Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Kirurško liječenje bolesti u Hrvatskoj na svjetskoj je razini, no problem je nedostupnost lijekova koji rezultiraju manjim rizikom po oboljeloga. Postoje naznake iz HZZO-a da bi se to moglo promijeniti
ZAGREB Liječenje epilepsije u Hrvatskoj, uključujući i ono kirurško, na svjetskoj je razini, ali u terapiji lijekovima, kao i u odnosu društva prema osobama s epilepsijom zaostajemo za razvijenim državama, upozoravaju stručnjaci u povodu Nacionalnog dana oboljelih od epilepsije, koji se obilježava drugog ponedjeljka u veljači. Tako, na primjer, trudnice s epilepsijom neke od novih lijekova s manjim rizikom za oštećenje ploda primaju besplatno samo onda ako ne reagiraju dobro na druge dostupne terapije, upozorava Silvio Bašić, pročelnik Zavoda za neurologiju KB-a Dubrava i predsjednik Hrvatske lige protiv epilepsije.
Promjena smjernica
– Stručnjaci rade na tome da se postojeće smjernice promijene, jer prema sadašnjim smjernicama HZZO u slučaju trudnoće pacijentici s epilepsijom ne može dati najbolji lijek, nego neke druge varijante koje su štetnije. Tako raste opasnost da tijekom trudnoće dođe do neželjenih posljedica liječenja – objašnava Bašić. Riječ je o lamotriginu, antiepileptiku kod čije je primjene rizik od anomalija djeteta približno isti kao u zdravoj populaciji, i kreće se oko 2,9 posto, dok kod drugih antiepileptika ili kombinirane terapije rizik raste i do 10 posto.
S obzirom na pozitivne naznake iz HZZO-a, Bašić očekuje da bi se lamotrigin u drugoj polovini godine mogao naći na listi kao prvi lijek izbora u trudnoći.
Slična je situacija i s buccolamom, lijekom za produžene epileptičke napade koji imaju visoku smrtnost. Riječ je o lijeku jednostavne primjene, koji se u slučaju napada može primijeniti i na ulici, ali je u Hrvatskoj zasad nedostupan, veli Bašić.
Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest koja pogađa oko jedan posto populacije, što znači da je u Hrvatskoj oko 40.000 oboljelih. Ujedno, to je i jedina kronična neurološka bolest koja se uspješno može izliječiti, osobito ako se na vrijeme prepozna i počne liječiti. Najčešće se javlja u dječjoj dobi, ili nakon 65. godine kao posljedica teže traume glave, tumora ili neke druge bolesti.
Čak 70 do 80 oboljelih u roku od jedne do 10 godina od početka liječenja počinje živjeti normalno, bez epileptičkih napada, a može i potpuno prestati s terapijom. Manji broj oboljelih treba kirurško liječenje, a ono je u Hrvatskoj na svjetskoj razini.
Žarište u mozgu
Žarište epilepsije nalazi se u mozgu, a uspješno se otkriva magnetskom rezonancom ili višednevnim 24-satnim EEG-om. U slučaju da se ono nalazi na mjestu gdje ga je nemoguće odstraniti, uspješno se liječi laserskom terapijom. Statistike kažu da godišnje u našim bolnicama kirurški zahvat prođe između pet i 10 pacijenata s epilepsijom, ali se u taj broj ne ubrajaju operacije pacijenata kod kojih je epilepsija posljedica tumora, moždanog udara ili druge osnovne bolesti.
Od epilepsije su, poznato je, bolovala velika imena u povijesti i umjetnosti, primjerice Napoleon, Cezar, Lenjin, Tolstoj, Van Gogh, Dostojevski, E. A. Poe, Agatha Christie. Neki od njih primali su terapiju, a neki su se manje ili više uspješno s bolešću nosili i bez lijekova.