Najjača hrvatska stranka imala je godinu za poželjeti. Gotovo je nevjerojatno gledati ovako visoke brojke potpore za stranku koja je u 2017. godini preko glave prebacila i Agrokor i pad saborske većine i raskid koalicije s Mostom i odlazak Zlatka Hasanbegovića i koaliciju s HNS-om i SDS-om.

Pogotovo je stalna potpora od preko 30 posto teško spojiva s brojkama koje govore da od polovice godine uredno više od dvije trećine ljudi misli da država ide u lošem smjeru. A stranka koja je najodgovornija za smjer države, jer vodi Vladu, pritom je toliko daleko od prvih pratitelja da bi Davoru Bernardiću trebao - dalekozor.

Razlika između dvije najjače stranke varirala je od golemih 12.5 postotnih bodova u veljači, do još uvijek velikih 8.7 posto u studenom, što Plenkoviću ostavlja potpuno otvoreno polje za političke manevre i unutar svoje stranke, ali i na ukupnoj političkoj pozornici.

Da sutra odluči na izbore, Plenković bi bio prvi favorit za dobijanje novog mandata, dok bi svi ostali, osim možda Živog zida, imali vrlo ozbiljnog razloga za drhtanje nad rezultatima nakon zatvaranja birališta.

HDZ je, ipak, kako brojke pokazuju, 2017. godinu proveo u - padu, pogotovo posljednja četiri mjeseca.

No, taj pad i dalje je mnogo manji od onog kojeg je iskusio SDP i potpora nakon pada je i dalje ogromnih 31,4 posto. Sve što se zbilo u 2017.-oj, a zbilo se štošta, dakle, ostavilo je tek površinsku ranicu na potpori HDZ-a. I dok je tako, Plenković se ne mora previše bojati unutarstranačke opozicije.

Obzirom da ipak očito od nje zazire, jer su ga u stranci ozbiljno pomnožili s nulom na nizu tema koje su dominirale najesen - od nogometnog saveza, preko župana Alojza Tomaševića do Istanbulske konvencije - čini se da će u 2018. godini glavna politička dinamika biti ona unutar HDZ-a, a ne klasično sučeljavanje opozicije i vladajuće koalicije.

(napomena: postotci o kojima se govori su prosječni mjesečni rejtinzi u dva redovna ispitivanja javnog mnijenja, Crodemoskopu i Crobarometru)

* sutra donosimo priču o Mostu