Otpad nije smeće./ Snimio V. Karuza
Otpad iz kuhinje trebao bi završavati u kompostanama. Za uspostavu novog sustava do 2022. trebat će pet i pol milijardi kuna, najviše za gradnju novih kompostana i bioplinskih postrojenja, odnosno sortirnica suhog otpada i postrojenja za reciklažu
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u javnu je raspravu pustilo prijedlog Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2016. do 2022. godine, koja će trajati samo tjedan dana jer je riječ o dopuni ranije usvojenog plana prethodne Vlade za razdoblje od 2015. do 2021. godine. Taj je prethodni plan iz mandata ministra Mihaela Zmajlovića njegov nasljednik Slaven Dobrović poprilično »iskrižao«, navodeći kako zadani ciljevi nisu ispunjeni, zbog čega je potrebno hitno uvesti sustav prikupljanja otpada zahvaljujući kojem ćemo zadovoljiti zadane EU ciljeve. U protivnom ćemo platiti skupe penale.
Iako su svi gradovi i općine u Hrvatskoj svojim građanima omogućili odvojeno sakupljanje otpada odnosno njegovo sortiranje, odvaja se tek 17 posto otpada. To je izuzetno malo u odnosu na EU zadani cilj, koji kaže da do 2020. godine odvajati moramo najmanje polovicu otpada koji »proizvedemo«. Poražavajući je podatak da u Hrvatskoj na odlagalištima otpada završava čak oko 300 tisuća tona kuhinjskog otpada godišnje, iako je riječ o vrijednoj sirovini za kompostane odnosno bioplinska postrojenja.
Sortiranje važno
Kako je zamišljeno, jedinice lokalne samouprave trebale bi u što većoj mjeri građanima omogućiti sortiranje različitih vrsta otpada na kućnom pragu – papira i plastike, tekstila, stakla i metala, kao i biootpada (kuhinjski, vrtni i parkovni otpad). Građane koji za to imaju uvjete (kuće s okućnicama, vrtovima) poticalo bi se na kućno kompostiranje i uporabu komposta u vlastitim vrtovima, dok bi biootpad prikupljen u gradovima trebao završavati u kompostanama i bioplinskim postrojenjima, za proizvodnju energije.
Ambalažni otpad odnosno otpad od metala, papira, plastike i tekstila prikupljan na kućnom pragu odlazit će u sortirnice, u kojima će se odlučivati ide li dalje u reciklažu ako se može ponovno oporabiti, ili, ukoliko je neupotrebljivo, u centre za gospodarenje otpadom poput Marišćine i Kaštjuna. Opasni otpad iz kućanstava građani bi trebali ostavljati u reciklažnim dvorištima, kojih je sad 70, i čiji će se broj povećavati, ili će ga pak moći vraćati proizvođačima tog otpada, koji će imati obavezu prikupljanja. Glomazni otpad poput namještaja, ali i predmeti opće uporabe poput bijele tehnike, igračaka i slično, moći će se pak ostavljati u Centrima za ponovnu uporabu, u kojima će oni biti popravljani ukoliko im popravak treba, odnosno gdje će im se udahnuti novi život. Tako popravljeni ili »osvježeni«, ti će predmeti moći u ponovnu prodaju po povoljnim cijenama, vjerojatno u trgovinama koje će se nalaziti u samim centrima.
Naplata po količini
Uspostava sustava odvojenog prikupljanja otpada na kućnom pragu na način da se prikuplja miješani komunalni otpad odvojeno od biootpada i papira, metala, stakla, plastike i tekstila, trebala bi zaživjeti najkasnije 2019. godine, dokad se planira i izgradnja dodatnog broja reciklažnih dvorišta, sortirnica za odvojeno prikupljene »suhe frakcije« komunalnog otpada (metal, papir, staklo, plastika i tekstil). Do tog roka planirana je i izgradnja postrojenja za kompostiranje biootpada, kao i postrojenja za recikliranje plastike, papira, stakla, metala.
Procjenjuje se da će za uspostavu novog sustava od ove, pa do 2022. godine Hrvatskoj trebati pet i pol milijardi kuna, pritom najviše za gradnju novih kompostana i bioplinskih postrojenja, odnosno sortirnica suhog otpada i postrojenja za reciklažu metala, plastike, papira i stakla. Za sanaciju i usklađivanja odlagališta s EU pravilima trebat će nam oko 850 milijuna kuna, a za sanaciju »crnih točaka« s otpadom još oko 700 milijuna.
Noviplan predviđa naplatu odvoza otpada po količini, pri čemu bi se odvojeno sakupljanje određenih vrsta otpada u cijelosti trebalo financirati iz naknade za gospodarenje posebnim kategorijama otpada, a ne kao dosad putem naknade za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i putem sustava sakupljanja posebnih kategorija otpada. To znači da bi troškove odvoza pojedinih vrsta otpada trebali pokrivati proizvođači a ne potrošači tih proizvoda. Postojat će također različite tarife kako bi se korisnike poticalo na sortiranje otpada. Povratna naknada za ambalažu zasad ostaje, pri čemu, stoji u planu, treba razmotriti i mogućnost uvođenja povratne naknade za određene vrste opasnog otpada koji se često nalazi u miješanom komunalnom otpadu, kao što su male baterije koje sadrže teške metale, žarulje koje sadrže živu i slično.
