Nitko nam neće pomoći ako politički utjecaj nastavi činiti štetu poslovanju autocesta. U Francuskoj državna tvrtka upravlja autocestama, država ima 75 posto vlasništva, a ostatak radnici i politika nema utjecaj na izbor menadžera, oni su tamo po 20 godina i nikome ne pada na pamet mijenjati ih, ističe Mijat Stanić
Kakva je budućnost hrvatskih autocesta? Hoće li one ostati hrvatske dugoročno ili će u određenom omjeru biti privatizirane?
Iako su naizgled stavovi HDZ-a i SDP-a po tom pitanju različiti, objektivno velikih razlika nema osim što je SDP nešto skloniji ulasku privatnog kapitala, dok u HDZ-u zasad načelno odbijaju privatizaciju kao mogućnost. Na početku nove predizborne kampanje ovo se pitanje ne čini posebno naglašeno, ali je i dalje jedno od najvažnijih u kontekstu smanjenja javnog duga Hrvatske.
Oko 4 milijarde eura iznose kreditne obveze ARZ-a i HAC-a, a veliki dio tih obveza stiže na naplatu ove i naredne godine i riječ je o ukupnoj svoti od čak 1,6 milijardi eura, koja stiže na otplatu. Taj teret bit će velika briga za svakog ministra financija, neovisno o tome tko će zasjesti u tu fotelju nakon narednih parlamentarnih izbora.
Pritom se nitko ne treba zavaravati činjenicom da je u mandatu Vlade Zorana Milanovića zabilježen izuzetan odaziv građana na pripremi referenduma protiv monetizacije autocesta. Vlada je od monetizacije na kraju odustala, ali to nipošto ne znači da privatizacija otpada, tek je izvjesno da monetizacije neće biti. Sve ostalo je otvoreno, na to upućuje i činjenica da se najveće političke stranke, HDZ i SDP, u segmentu budućnosti autocesta, oslanjaju na aranžman sa Svjetskom bankom preko koje se planira odraditi refinanciranje dugova. Međutim, taj aranžman vjerojatno neće imati cijenu samo u otplati kredita, jer je Svjetska banka jedan od najvećih globalnih zagovornika privatizacije praktično svega što se nalazi u državnom vlasništvu. To će vjerojatno vrijediti i za autoceste, prije svega za tvrtku Hrvatske autoceste održavanje i naplata, koja je u mandatu Vlade Zorana Milanovića izdvojena iz HAC-a i ARZ-a kako bi se pripremila za izlazak na tržište. Pritom tek treba vidjeti koji će model biti odabran i kako bi na kraju mogla završiti eventualna provedba IPO-a, inicijalnog javnog poziva na upis dionica, koje bi se između ostalih ponudile mirovinskim fondovima i građanima. I u tom modelu tražit će se strateški partner, pa će biti važna i raspodjela vlasničkih udjela pri čemu je realno očekivati da mali dioničari neće imati značajnog utjecaja na upravljanje autocestama.
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić nudi neke bitno drugačije opcije, te tvrdi kako bilo koji oblik privatizacije naprosto nije potreban, niti bi donio neku bitnu novu kvalitetu u sustavu upravljanja autocestama.
Rizična avantura
– Nama je prije svega potrebna depolitizacija upravljanja. U razgovorima koje sam imao s predstavnicima EBRD-a doista nemam dojam kako oni žele inzistirati na bilo kojem vidu privatizacije, već njih zanima garancija da će se optimizacija poslovanja dugoročno održati, odnosno da politika neće ponovno gurati svoje kadrove u državne tvrtke i praviti nove troškove. Politika bi se trebala prestati miješati u biznis, trebala bi javnim natječajem odabrati najbolje stručnjake koji će upravljati HAC ONC-om uz više javnog nadzora kroz Nadzorni odbor i više transparentnosti koja bi garantirala da više ne može biti pljačke i korupcije koju smo nažalost imali. Nitko nam neće pomoći ako politički utjecaj nastavi činiti štetu poslovanju autocesta. U Francuskoj državna tvrtka upravlja autocestama, država ima 75 posto vlasništva, a ostatak radnici i politika nema utjecaj na izbor menadžera koji vode te tvrtke, oni su tamo po 20 godina i nikome ne pada na pamet mijenjati ih čim se promijeni vlast. Ima i drugih takvih primjera u nizu zemalja. Mislim da niti EBRD i Svjetska banka ne bi željeli ulaziti u rizičnu avanturu neke nove privatizacije, jer dobro znaju da je 530.000 građana dalo svoj potpis protiv monetizacije autocesta, ističe Stanić, koji u nekoliko osnovnih ideja opisuje put kojim treba krenuti kako bi se riješili dugovi državnih tvrtki i dugoročno zadržala kontrola u upravljanju nad mrežom hrvatskih autocesta.
– Svi govorimo o refinanciranju dugova i restrukturiranju tvrtki. Iza tih riječi stoji potreba uvođenja efikasnog i dobro kontroliranog poslovanja. Kad govorimo o refinanciranju nepovoljnih kredita mislim da nitko na tržištu danas ne može ponuditi tako povoljne uvjete kao Svjetska banka. Međutim, potrebno je također povećati prihode. Već sada će ove godine biti ostvareno dodatnih 150 milijuna kuna zarade od cestarine, a još toliko godišnje se može dodatno prihodovati kroz kvalitetnije upravljanje, uvođenje dodatnih popusta za korisnike, kao i kroz zakonska rješenja, koja bi teretni promet usmjerila na autoceste.
Uostalom, cijeli cestovni sektor treba restrukturiranje, jer imamo sve preduvjete za bolju kontrolu oko 6,7 milijardi kuna sredstava, koja se svake godinu sliju u cestovni sektor, a tu govorimo o županijskim, državnim cestama i autocestama. Vinjete po meni nisu rješenje, jer će donijeti i manje prihode, ali treba dalje razvijati beskontaktnu naplatu, još više koristiti ENC, te postupno ići prema automatizaciji naplate. Nitko ne bježi od objektivne potrebe smanjenja broja blagajnika, ali taj proces može potrajati 5 do 10 godina i u tom razdoblju je moguće osigurati da nitko ne ostane bez posla ukoliko to ne želi, jer se mogu provesti prekvalifikacije, prirodni odljev i poticajne mjere zbrinjavanja ili novog zapošljavanja. Mi smo spremni biti partner, ali sigurno nećemo dozvoliti da se restrukturiranje i trošak kredita lomi preko leđa djelatnika, zaključuje Stanić.
Popusti zaposlenicima
Što sa autocestama planiraju učiniti u HDZ-u i SDP-u u ovom je trenutku predizborno pitanje, ali je ipak važno sagledati sličnosti i razlike u programima ovih političkih stranaka. Bivši ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić naglašava kako se u programu Narodne koalicije jasno navodi kakav je plan vezan uz budućnost autocesta, plan koji se nadovezuje na započete procese u Vladi Zorana Milanovića.
– Mi planiramo nastaviti raditi na ugovoru kojeg smo potpisali sa Svjetskom bankom, ugovor po kojem je tehnička Vlada HDZ-a i Mosta nastavila raditi. U njemu je definirano da HAC ONC mora u budućnosti imati određeni oblik javnog privatnog partnerstva, privatizacije ili outsourcinga. Govorimo prije svega o IPO-u u kojem bi najvažniju riječ imali mirovinski fondovi, sadašnji zaposlenici, branitelji i svi ostali građani. Ne očekujem da će se tu išta bitno promijeniti, država bi prema sadašnjim projekcijama zadržala oko 40 posto vlasničkog udjela, a ostalo bi bili mirovinski fondovi i građani i očekujem da će biti interesa za učešće u IPO-u, pogotovo stoga što će sadašnji zaposlenici imati određene popuste pri upisu dionica.
Paralelno se mora nastaviti raditi na optimalizaciji i racionalizaciji sustava, kao i postupnom smanjivanju broja uposlenih blagajnika na naplati i to kroz automatizaciju sustava naplate. Svatko tko govori da Svjetska banka ne uvjetuje ili ne želi određeni oblik privatizacije naprosto ne govori istinu. Svjetska banka svugdje ima politiku provođenja privatizacije i traže da se dio udjela ponudi na tržištu. U svakom slučaju neće biti dramatičnih promjena, autoceste će i dalje ostati javno dobro, a istovremeno će se ostvariti uvjeti za servisiranje naslijeđenih dugova u povoljnijim okolnostima, zaključuje Hajdaš Dončić.
Prirodni odljev
Aktualni ministar pomorstva, prometa i infrastrukture u tehničkoj Vladi, Oleg Butković također naglašava kako će se nastaviti suradnja sa Svjetskom bankom, ali smatra kako nije potrebno ići u privatizaciju, jer sustav autocesta dugoročno mora ostati pod kontrolom države.
Iz Nezavisnog cestarskog sindikata novom ministru prometa, tko god to postane nakon parlamentarnih izbora, nude i zanimljivu ideju uvođenja tzv. interne burze rada, koja bi funkcionirala upravo u segmentu rješavanja viška djelatnika na autocestama, prije svega blagajnika. Riječ je o ideji da se višak djelatnika u pojedinim zanimanjima rješava tako da oni dobiju pravo prvenstva pri zapošljavanju u nekoj drugoj državnoj tvrtki. Primjerice, ukoliko u HAC ONC-u ima viška vozača oni bi mogli pronaći radno mjesto u HŽ Instrastrukturi, a isto se odnosi i na građevinske inženjere s iskustvom u izgradnji autocesta, koji bi mogli pronaći svoje mjesto u sustavu HŽ-a, gdje se planiraju realizirati veliki infrastrukturni projekti izgradnje novih pruga na nizu dionica. Na taj način bi se omogućilo određenom broju ljudi da izađu iz sustava autocesta, a istovremeno zadrže radna mjesta, te bi se tako omogućilo da nitko ne mora ostati bez posla ukoliko to ne želi. Pitanje je tek kako će na ideju interne burze rada reagirati nova Vlada kada se ona formira.
– Riječ je o radu na poslovnom i financijskom restrukturiranju državnih tvrtki u čijoj su nadležnosti autoceste, ali nikakva monetizacija ili privatizacija za sada ne dolazi u obzir. Vrlo će važni biti i rezultati Studije najučinkovitijeg sustava naplate, koje očekujemo krajem ovog mjeseca, jer ćemo dobiti konkretne spoznaje o tome što je najbolje primijeniti, u kojoj mjeri je to automatizirana naplate ili je opravdano razmišljati o uvođenju vinjeta. Najvažniji uvjet je da se povećaju prihodi, a tu ima još puno prostora za napredak i to kao dodana vrijednost, jer već imamo izuzetno visok trend rasta prometa i prihoda od cestarine u ovoj godini, a osobno očekujem da će taj rezultat u kolovozu i posezoni biti još bolji. Kad govorimo o automatiziranim sustavima naplate potrebno je postupno smanjenje broja zaposlenih u naplati, ali kroz prirodni odljev i poticajne otpremnine ili prekvalifikacije tako da se nitko ne mora bojati otkaza. Optimist sam, vjerujem da u suradnji sa Svjetskom bankom možemo refinancirati kredite i zadržati autoceste u hrvatskom vlasništvu. Autoceste su previše važne za Hrvatsku i monetizacija nam sigurno nije potrebna, ističe Butković.
Kako iz navedenog proizlazi u programima i procjenama sindikalista i političara ima dosta sličnosti, ali i važnih razlika. Neovisno o rezultatima izbora u jednom se treba složiti. Autoceste doista treba depolitizirati, odabrati na natječajima menadžere na dugi rok, kvalitetno ih kontrolirati i usmjeravati, te stvoriti profesionalce i stručnjake na koje politika neće utjecati. Dosad je svaka promjena vlasti nakon izbora uvjetovala i sječu kadrova na gotovo svim razinama upravljanja. Iako se Hrvatska danas može pohvaliti s modernom mrežom autocesta, rezultat je generalno loš zbog niza sudski neriješenih afera, zbog korupcije i neracionalnog upravljanja sustavom. Autoceste će procvjetati tek kada o njima bude odlučivala struka, a ne politika. Pitanje je tek kada će se to konačno dogoditi.
