Zaostajemo

Oboljeli od epilepsije teško dolaze do životnih terapija

Ljerka Bratonja Martinović

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Kirurško liječenje bolesti u Hrvatskoj na svjetskoj je razini, no problem je nedostupnost lijekova koji rezultiraju manjim rizikom po oboljeloga. Postoje naznake iz HZZO-a da bi se to moglo promijeniti



ZAGREB Liječenje epilepsije u Hrvatskoj, uključujući i ono kirurško, na svjetskoj je razini, ali u terapiji lijekovima, kao i u odnosu društva prema osobama s epilepsijom zaostajemo za razvijenim državama, upozoravaju stručnjaci u povodu Nacionalnog dana oboljelih od epilepsije, koji se obilježava drugog ponedjeljka u veljači. Tako, na primjer, trudnice s epilepsijom neke od novih lijekova s manjim rizikom za oštećenje ploda primaju besplatno samo onda ako ne reagiraju dobro na druge dostupne terapije, upozorava Silvio Bašić, pročelnik Zavoda za neurologiju KB-a Dubrava i predsjednik Hrvatske lige protiv epilepsije. 


Promjena smjernica


– Stručnjaci rade na tome da se postojeće smjernice promijene, jer prema sadašnjim smjernicama HZZO u slučaju trudnoće pacijentici s epilepsijom ne može dati najbolji lijek, nego neke druge varijante koje su štetnije. Tako raste opasnost da tijekom trudnoće dođe do neželjenih posljedica liječenja – objašnava Bašić. Riječ je o lamotriginu, antiepileptiku kod čije je primjene rizik od anomalija djeteta približno isti kao u zdravoj populaciji, i kreće se oko 2,9 posto, dok kod drugih antiepileptika ili kombinirane terapije rizik raste i do 10 posto.


S obzirom na pozitivne naznake iz HZZO-a, Bašić očekuje da bi se lamotrigin u drugoj polovini godine mogao naći na listi kao prvi lijek izbora u trudnoći.




Slična je situacija i s buccolamom, lijekom za produžene epileptičke napade koji imaju visoku smrtnost. Riječ je o lijeku jednostavne primjene, koji se u slučaju napada može primijeniti i na ulici, ali je u Hrvatskoj zasad nedostupan, veli Bašić.


Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest koja pogađa oko jedan posto populacije, što znači da je u Hrvatskoj oko 40.000 oboljelih. Ujedno, to je i jedina kronična neurološka bolest koja se uspješno može izliječiti, osobito ako se na vrijeme prepozna i počne liječiti. Najčešće se javlja u dječjoj dobi, ili nakon 65. godine kao posljedica teže traume glave, tumora ili neke druge bolesti.


Čak 70 do 80 oboljelih u roku od jedne do 10 godina od početka liječenja počinje živjeti normalno, bez epileptičkih napada, a može i potpuno prestati s terapijom. Manji broj oboljelih treba kirurško liječenje, a ono je u Hrvatskoj na svjetskoj razini.



Najveći je problem osoba s epilepsijom, nažalost, i dalje društvena stigma koju nose. – Ljudi, obitelj, društvo, negativno gledaju na epilepsiju, pa oboljeli gube posao, ne govore poslodavcu da imaju epilepsiju. Svijest naših ljudi mijenja se, nažalost, jako sporo – upozorava prof. Silvio Bašić. Podsjeća pritom na činjenicu da epilepsija ne ograničava niti jedan segment života, jer oboljele osobe mogu raditi, imati djecu… Jedino im je ograničenje da ne smiju biti profesionalni vozači.


Žarište u mozgu


Žarište epilepsije nalazi se u mozgu, a uspješno se otkriva magnetskom rezonancom ili višednevnim 24-satnim EEG-om. U slučaju da se ono nalazi na mjestu gdje ga je nemoguće odstraniti, uspješno se liječi laserskom terapijom. Statistike kažu da godišnje u našim bolnicama kirurški zahvat prođe između pet i 10 pacijenata s epilepsijom, ali se u taj broj ne ubrajaju operacije pacijenata kod kojih je epilepsija posljedica tumora, moždanog udara ili druge osnovne bolesti.


Od epilepsije su, poznato je, bolovala velika imena u povijesti i umjetnosti, primjerice Napoleon, Cezar, Lenjin, Tolstoj, Van Gogh, Dostojevski, E. A. Poe, Agatha Christie. Neki od njih primali su terapiju, a neki su se manje ili više uspješno s bolešću nosili i bez lijekova.