Skandalozno rješenje

Ministarstvo branitelja odbija priznati višestruko silovanje: Žrtvi nisu “poklonili povjerenje”. Možda zato jer je Srpkinja?

P. N.

snimio Vedran Karuza

snimio Vedran Karuza

"Ulazili su u ćeliju, gasili svjetlo. Periša me tukao palicom, stavljao pištolj u usta i nož pod vrat. Noću su dolazili po mene u ćeliju i vodili me u sobu preko puta..."



Ministarstvo branitelja odbilo je priznati zakonski status žrtvi sekusalnog nasilja počinjenog u vojnom zatvoru Kuline u Šibeniku 1993. godine. U pitanju je žena srpske nacionalnosti, koja je kao svjedokinja Državnog odvjetništva pred sudom svjedočila da je višekratno silovana u vojnom zatvoru. Proces u kojem je svjedočila okončan je u prvom stupnju, nepravomoćnom presudom na zatvorske kazne u dužini od dvije godine zatvora za dvojicu pripadnika 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske.


Drugim riječima, Državno odvjetništvo i prvostupanjski sud “poklonili su povjerenje” svjedočenju žrtve, ali Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja nije se dalo impresionirati: zahtjev da se žrtvi prizna zakonski status odbijen je.


Kakva zvjerstva je žrtva preživjela u vojnom zatvoru Kuline reazvidno je iz ovih navoda njezinog svjedočenja.




– Čuvala sam blago na livadi kada je došla hrvatska vojska s crnim trakama oko glave. Rekli su nam da ne bježimo, inače će nas ubiti. Dušanu J. izbijeni su zubi. Odveli su nas u ćeliju u Kuline veličine dva sa tri metra. Bili su tu Dušan i druga M. K. Prvu noć nas nisu dirali, drugu noć su nas tukli i prijetili da će nas zaklati. Dolazili su Periša i Duliša, prvi je bio manji, s crnom kosom, a drugi s plavom. Ulazili su u ćeliju, gasili svjetlo. Periša me tukao palicom, stavljao pištolj u usta i nož pod vrat. Noću su dolazili po mene u ćeliju i vodili me u sobu preko puta. Izgasili bi svjetlo, skinuli me do gola. Šutjeli su i silovali me na podu ili na sjedalici. Morala sam lizati nečiji spolni organ. Ako ne bi to napravila, prebili bi me. Kada sam to radila, posprejali bi mi oči da ništa ne vidim. Sjećam se da je to jednom tražio jedan debeli muškarac. Silovali su me desetak puta. Kada bi me odvodili ja bih skričala. Nisam mogla plakati jer nisam imala suza, ali svi su me mogli čuti u zatvoru, svjedočila je pred sudom žrtva, koja danas živi u inozemstvu.


Obrana optuženih od suda je svojedobno tražila da se ovo svjedočenje izuzme iz spisa, ali sud je to odbio, a Vrhovni sud potvrdio takvu odluku.


– Iako ostvarivanje prava nije uvjetovano postojanjem kaznenog postupka, u ovom slučaju za Ministarstvo hrvatskih branitelja nije bilo dovoljno niti to što su pravosudne institucije RH-a, Županijski sud u Splitu i Županijsko državno odvjetništvo našle dovoljno dokaza za pokretanje kaznenog postupka, odnosno osuđujuću presudu. Gore opisani primjer (ne)rješavanja zahtjeva žrtve seksulanog nasilja u ratu je pokazatelj manjka senzibiliteta Vlade RH spram civilih stradalnika rata, kao i upitne profesionalnosti i nepristranosti članova/ica novog Povjerenstva, reagirala je na ovaj slučaj Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću.