U sjeni Agrokora

NOVI POKUŠAJ Država traži ulagača za posrnulu Petrokemiju

Jagoda Marić

Pogon Petrokemije u Kutini / snimio D. KOVAČEVIĆ

Pogon Petrokemije u Kutini / snimio D. KOVAČEVIĆ

Trenutačno je najveći vlasnik s gotovo 80 posto udjela država, dok manje od 10 posto imaju mirovinski fondovi. Oni su prošli put ostavili državu da sama provede dokapitalizaciju, a sada se očekuje suprotno



Iako je, kad su gospodarski problemi u pitanju, najveća pozornost javnosti još uvijek, kao i proteklih mjeseci, na Agrokoru, istovremeno se odvija pokušaj Vlade da pronađe ulagača i ponovo dokapitalizira kutinsku Petrokemiju.


Kratko se javnost tom kompanijom bavila u travnju kad je Prvo plinarsko društvo zaprijetilo da će zbog duga od 300 milijuna kuna obustaviti isporuku plina, osnovne sirovine Petrokemiji, pa je u predahu od Agrokora, Vlada dogovorila kredit HBOR-a toj kutinskoj tvrtki, i kao jamstvo dala dionice HT-a, Podravke, Croatia Airlinesa i Đure Đakovića. Isti je to model po kojem se riješio Petrokemijin dug PPD-u prošle godine i godinu dana prije toga, samo je tada bila riječ o nekim drugim dionicama.


Nakon toga je odlučeno da Petrokemija ide u dokapitalizaciju i privatizaciju, pa do ponedjeljka 19. lipnja svi koji to žele mogu iskazati interes za ulaganje u kutinsku tvornicu umjetnih gnojiva.




Prošla je Petrokemija nekoliko poluuspješnih dokapitalizacija, koje bi na kraju uvijek izvela Vlada upumpavanjem novca u tu tvrtku, ali i privatizacija koje nisu odmakle dalje od iskazivanja interesa. Sanacije te tvrtke od 1998. godine provodila je svaka Vlada barem jednom u svom mandatu i milijarde kuna vrijedni su iznosi koje je kroz ulaganje ili otpisivanje duga, država u tu kompaniju uložila od kraja devedesetih. No, tvrtka, izuzev nešto mirnijeg perioda od 2008. do 2011. godine, kad je njezin proizvod imao dobru cijenu na tržištu, proizvodi svake godine gubitke i treba novu financijsku injekciju.


Interes investitora


Dok potencijalni investitori ne iskažu svoj interes, u Vladi nitko ne želi govoriti kakav je plan, ako tog interesa ne bude, ali ističu da će svi koji su dosad pokazivali zanimanje za dokapitalizaciju ili privatizaciju, bez obzira na ne baš pozitiv ishod, biti obaviješteni da je u tijeku novi proces dokapitalizacije koji bi u konačnici trebao rezultirati privatizacijom te kompanije. To znači da bi poziv mogao biti upućen na adrese Borealisa, poljske kemijske grupa Azoty, češkog Agoferta, mađarskog MET-a, ali i samog PPD-a koji je u više navrata pokazivao zanimanje za preuzimanje svog velikog dužnika.


Trenutno je najveći vlasnik s gotovo 80 posto udjela država, dok manje od deset posto zajednički imaju mirovinski fondovi. Oni su prošli put, kad je bila planirana dokapitalizacija od 500 milijuna kuna, ostavili državu da sama provede taj proces i vrijednost dokapitalizacije bila je dvostruko manja, a država je povećala svoj udio u kompaniji.


Sada se očekuje suprotno, da Petrokemija dobije privatnog vlasnika s time da bi država sačuvala kontrolni paket jer se radi o strateškoj tvrtki iz poljoprivredne industrije. Sadašnji trenutak možda i nije najpogodniji za djelatnost kojim se Petrokemija bavi, cijene su na svjetskom tržištu pale, uz to u Europi se s problemima bori i poljoprivredna proizvodnja koja je jedini kupac njihove robe, a u Hrvatskoj dodatne probleme u poljoprivredi uzrokuje i kriza u Agrokoru.


Spašavanje proizvodnje


No, u Vladi ističu da se proizvodnja u Kutini mora spašavati, da joj se mora osigurati modernizacija u dijelovima gdje je to nužno, te da bi nestanak Petrokemije donio značajne probleme i tvrtkama čije ona usluge koristi poput Plinacroa ili HŽ Carga.


Na pitanje hoće li se opet dogoditi da jedino država pokaže interes za dokapitalizaciju Petrokemije, naši sugovornici ističu da je pitanje bi li nam Europska komisija i ovaj put progledala kroz prste i bi li dozvolila da se tako još jednom daju potpore kompanijama u poteškoćama.


Dio naših sugovornika iz Vlade očekuje da će barem PPD iskazati interes za Petrokemiju jer je ona i veliki kupac plina bez kojeg ta tvrtka sigurno ne bi htjela ostati. Dodaju i da bi ulazak novog investitora u kompaniju vjerojatno značio mogućnost da tvrtka, čija je prodaja sezonska, dobije pristup bankarskim kreditima i tako ispunjava svoje obveze kad nema dotok svježeg novca, umjesto da to čini svaki put uz državno jamstvo ili uz zalog državnih dionica. Na pitanje je li to onda posljednja prilika za Petrokemiju, naši sugornici iz Vlade izbjegavaju odgovoriti, uz opasku da se već više od 15 godina govori o posljednjim prilikama za Petrokemiju, a da je kompanija još uvijek tu.