Bodulka na čelu Srbije

OD STARE BAŠKE DO PREMIJERKE Kako Anu Brnabić vide krčki susjedi i prijatelji iz djetinjstva

Marko Cvijanović

Ana je bila i ostala samo naša Ana, jednostavna cura koja obožava šetnje i kupanje na Počižni! Nije se promijenila ni onda kad je postala ministrica. Neće se promijeniti ni sada kada postane premijerka, u to budite uvjereni – kaže prva susjeda i dobra prijateljica Ane Brnabić



Tipična Stara Baška. Ljeti. Iako ono kalendarski još nije stiglo. Celzijusi u zraku, međutim, čine svoje. Podnevna »siesta«. Samo… Ni cvrčci se još nisu probudili. Idiličnu tišinu s vremena na vrijeme remetile su tek sirene automobila umjesto verbalne komunikacije među vozačima iz suprotnih pravaca koji se na uzanoj cesti teško mimoilaze, njurganje starijega gospodina koji u predvorju obližnjega apartmana suprugu nikako nije mogao uvjeriti da se okani nošenja teških torbi po uzbrdici, odnosno glasna konzultacija dvoje biciklista dok su odabirali pravu pozadinu svojih fotografija za vječnu uspomenu iz pitoresknoga mjestašca na južnoj strani krčke obale.


Pritom su, oboje, naravno, silno željeli da u kadru budu nenastanjeni otočić Galun, dio Svetoga Grgura, dio rapske obale…


U turističkom uredu čekali su se neki novi znatiželjni gosti, u obližnjem marketu »Besca Vecchia« vrijedne prodavačice koristile zatišje na kasi za preslagivanje nekih artikala u skladištu, ispred marketa trojica »vječnih mladića« prebirali o nekim starobašćanskim aktualnostima i spas pronalazili u gutljajima hladnih piva, a nizbrdo, na plažici Počižni, malobrojni kupači završavali svoju jutarnju »šihtu«.




Uobičajenu ljetnu rutinu remetila je tek novinarska znatiželja u službi reportaže o budućoj srpskoj premijerki, Hrvatici Ani Brnabić, koja je Staroj Baški vjerna od rođenja. U prvom redu zahvaljujući svom djedu Antonu Brnabiću »Tonetu«, rođenom Starobašćaninu, u domu kojega su Ana i njezin brat Igor provodili bezbrižne ljetne praznike. Tradiciju su, nažalost, prekinule ratne godine kad se iz Beograda nije moglo do Stare Baške, ali Anina priča o Staroj Baški još uvijek traje… Od ljeta do ljeta. Trajat će kad jednoga dana više ne bude premijerka.


Velike obaveze


Na kućnom broju 31 smjestila se lijepa katnica, s terasa i balkona koje puca pogled za koji su se »otimali« oni biciklisti s početka priče. Morsko plavetnilo i Galun na dohvat ruke. Veliko stablo smokve zaklanja sjevernu stranu kuće, iz dvorišta se širi miris opojnih divljih ruža… Boljeg mjesta za proslavu Anine premijerske inauguracije jednostavno nema.


– To sigurno! Samo… Bojim se samo da nam Ana ove godine neće doći. Velike je obaveze čekaju… – pojašnjava Stanka Sindičić, ponosna vlasnica pansiona »Stanka« i jedna od prvih susjeda buduće srpske premijerke koja itekako ima što reći kad je Ana Brnabić u pitanju.


– Lijepo je imati tako poznatu osobu u susjedstvu, odmah se i mi drugi osjećamo kao popularne zvijezde, ha, ha, ha… Doduše, mi Anu ne doživljavamo kao poznatu osobu. Ona je za nas samo mala Ana. Tako je bilo kad je postala ministrica, tako će biti i sada kada bude premijerka. Drukčije i ne može biti, pa ja Anu znam još dok je bila mami u trbuhu. Uostalom, kod mene je tijekom cijele godine ključ od njihove kuće, ja im plaćam račune koji stižu, jako sam povezana s cijelom njezinom obitelji, mamom Ružom pogotovo, ona od svih njih najduže boravi u Staroj Baški… Po ljeti često jedu kod mene, uvijek se lijepo družimo.


Ove godine druženja možda neće biti…


– Još uvijek se nadam da će doći, barem na dan, dva, čisto da zadrži tradiciju – kaže Stanka, koja nikad nije mogla probaviti neke zločeste komentare o Ani Brnabić.


– Svašta su ljudi pričali o njoj, mediji objavljivali svakakve tekstove i priče, ali mala je sto posto u redu. Zapravo… Cijela njezina obitelj je divna. Dobri su i pozitivni ljudi, zrače jednom nevjerojatnom posebnošću. Dugo godina traje naše prijateljstvo, Ana je praktično odrasla u Staroj Baški, čim bi škola završila, odmah bi došla kod nas na more i provodila ovdje cijelo ljeto.


Druženje je u tih nekoliko godina prekinuo rat, ali nastojali smo to nadoknaditi ovih posljednjih godina. A Ana… Ona je stvarno posebna osoba. Jednostavna, uvijek nasmijana i spremna pomoći. Evo, ispričat ću vam jednu anegdotu čisto da steknete dojam o kakvoj je osobi riječ. Dogodilo se da je meni pala tenda, bilo je to kad je već bila ministrica, i od svih ljudi koji su se zatekli u blizini, ona je prva priskočila, popentrala se i popravila tendu. Eto, to je naša Ana!


Foto Marko Cvijanović


Foto Marko Cvijanović


 


Šetnje s Alabamom


Jedna od Aninih najbližih susjeda u Staroj Baški nije željela otkriti svoj identitet, ali je imala što reći o njihovim zajedničkim bezbrižnim dječačkim ljetima i neraskidivom prijateljstvu koje traje i danas u njihovim odraslim godinama. Ovo je njezina priča o Ani Brnabić:


– Ana i ja znamo se od malena, u našem se slučaju može doslovno primijeniti ona fraza da smo se još kao male igrale u pijesku. Ja sam u Staru Bašku počela dolaziti kad su mi bile četiri, ona je već nekoliko godina dolazila kod djeda. Stalno smo se družile, ipak su naše kuće jedna do druge. Sjećam se dok smo još bile jako male da nam je posebno zanimljivo bilo istraživanje sela. To su bila neka druga vremena kada u Staroj Baški nije bio toliko razvijen turizam. Ana je uvijek bila sportski tip, baš kao i brat Igor, kupali smo se po cijele dane na našoj plaži Počižni, ali i naskakali s mula u more… Bili su to prekrasni dani.


Kad smo odrasli, naše su se navike malo promijenile, ali prijateljstvo je ostalo jednako veliko i blisko. Ana se više ne kupa toliko na Počižni, ali ne zato što joj više nije draga, dapače, nego zbog činjenice da bi njezina crna newfounlandica Alabama zauzela pola plaže, ha, ha, ha… Ima mali gumenjak pa često ode s Alabamom na neke osamljenije plaže gdje nema toliko ljudi. Ana nije tip od izlazaka, nije bila niti dok je bila mlađa, ona radije ujutro i navečer prošeće s Alabamom. U Beogradu ima još jednog psa, ali on je mješanac i nema pedigre pa, shodno tome, nije mogao dobiti putovnicu. Ne odlazi po restoranima, radije se nađe društvo pa napravimo roštilj na njezinoj ili našoj terasi. Jedino što se jednom tijekom sezone zaletimo u restoran kod zajedničke prijateljice u Novi Vinodolski. To je sve od izlazaka. Inače, Ana obožava kuhati, čitati, pogledati dobar film ili predstavu…


Ribolov s nećacima


U posljednje vrijeme voli otići loviti ribu s nećacima, vuče te povraze za sobom, ali ne odustaje, ha, ha, ha… Kad je već ribolov u pitanju, jedne sam je godine povela sa sobom na Lošinj na Memorijalni kup u podvodnom ribolovu. To joj se jako svidjelo, bez obzira na činjenicu da se poslijepodne vrijeme drastično promijenilo pa nas je dobro oprala kiša. Nije joj, međutim, palo na pamet da odemo na kraj dok natjecanje ne bude gotovo. Poslije su je zvali da dođe i na arbunadu, ali obaveze su je spriječile…


Foto Marko Cvijanović


Foto Marko Cvijanović


 


Ana je uvijek bila i ostala samo naša Ana, jednostavna djevojka s kojom smo odrasli i koja se nimalo nije promijenila s godinama, ni onda kad je postala ministrica. Neće se promijeniti ni sada kada postane premijerka, u to budite uvjereni. I dalje se redovito čujemo i družimo, često me ugosti u Beogradu, uvijek je tu za nas prijatelje, pomoći ako bilo što treba…


Ana nikad nije imala problema ili bilo kakvih neugodnosti u Staroj Baški zbog toga što je bila ministrica u Vladi Srbije. Kuću nitko nije dirao, nije bilo nikakvih uvredljivih grafita ili bilo čega sličnoga. Njezin djed Anton »Tone« Brnabić rođen je u Staroj Baški, Brnabić je jedno od pet najpoznatiji starobašćanskih prezimena. Neće biti problema ni sada kada je postala još poznatija, kada za nju čuje puno više ljudi i iz Hrvatske. Tko bi, uostalom, uopće mogao imati nešto protiv takve žene. Može nam, uostalom, samo povećati broj gostiju u mjestu. Recimo iz Srbije, možda će ljudi htjeti doći u mjesto odakle im je premijerka porijekom. Možda se netko i zbog toga zaleti do Stare Baške, ha, ha, ha…