Nejasno

PADA MINISTROVA RAČUNICA Kako je Horvat uspio doći do iznosa od 600 milijuna za škverove?

Orjana Antešić

Za deblokadu računa »3. maja« vjerojatno bi trebalo manje od 107 milijuna kuna jer je dio vjerovnika spreman povući ovrhe ako u Vladi uspiju iznaći novac za deblokadu, plaće i završetak brodova



RIJEKA Završi li »3. maj« u stečaju idućeg utorka, sasvim je izvjesno da se više nema što razgovarati o Uljaniku jer će riječko brodogradilište sa svojim potraživanjima od oko pola milijarde kuna na račun nevraćenih pozajmica automatski za sobom povući i pulski škver. Tu staje i svaka priča o restrukturiranju kao procesu u koji se želi uključiti i Tomislav Debeljak, čiji se Brodosplit onda mora nastaviti samostalno boriti da održi svoju poziciju na tržištu koja se u ovom trenutku svodi mahom na pokušaje izgradnje brodova za vlastitu flotu.


Za deblokadu računa riječkog brodogradilišta vjerojatno bi trebalo manje od 107 milijuna kuna, jer kako čujemo, jedan dio vjerovnika iskazao je spremnost da povuče svoje ovrhe ako u Vladi uspiju iskemijati kako zatvoriti onih 600 milijuna kuna, koliko resorni ministar gospodarstva Darko Horvat tvrdi da bi bilo dostatno da se deblokiraju računi »3. maja« i Uljanika, radnicima daju plaće, ali i završe četiri broda kako bi se smanjila šteta za državni proračun.


Golo spašavanje


Kako doznajemo, pojedinačno najveće stavke ovrha koje su na računima »3. maja« tiču se samih plaća radnika, potom su tu još neki, po iznosima veći vjerovnici, dobavljači, ali i Grad Rijeka kojoj samo brodogradilište duguje oko pet milijuna kuna za komunalnu naknadu, tu je i HEP te još neke državne institucije. Za niti tisuću radnika, koliko ih je još ostalo u »3. maju«, mjesečno treba 9,5 milijuna kuna za plaće. Za zadnja tri mjeseca prošle godine, dobili su samo minimalce koje im je isplatila Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT). To je oko 3,5 milijuna kuna mjesečno, odnosno ukupno nešto više od 10 milijuna kuna, što znači da trećemajci još potražuju 18 milijuna kuna plus plaću za siječanj. Drugim riječima, za golo spašavanje »3. maja« od stečaja 26. veljače vjerojatno treba bitno manje novca od onih 107 milijuna kuna, s time da bi se time pokrile i zaostale plaće radnicima.




No, što nakon toga, veliko je pitanje jer je, najblaže rečeno, krajnje nejasno kako su u Ministarstvu gospodarstva došli do iznosa od 600 milijuna kuna – pola od države, pola od Debeljaka – koji bi riječkom i pulskom škveru trebali biti dostatni za idućih četiri do šest mjeseci koliko bi, po idealnom scenariju, trebalo za izradu i usvajanje plana restrukturiranja Uljanika. Ministar Horvat tu je svotu već podijelio, pa tako po njegovoj računici otprilike 300 milijuna kuna pokriva troškove deblokade računa i plaća radnicima u cijeloj Uljanik grupi, dok bi se s drugih 300 milijuna kuna, zaključio je naš ministar u Bruxellesu, uspjelo završiti četiri broda s kojima se najdalje otišlo u njihovoj izgradnji. Međutim, prema izračunima koje su za nas napravili ljudi koji imaju »pregled igre«, samo za završetak ta četiri broda trebalo bi oko 500 milijuna kuna, odnosno šezdesetak milijuna eura.


Krenimo redom. Sam ministar izjavio je kako za završetak Jan De Nulovog jaružala hrvatska strana treba osigurati 22 milijuna eura odnosno oko 160 milijuna kuna jer će, u protivnom, ministru Zdravku Mariću stići novih 124 milijuna eura, odnosno oko 920 milijuna kuna protestiranih državnih jamstava, u što nismo uračunali kamate. Drugi brod je onaj za prijevoz automobila, car-carrier koji je u opremnom bazenu »3. maja«. Za njega je Marić već poplaćao oko 36 milijuna eura ,odnosno 270 milijuna kuna protestiranih jamstava.


Arbitraže i jamstva


Naši izvori kažu da za završetak tog broda treba još oko 15-ak milijuna eura, a otprilike isto toliko treba i za treću novogradnju, samoiskrcavajući bulk, odnosno brod za prijevoz rasutog tereta za Kanađane, koji je također porinut s navoza i privezan u »3. maju«. I za njega je iz državnog proračuna zbog raskida ugovora plaćeno nešto više od 210 milijuna kuna, odnosno gotovo 30 milijuna eura. I konačno, za četvrti brod, a za pretpostaviti je da je ministar Horvat mislio na tanker »Santiago« koji je već više od dvije godine privezan u Puli, trebalo bi blizu 20 milijuna eura. No, za ovaj je brod pokrenut arbitražni postupak, španjolski naručitelj čeka ga od proljeća 2016. godine, kada je prema našim izvorima trebao biti isporučen. Zvuči gotovo nevjerojatno, ali za ovaj španjolski tanker država se nije izložila ni za kunu jer ga je »3. maj« gradio vlastitim sredstvima.


Ako ćemo o novogradnjama s kojima se nije tako daleko odmaklo kao za ova četiri broda i još su u fazi izgradnje na navozima, govorimo o brodu za prijevoz stoke, koji se gradi u Puli i drugi bulk za Kanađane koji je na navozima »3. maja«. Za »stočara« šteta po državni proračun već je nevjerojatnih 54 milijuna eura po izdanim jamstvima, a za završiti ga trebalo bi još gotovo toliko, kažu naši izvori. Oko 35 milijuna eura trebalo bi i za privesti kraju kanadsku novogradnju na riječkim navozima, zbog koje je Marić već platio gotovo 30 milijuna eura protestiranih državnih jamstava.