Petnaest osumnjičenih, milijarde kuna navodno krivo izračunate predstavljene vrijednosti firme, stotine milijuna koje su se navodno odlivale na privatne račune – a sve to je, čini se – samo početak.

Stoga se u akciji Agrokor, logično postavlja pitanje – hoće li se ona izroditi u najveći pravosudni proces u Republici Hrvatskoj. Iako se u ovom trenutku, s obzirom na fokusiranu pažnju javnosti i gomile policijskih vozila koje se izmjenjuju ispred dvoraca i vila, čini da bi odgovor mogao biti pozitivan, valja ipak podsjetiti na neke postavljene letvice.

U aferi Hipokrat, koja je izbila prije pet godina, skoro četvrtina od svih hrvatskih liječnika obiteljske medicine optužena je da je preko posrednika primalo mito od farmaceutske kuće Farmal kako bi pacijentima prepisivali baš lijekove te kompanije. Cijena »usluge« znala se mjeriti tek poklono-bonom od petstotinjak kuna, ali bilo je i onih koji su dobili i skoro 200 tisuća kuna.

Slučaj Ina-MOL

Optužene su bile 364 osobe, a kako nijedna sudnica u Hrvatskoj nema takav kapacitet, za ovaj slučaj je iznajmljena dvorana Studentskog centra u Zagrebu. Ukoliko se početna brojka od 15 osumnjičenika radikalno ne poveća u nastavku istrage, teško da će se ovaj dostići ovaj pravosudni rekord.

Pitanje je i koliko će se proces oko Agrokora moći uspoređivati i s onim protiv Ive Sanadera u slučaju Ina-MOL. Okarakteriziran kao »hrvatski pravosudni proces stoljeća«, ovaj slučaj se bavi mitom (deset milijuna eura) koji je navodno mađarska naftna kompanija isplatila tada prvom čovjeku hrvatske Vlade Ivi Sanaderu kako bi dobila većinski paket dionica u Ini. Nakon sedam godina i jednog rušenja presude na Ustavnom sudu, ovaj »pravosudni proces stoljeća« je još uvijek u tijeku.

Iskusni kroničar pravosudnih zbivanja (inače i diplomirao i magistrirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu) novinar i književnik Vlado Rajić detaljno analizira tezu o Agrokoru kao potencijalno najvećem pravosudnom procesu u Hrvatskoj.

– Da bi suđenje bilo veliko, potrebne su tri pretpostavke: veliki sudac (predsjednik Vijeća), visokopozicionirani optuženik i teška inkriminacija. Više nije hrabro reći da hrvatsko pravosuđe nema ispunjenu niti jednu od te tri pretpostavke da bi vodilo veliki spor, parnicu, glavnu raspravu, nešto na što bi se mogle pozivati generacije studenata i budućih pravnika. Najvjerojatnije će, ako odvjetnici ne odigraju neku igru pa izmjeste suđenje sa Županijskog suda u Zagrebu, cijeli cirkus biti na Zrinjevcu. Međutim, ne treba zaboraviti da je prije nekoliko godina došlo do velike seobe kaznenih sudaca s jedne na drugu stranu tog trga – sa Županijskog na Vrhovni sud. Tko je ostao? Dakle, velikog suca nemamo – analizira Rajić za naš list.

Inkriminacija i kazna

Što se tiče velikog optuženika, ta priča pada na činjenici da Ivica Todorić nije dostupan hrvatskom pravosuđu. A treća pretpostavka – teška inkriminacija – na prvi pogled se čini zadovoljenom s obzirom na to da je potencijalna maksimalna kazna, ako su točne informacije dosad dostupne javnosti, 15 godina.

– Naravno, to je velika kazna. Naravno, novci koje će hrvatska država i njeni građani morati platiti za poigravanje bivšeg cvjećara tim istim novcima daleko su veći od vrijednosti tih istih 15 godina – kaže Rajić, dodajući kako u slučaju Agrokora, dakle, ne može biti riječi o velikom postupku, pogotovo ako on zbog neprimjerene dužine samog procesa završi jednog dana u Strasbourgu na Europskom sudu za ljudska prava.

– Pravo na pesimizam daju mi brojni slučajevi kada su u ranu zoru policajci upadali u stanove, kuće, automobile, urede, kad je publika zapanjeno promatrala kako se budući okrivljenici pokrivaju jaknama i na druge načine da ih se ne bi prepoznalo. Koliko imamo pravomoćnih presuda u takvim slučajevima – retorički se pita Rajić.

I jedan od najiskusnijih hrvatskih odvjetnika, s 52 godine prakse u najvećim i najkontroverznijim pravosudnim procesima, Silvije Degen, krajnje je skeptičan prema ishodu još jednog procesa koji je počeo sa spektakularnim uhićenjima. Zakoni su od početka, od priče o pretvorbi i privatizaciji tako postavljeni i doneseni da omoguće i štite – krađu, o čemu je Degen često progovarao i u svojoj političkoj karijeri, posebno devedesetih godina.

Izmjene zakona

Degen ukazuje kako je samo Kazneni zakon u Hrvatskoj mijenjan osam puta. Što se tiče epiloga slučaja Agrokor, Degen vuče još jednu paralelu s devedesetima: »S mirovinskim fondovima je počelo, s njima će i završiti«.

Politički analitičar Žarko Puhovski smatra kako bi proces oko Agrokora po samom opsegu mogao biti najveći u Hrvatskoj, ali ga ipak ne smatra – ključnim. »Uvjeren sam da su procesi protiv Sanadera i Glavaša za Hrvatsku puno važniji, no ni za njih, kao ni za bilo koji ozbiljan sudski proces još nemamo završetak«, kaže Puhovski. On smatra da će proces oko Agrokora sigurno trajati desetak godina. »Kad završi, više nitko neće znati o čemu se radi, kao što danas više nitko ne zna tko je, recimo, Kutle. Društveni efekt suđenja, dakle, sasvim sigurno neće biti postignut«, pesimističan je i Puhovski.

Njemu se čini da se u javnosti prenaglašava značenje tog procesa.

– Jer, Todorić nije bio gazda, nego šegrt. HDZ-ov (djelomično i SDP-ov, ali puno manje) potrčko koji je za njih obavljao ekonomske poslove, spašavao posrnule firme, zapošljavao njihove ljude. Onda se obogatio, pa je počeo malo vjerovati da ima svoju veliku društvenu ulogu, ali objektivno ni u jednom od 10 do 20 bitnih političkih problema u Hrvatskoj – Todorić nije sudjelovao. On realno nije politički problem prvog ranga – smatra Puhovski.