Piše Tihomir Ponoš

Mandat Grabar Kitarović ulazi u posljednju petinu. Na listi protukandidata zasad su samo – “duhovi”

Tihomir Ponoš

Foto D. Kovačević

Foto D. Kovačević

Većina se zasad ne želi izjasniti. Zoran Milanović mudro šuti, Dalija Orešković bi htjela drugog kandidata Starta, ne želi se o kandidaturi izrijekom izjasniti čak niti aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović



Mandat aktualne predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović bliži se kraju, za dva tjedna ući će i formalno u posljednju petinu. Bliže nam se, dakle, predsjednički izbori, a to je veoma pogodno tlo za uzgoj rasprave o tome tko će sve biti predsjednički kandidat na izborima čiji prvi krug bi trebao biti koncem ove godine (prvi, ne i jedini, jer nije realno u ovome času očekivati da bi itko mogao pobijediti u prvome krugu; to je uspijevalo samo Franji Tuđmanu).


Međutim, za sada, na potencijalnoj listi kandidata za predsjedničku dužnost sve su sami duhovi. Istina, netko će kazati da tome i nije tako jer su svoju predsjedničku ambiciju javno iskazali saborski zastupnik, član Kluba nezavisnih zastupnika, izabran na ipak nešto manje nezavisnoj listi Mosta nezavisnih lista, Marko Vučetić i članica Radničke fronte Katarina Peović. No, njih dvoje teško je ozbiljno shvatiti kao predsjedničke kandidate i lako bi im se moglo dogoditi da već ispunjavanje uvjeta o najmanje 10.000 pravovaljanih potpisa podrške njihovoj kandidaturi njima bude nepremostiva prepreka.


Milanović mudro šuti


Svi ostali su za sada duhovi predsjedničkih izbora jer se ne žele izrijekom izjasniti hoće li biti kandidati za predsjednika Republike ili neće. Ne želi se o tome izrijekom izjasniti čak niti aktualna predsjednica Grabar-Kitarović, iako je svima jasno još od veljače 2015. godine kada je počela obnašati dužnost predsjednice Republike u prvome mandatu da će tražiti još jedan mandat. Ona će pragmatično sačekati da prođu europarlamentarni izbori pa će nakon toga objaviti ono što svi znaju da će objaviti, da želi još pet godina biti predsjednica Republike.




Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



Duh na predsjedničkim izborima je bivši premijer i bivši predsjednik SDP-a Zoran Milanović. Nasuprot tvrdnji Marka Vučetića da je Milanović dobro znan političar koji u nekoliko mjeseci nije donio odluku o tome hoće li se kandidirati ili neće te da »nama ne treba predsjednik koji će mjesecima čekati da donese odluku jer takvu glumačku družinu već imamo na Pantovčaku«, Milanović je u vrlo solidnoj poziciji. Vučetić nije razumio da Milanoviću politički itekako dobro odgovara da ne objavljuje svoju odluku i da to nema nikakve veze sa sposobnošću i brzinom odlučivanja. Osim toga, Vučetić ne razumije da na Pantovčaku ne treba biti netko tko brzo odlučuje, jer takve su mu (ili joj) ustavne ovlasti, onaj (ili ona) koji brzo odlučuje mora biti u Vladi.


Milanović je načelno u odličnoj poziciji. Svi raspravljaju o njemu kao o mogućem predsjedničkom kandidatu, a on o svemu tome mudro šuti. To znači da Milanović, za razliku od svih ostalih koje se spominje kao predsjedničke kandidate, interes javnosti može pobuditi time da ne radi ama baš ništa. I nakon što on učini ništa, svi raspravljaju o tome ništa i značenju toga ništa. U tjednu za nama obaviješteni smo da je Milanović sa skupinom kolega iz stranke bio u jednom restoranu. Reakcije su bile fantastične – od tih da on kao političar ionako ne radi ništa drugo nego ide po restoranima, pa nastavlja sa starom praksom, pa će tako raditi i kao predsjednik, umjesto da bude u uredu i odlučuje (pri čemu je važno znati da ničime nije potvrdio da želi biti u ikakvom uredu, osim onoga svoje firme), do ozbiljnih rasprava o tome kada će se kandidirati, jesu li ga na večeri nagovarali da se kandidira i je li Milanovića uopće moguće na bilo što nagovoriti ili je, pak, toliko svojeglav da nagovaranja na njega jednostavno ne utječu.


Foto Denis Lovrović


Foto Denis Lovrović



Nešto slično dogodilo se u ljeto 2017. godine kada je Zoran Milanović otputovao u Čakovec, posjetio tamošnju svakogodišnju turističko-tradicijsku manifestaciju Porcijunkulovo, a na temelju toga što je on prošetao Čakovcem (u društvu Peđe Grbina, Gordana Marasa i SDP-ova gradonačelnika Čakovca Stjepana Kovača) i na izravno pitanje namjerava li se kandidirati za predsjednika kazao da je u Čakovcu »fakat privatno, s prijateljima«, mnogi su zaključili da je Milanović odlučio kandidirati se za predsjednika Republike. Od tada se na temelju svake javne pojave Milanovića, svake objave fotografije na Facebooku na kojoj je i on ozbiljno razmatra namjerava li se kandidirati za predsjednika i kakav je stav SDP-ovaca o njemu kao predsjedničkom kandidatu. Sreća je u tome što je Milanović otkako nije predsjednik ni Vlade ni stranke samozatajan, pa ne ide češće (koliko nam je poznato) u kino, kazalište ili na utakmice, jer bismo u suprotnome danomice bili izvrgnuti maltretiranju time hoće li on biti kandidat ili neće, što o tome misli koji član SDP-a, a što o tome misle donedavni članovi SDP-a i što o tome misli bivši predsjednik države Ivo Josipović kojega je dva puta za predsjednika podržao SDP kojemu je u to doba Milanović bio predsjednik i koji je na putu povratka u svoju bivšu stranku SDP ne bi li se, možda, sklope li se okolnosti, kandidirao za predsjednika Republike.


Kandidat Starta


Drugi duh na predsjedničkim izborima je Dalija Orešković. Prvi put je kao kandidatkinja za Pantovčak spomenuta u jednom članku u Globusu u vrijeme dok je još itekako bila predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, bez naznake da to neće biti u drugom mandatu. Otkako je najavila da će se politički aktivirati (što je protekloga tjedna formalizirala osnivanjem stranke) ta su pitanja učestala. Orešković kao duh predsjedničkih izbora je u mnogo nezgodnijoj situaciji nego Milanović. Ona je mnogo puta kazala da ju ta funkcija ne zanima jer s te funkcije nije moguće dubinski mijenjati Hrvatsku, a to je ono što ona želi. Istine radi i Milanović je davao slične izjave o važnosti predsjedničke funkcije, to je govorio kao premijer, obično s dobrim razlogom i ne nužno toliko dobrim motivima. Orešković ima problem jer ona i njena stranka kao politički faktori tek pokušavaju nastati. To znači da bi za njih bilo itekako dobro da imaju kandidata na izborima, ali trenutačno ne znaju koga bi kandidirali. Orešković je u intervjuu za portal telegram.hr u prosincu prošle godine prvi puta nagovijestila da bi se mogla kandidirati za predsjednicu, a to je u tjednu za nama ponovila u intervjuu za Večernji list. Nijednom nije bila decidirana i zapravo bi bila sretna da u stranci nađu nekoga drugog tko bi bio dobar predsjednički kandidat.


Foto Darko Jelinek


Foto Darko Jelinek



Problem s kojim bi se mogla suočiti njena stranka Start je sličan problemu kojega si je sam priuštio ORaH 2014. godine kada nije imao svog kandidata nego je podržao Josipovića. Umjesto da svoju anketnu popularnost betoniraju Mirelom Holy kao kandidatkinjom koja sigurno ne bi pobijedila, ali bi osvojila respektabilan postotak glasova, oni su ispred televizora promatrali predsjedničke izbore i ubrzo potom nestali s političke pozornice. Orešković bi imala veoma dobre šanse da ostvari dobar rezultat na predsjedničkim izborima, da tim rezultatom osnaži svoju stranku, ali ona ima potencijalno drugačiji problem od Holy. Njoj bi se, naime, još moglo dogoditi da na izborima i pobijedi, a to bi bilo najgore što bi joj se moglo dogoditi jer bi u tom slučaju završila točno na onoj dužnosti na kojoj ne želi završiti i ne bi mogla završiti na onoj dužnosti, premijerskoj, na kojoj želi završiti.


Nisu to jedini trenutačni duhovi predsjedničkih izbora. Ivo Josipović nije nesklon zatražiti još jedan mandat, neće glavom kroz zid, ali ako bi procijenio da ima šanse i ako bi pronašao pogodnu platformu koja bi ga kandidirala, možda SDP, ne bi imao ništa protiv još jednog pokušaja. Amsterdamska koalicija koja anketno snaži (a s obzirom na iskaz interesa političkih stranaka koje joj se žele priključiti ubrzo bi mogla imati više stranaka nego postotaka glasova) također najavljuje svog kandidata, ali pazi da ne spomene ni jedno konkretno ime. Duhova predsjedničkih izbora u sljedećim mjesecima bit će još, a ti će duhovi iz boce morati početi izlaziti i konkretizirati se (ili ostati u boci), nakon europarlamentarnih izbora.