Oproštaj od teatrologinje i spisateljice

KOMEMORACIJA Slavila se riječ, osjećaj i srce Mani Gotovac

Tihana Tomičić

Snimio Darko JELINEK

Snimio Darko JELINEK

'Nakon njezina rada, pa i nakon posljednjeg romana Rastanci, u kojem je spojila sve najbolje karakteristike svoga pisanja, književna zajednica ima obavezu prevrednovati Mani i njenu ulogu. Prečesto je govorila istinu, prečesto je govorila o potiskivanju osjećajnosti u modernom društvu, i zbog toga se često morala dodatno dokazivati. Sad je vrijeme za njeno prevrednovanje, jer riječ je o osobi koja je uživala u svakom danu, u svakom trenutku, i kad je voljela, i kad je pisala, i kad je u svojoj kuhinji kuhala salsu za svoju obitelj', kazala je Andrea Zlatar-Violić



Umjesto rođendanske proslave, održan je komemorativni skup. Ali njegova bit bila je ista – slavila se riječ, osjećaj i srce Mani Gotovac, teatrologinje i književnice koja je preminula prije dva dana, na svoj rođendan, ostavljajući za sobom niz prijatelja, štovatelja i čitatelja, koji su slavili njezinu posvećenost osjećajima, obitelji i – ljubavi.


Na komemoraciji u Knjižnici Bogdana Ogrizovića sigurno se nisu skupili svi njezini obožavatelji jer su društvene mreže dan ranije odradile svoje, no o njenom se djelu, a naročito liku, govorilo s mnogo emocija i poštovanja.


Snimio Darko JELINEK


Snimio Darko JELINEK





Možda najemotivnije, progovorio je urednik i književnik Velimir Visković, koji ju je i nagovorio na pisanje, a koji je s njom doslovce proveo zadnje dane njena života, nakon dijagnoze koja je govorila – za tešku bolest nema izliječenja.


– Toliko sam sretan što sam se usudio zamoliti je da s prvim danima mirovine, s prvim zijevom mirovine počne pisati, rekao je Visković. Jer Mani sjajno piše, dodao je.


“Na zadnjem romanu, Rastanci, radila je do lipnja ili srpnja, otkrivši tešku bolest, i živeći do samog kraja puno, ispunjeno i bogato. Do zadnjeg dana sve nas je razveseljavala i s nama nazdravljala, s neviđenom unutarnjom smirenošću, neviđeno lijepa, a magnetična i karizmatična kao i uvijek”, rekao je Visković, dodajući da se Mani Gotovac borila cijeli život s time da su je ljudi i voljeli i mrzili, rušeći tabue, fascinantna i nikada nezamljetljiva.


“Ti si vrag, rekla mi je jednom, dok je ogoljavala dušu u romanu Fališ mi, boreći se s vlastitom ženskom ranjivošću dok je pisala o svom uzbudljivom životu. A ja sam joj rekao: ti si lavica, tako se i ponašaj, i tako je i bilo”, rekao je Visković.


Vrlo dirljivo, o Mani Gotovac je govorila i njena prijateljica, bivša ministrica kulture Andrea Zlatar-Violić: “Mani je otišla u noći velikog juga, kad je otočić Sv. Andrija potopio najveći val u stotinu godina, koji je potopio sve njezine gradove – i Split, i Dubrovnik, i Veneciju, i to nije čista slučajnost. Nakon njezina rada, pa i nakon posljednjeg romana Rastanci, u kojem je spojila sve najbolje karakteristike svoga pisanja, književna zajednica ima obavezu prevrednovati Mani i njenu ulogu. Prečesto je govorila istinu, prečesto je govorila o potiskivanju osjećajnosti u modernom društvu, i zbog toga se često morala dodatno dokazivati. Sad je vrijeme za njeno prevrednovanje, jer riječ je o osobi koja je uživala u svakom danu, u svakom trenutku, i kad je voljela, i kad je pisala, i kad je u svojoj kuhinji kuhala salsu za svoju obitelj”, kazala je Zlatar-Violić.


Budući da zbog bolesti nije pristustvovala predstavljanju svog zadnjeg romana Rastanci, o njemu je, kao i o opusu Mani Gotovac, progovorio predsjednik Društva pisaca Zoran Ferić: “Mani je imala bogat život, bavila se raznim stvarima, a riječ je o osobi koja je obilježila našu kulturu. Njen fascinantni život poslužio je i sam kao građa za literaturu, i nakon nje, kroz njene romane, živjet ćemo i dalje njen život. To je velika stvar. I u svom zadnjem romanu, Rastanci, osim o sebi, Mani Gotovac govorila je i o općedruštvenom sloju života u vrijeme 70-ih i 80-ih godina, o vremenu koje se danas pokušava iskriviti, kao da je naš život u to vrijeme bio laž, a bio je pun slobode”, rekao je Ferić.


U ime izdavača, govorila je Irena Matijašević, tumačeći kako je Mani Gotovac, ironizirajući svoj autobiografski stil kao fikciju, a štiteći time svoju obitelj i intimu, zapravo pokazala visoku etičnost, hrabrost i iskrenost, posebno se nalazeći kod ženske publike, kod onih koje su i same osjetile sve nedaće patrijarhata i logocentrizma: “Mani je tumačila da smo kao društvo i epoha opterećeni samo razumom, a ona je imala i tijelo i dušu i srce, i tako je i pisala”, kazala je Matijašević.


Književnik Igor Mandić posvjedočio je pak da prijateljuje s Mani Gotovac više od šest desetljeća – još od njihovih školskih dana iz splitske Klasične gimnazije. Od tih gimnazijskih godina Mani i on, kao i njihove obitelji, zajedno su prolazili i kroz životne tragedije koje su ih zadesile. Bliskost naravi i načina iznošenja vlastitih stavova bila je pak, rekao je Mandić, njihova neraskidiva poveznica.


S tim u vezi, smatra i da je “Mani teatralizirala i vlastitu smrt jer je umrla 12. 11. 2019. a rođena je 12. 11. 1939. što će oni koji budu o njoj učili i zanimali se za njezin rad jako lako zapamtiti, za razliku od nekog ‘običnog’ datuma smrti. Njena je volja bila da umre baš na dan svog rođenja”, zaključio je Igor Mandić.