog deficita, ali državnoj blagajni prijeti nekoliko iznimno skupih plutajućih mina / Foto Sergej DRECHSLER

Dug u zdravstvu je 7 milijardi kuna, kolika je i procjene troška sporazuma sa sindikatima. Hrvatsku čekaju arbitraža s MOL-om i tužba zbog konverzije franka, a stigao je Agrokor



Hrvatska će vjerojatno sljedeći mjesec, nakon više od tri godine, izaći iz Procedure prekomjernog deficita (EDP), takvo je očekivanje u četvrtak na sjednici Vlade iznio i premijer Andrej Plenković. Taj korektivni mehanizam koji se pokreće za članice Unije čiji se deficit oteo kontroli, odnosno veći je od tri posto BDP-a, a javni dug je premašio 60 posto, pokrenut je u siječnju 2014. Tada je Hrvatska iza sebe imala deficit u 2013. od gotovo pet posto BDP-a, a javni dug je premašio 67 posto s tendencijom stalnog rasta. Gospodarstvo je već šestu godinu bilo u recesiji.


U trenutku kad očekuje izlazak iz EDP-a Hrvatska ima rekordno nizak deficit od 0,8 posto BDP-a za 2016., njezin je javni dug 84,2 posto BDP-a, što znači da je za provedbe EDP-a još porastao, ali je lani prvi put u osam godina padao i to za 2,5 postotna poena. U vrijeme pokretanja EDP-a analitičari su se natjecali u tome kakve sve oštre mjere očekuju Hrvatsku i gdje se sve sprema štednja, malo od tih scenarija se dogodilo i Hrvatsku će iz jačeg nadzora Komisije izvući rast gospodarstva, odnosno proračunskih prihoda, a ne radikalna promjena u načinu proračunske potrošnje. Zanimljivo, upravo su o takvom putu izlaska iz procedure prekomjernog deficita govorili i tadašnji predstavnici Vlade Zorana Milanovića.


Što sve može razoriti uspjeh


Podaci koje je u četvrtak isticao i premijer Plenković, o deficitu manjem od jedan posto, padu javnog duga, smanjenju broja nezaposlenih ispod 200 tisuća, iz perspektive trenutka u kojem je za Hrvatsku pokrenuta Procedura prekomjernog deficita, doista izgledaju kao preporod javnih financija i značajno smanjenje tereta kojeg proračun nosi.




No, državnoj blagajni prijeti nekoliko iznimno skupih plutajućih mina koje bi mogle razoriti taj tako teško postignuti uspjeh. Osim što članovi Vlade priznaju da dug u zdravstvu iznosi sedam milijardi kuna, nitko još nije otkrio kako ga država planira smanjivati i kakav će to utjecaj imati na javne financije, pa tako i na visinu deficita. Jer taj dug je zapravo na razini 2,5 posto BDP-a, odnosno tri puta je veći od službeno priznatog deficita za prošlu godinu. Nejasno je i plaća li državni proračun uredno zdravstvenom fondu doprinose za skupine, poput branitelja ili djece, koje je država oslobodila sudjelovanja u plaćanju zdravstvenih troškova.


Do sedam milijardi kuna idu i one najveće procjene troška sporazuma sa sindikatima kojeg je potpisala Vlada Jadranke Kosor kako bi se u javnom sektoru 2009. godine mogle smanjiti plaće. Osnovni uvjet za povećanje tih plaća, povećanje BDP-a, ispunjen je još prije godinu i pol, ali Vlada i sindikati u javnom sektoru nisu dogovorili kako obeštetiti zaposlene i sindikati polako podižu tužbe. Procjena je da samo povećanje plaća od šest posto državu može koštati dvije milijarde kuna, a tu su kako vrijeme odmiče i kamate te ostala materijalna prava.


No, tu će obveze države ovisiti o sudskim odlukama i Vladu sigurno neće pritisnuti već ove godine.


Neizvjesno je i što će biti s arbitražnim sporom kojeg je protiv Hrvatske pokrenuo MOL u Washingtonu zato što država kako se obvezala skoro prije deset godina nije preuzela plinski biznis od Ine. Vlada Jadranke Kosor potpisala je s MOL-om odgodu provođenja tog sporazuma, ali ni nakon isteka moratorija ništa se nije dogodilo i MOL je odlučio zatražiti odštetu u arbitražnom sporu. Taj je spor vrijedan, i to bez kamata, najmanje dvije milijarde kuna.


Na istom sudištu je i tužba Zagrebačke banke zbog konverzije kredita iz švicarskog franka u eure, a ovisno o toj presudi državu bi banke mogle teretiti za milijarde kuna. No, kako je u međuvremenu Ustavni sud zakon, po kojem je konverzija provedena, proglasio ustavnim, a i praksa Europskog suda je nešto drukčija od arbitraže iz Washingtona država možda na tom slučaju ima najviše prostora da izbjegne plaćanje odštete.


Slučajevi se vuku i desetak godina


No, zato se u međuvremenu otvorilo pitanje Agrokora i to ne samo zbog tužbi koje bi potencijalni investitori mogli pokrenuti zbog intervencije države, nego i zbog mogućnosti da restrukturiranje te kompanije, ali i saniranje posljedica njezina kraha neće proći bez financijske pomoći države, te bez velikih gubitaka za proračun ako se sustav na kraju ipak uruši i završi u stečaju.


Iako nijedan od ovih slučajeva nije proizvela Vlada Andreja Plenkovića, neki se vuku i desetak godina, na kraju bi se na nju, odnosno na proračun u sljedećim godinama mogle sručiti značajne financijske obveze, iako je to sada teško procjenjivati, od deset pa do 20 milijardi kuna. Takav bi rasplet mogao u bitnome ugroziti sadašnju konsolidaciju javnih financija.


Da ti slučajevi nose određene rizike za proračun, slaže se i analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić, ali upozorava i da država mora i bez prijetnje tih rizika krenuti u konsolidaciju javnih financija reformama na rashodovnoj strani.


– Iako je zahvaljujući gospodarskom rastu, odnosno povećanju prihoda, a ne promjenama rashodovnoj strani, Hrvatska dosegnula određenu razinu konsolidacije javnih financija to su ciklične, a ne strukturne promjene i na Hrvatskoj je sada da krene u konsolidaciju javnih financija s pravim strukturalnim promjenama. Pri tome postoje rizici tih arbitraža, pa i stanja u Agrokoru i pitanje hoće li na kraju država morati intervenirati barem odobravanjem jamstava, kaže Šantić.


No, kako se ne zna kad će te presude doći niti u kojim iznosima, Šantić ističe da se jedino može, ovaj put bez strogog nadzora Komisije, nastaviti konsolidacija, ali samo uz stvarne promjene u sustavu javne uprave ili primjerice zdravstvenom i mirovinskom sustavu, koji će sve više biti pod teretom demografskih prilika u Hrvatskoj, pa je za očekivati da će u sljedećim godinama proizvoditi sve veće strukturne deficite.