Obiteljski domovi siva su zona socijalne skrbi. Za njihovo otvaranje dovoljna je suglasnost županije na prostorne uvjete i nema nikakve obveze kontrole ni nadzora države nad njihovim radom, piše u nedjelju Večernji list.

Stari i nemoćni onamo se smještaju temeljem izravnog dogovora s privatnim vlasnikom obiteljskog doma.

Inspekcija Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u te domove izlazi jedino po prijavi, kakvih na račun doma pokraj Oroslavja u kojem su tragično stradalo šestero korisnika do sada nije bilo, o čemu svjedoče i neke izjave članova obitelji korisnika, navodi dnevnik.

Tako ni obiteljski dom »Zelena oaza« nema nikakav ugovor sa sustavom socijalne skrbi, a dozvolu za rad dobili su od Krapinsko-zagorske županije.

»Na terenu ima svega, znamo da su neki vlasnici usmjereni isključivo na profit. Nemaju ni obvezu zapošljavanja profesionalaca, već skrb o (maksimalno) 20 korisnika obavljaju članovi obitelji i zaposleni koji imaju empatije i afiniteta za taj posao.

To ne znači nužno lošu skrb, ali ipak predstavlja manjkavost jer, osim motiviranosti, bilo bi dobro da zaposlenici prođu i neku pripremu« kaže Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika.

Napominje i da neki obiteljski domovi, ako žele, mogu ući u mrežu socijalne skrbi i dobiti odobrenje Ministarstva, što je važan referencija pri odabiru smještaja. No takvih je jako malo. Udruga socijalnih radnika upozorava već neko vrijeme kako rad obiteljskih domova pravno nije dobro reguliran i da u novom Zakonu o socijalnoj skrbi to treba promijeniti.

»Prijedlog da se socijalni radnici uključe u rad obiteljskih domova stoji u nekoj ladici. Treba reći ljudima koji traže smještaj za svoje starije da ga ne biraju bez provjere u nadležnom centru za socijalnu skrb«, kaže Karačić.

Obiteljski domovi dužni su raditi u skladu s Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga. Pravilnik, među ostalim, propisuje da se usluge smještaja u obiteljskom domu mogu pružati u kući u kojoj živi osnivač obiteljskog doma i članovi njegove obitelji, a »iznimno u drugoj kući uz uvjet da je u istom dvorištu pod uvjetom da udaljenost između zgrada nije veća od pedeset metara i da je predstavnik obiteljskog doma osigurao skrb o korisnicima na smještaju u svakoj zgradi 24 sata dnevno sve dane u godini«.

U Hrvatskoj je svega oko 11 tisuća starijih smješteno u 50-ak državnih, odnosno županijskih domova i ta se brojka godinama ne mijenja. S druge strane, broj privatnih domova raste pa podaci govore o stotinjak takvih smještajnih objekata za oko 6000 ljudi, donosi Večernji list.