Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 6
Sutra: 18° 18° 6
15. listopada 2018.
Istekao moratorij

KAKAV APSURD Vraća se obaveza ugradnje razdjelnika, iako je studija dokazala da su - neisplativi

Foto S. Drechsler
Foto S. Drechsler
Autor:
Objavljeno: 6. listopad 2018. u 17:04 2018-10-06T17:04:14+02:00

Razdjelnici su do sada ugrađeni u približno 104 tisuće kućanstava, a nakon toga je rađena ekonomska studija koja je pokazala da su neisplativi. Apsurd je da obvezu ugradnje spornih razdjelnika vraća isto ministarstvo koje je i naručilo, platilo i objavilo studiju o njihovoj (ne)isplativosti

ZAGREB Nakon gotovo dvije godine »moratorija«, kako doznajemo, vraća se obaveza ugradnje razdjelnika. Potvrdilo nam je to Ministarstvo energetike i zaštite okoliša, isto ono koje je prošle godine naručilo, platilo i objavilo studiju Ekonomskog instituta, koja je pokazala da je ugradnja razdjelnika – ekonomski neisplativa. 
»Obveza ugradnje i korištenja razdjelnika ostaje«, stoji u odgovoru ministarstva Tomislava Ćorića našem listu na pitanje predviđaju li izmjene Zakona o tržištu toplinske energije, koje bi uskoro trebale ugledati svjetlo dana, daljnju ugradnju razdjelnika. Odgovor na pitanje tko su, poimence, članovi radne skupine koja na izmjenama zakona radi, odnosno sjede li u toj radnoj skupini i oni koji su prije pet godina propisali ugradnju razdjelnika, od Ministarstva nismo dobili. Razdjelnici su do sada ugrađeni u oko 104.000 kućanstava, preostala je ugradnja u još oko 50.000, koja je 2016. zaustavljena, dok se ne pokaže jesu li isplativi.

Goleme kazne

Iako je lanjska studija pokazala da nisu isplativi, Ministarstvo sad radi na izmjenama Zakona o tržištu toplinske energije iz 2013. godine, koje previđaju nastavak ugradnje razdjelnika, istim tim zakonom uvedenih prije pet godina. Kad je studija rađena, valja podsjetiti, Ministarstvo je vodio mostovac Slaven Dobrović, danas je na njegovom čelu HDZ-ov ministar Tomislav Ćorić. Zakon koji Ćorićevo ministarstvo mijenja, i dalje će se zvati Zakon o tržištu toplinske energije, iako tržišta u slučaju centralnog grijanja nema, budući da tvrtke koje to grijanje isporučuju imaju prirodni monopol, u kojem je potencijalnim tržišnim takmacima neisplativo konkurirati s nižim cijenama, i tako preuzeti dio kupaca. Niti jedan potrošač do sada nije promijenio opskrbljivača »centralnog« grijanja, jer konkurenata, kao u slučaju električne energije ili plina, niti nema, pa je nejasno što »tržište« u zakonu i dalje radi, osim što monopolistima omogućava gotovo potpuno slobodno formiranje cijena. Kolike će ovaj put biti pak kazne za one koji razdjelnike ne ugrade, nije poznato. U postojećem zakonu one iznose od 50.000 do 100.000 kuna.

HERA: Ugradnja u skladu s načelima EU direktive

»Ugradnja uređaja za mjerenje toplinske energije, odnosno uređaja za raspodjelu troškova toplinske energije treba biti provedena u skladu s načelima Direktive 2012/27/EU, odnosno treba biti provedena u mjeri u kojoj je to tehnički moguće, financijski opravdano i razmjerno s obzirom na potencijalne uštede energije«, stoji u odgovoru Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) na pitanje kakav je njezin stav o ostanku obveze ugradnje razdjelnika. HERA, zaključuju, nije sudjelovala u pripremi izmjena zakona.

U Ministarstvu se, opravdavajući izmjene zakona, pozivaju na dodatno usklađivanje s EU direktivom, makar je u startu, 2013. godine, propušteno najvažnije što direktiva traži – ispitati isplate li se razdjelnici, i koliko. Direktiva kaže da je ugradnja razdjelnika opravdana ako se analizom utvrdi da je tehnički izvediva i ekonomski isplativa, no Hrvatska takvu analizu prije uvođenja razdjelnika nije napravila. Napravile su je mnoge druge EU države pa je, primjerice, analiza u daleko hladnijoj Finskoj, Švedskoj ili UK pokazala da su im razdjelnici neisplativi jer suvlasnike u zgradama koštaju značajno više nego što bi se dobilo uštedom na energiji.

Dvojbena ušteda

Hrvatska je analizu napravila tek prošle godine, nakon što su razdjelnici već bili ugrađeni u većini kućanstava. Studija »Ekonomska isplativost razdjelnika topline u višestambenim zgradama u Republici Hrvatskoj« Ekonomskog instituta utvrdila je da razdjelnici donose energetske uštede, no kaže da je dvojbeno jesu li one rezultat povećanja energetske učinkovitosti, ili ipak straha potrošača od visokih računa, zbog kojih su oni smanjivali grijanje, ili čak potpuno gasili radijatore. S obzirom na to da većina potrošača kroz deset godina, koliki je radni vijek razdjelnika, i uz uštede energije neće povratiti početnu investiciju, zaključila je studija, razdjelnici su neisplativi.

Ministarstvo danas odgovara, međutim, da je studija samo djelomično primijenila smjernice EU-a za ekonomsku analizu primjene razdjelnika te je »izračunat povrat investicije na trošak svih elemenata investicije«, ne pojašnjavajući što je u potonjem sporno. Kako nastavljaju, studija navodi da su nakon ugradnje razdjelnika ostvarene značajne uštede u potrošnji toplinske energije, što jest točno, ali se u studiji naglašava i to kako je dvojbeno je li ušteda rezultat energetske učinkovitosti ili zatvaranja radijatora u strahu od visokih računa.
»U studiji se isto tako navodi da se za dio zgrada, posebice u gradovima s visokom cijenom toplinske energije, uvođenje razdjelnika topline pokazalo troškovno učinkovitim te da će u takvim zgradama prosječni vlasnik stana ostvariti korist veću od troškova«, kažu u Ministarstvu, no jednako tako, valja podsjetiti, studija kaže i to da u gradovima s niskom cijenom toplinske energije (Zagreb, Osijek i Sisak) čak ni visoke uštede ne osiguravaju pozitivan neto. Ti gradovi, pritom, predstavljaju 80 posto toplinarskog tržišta u Hrvatskoj, dok samo 20 posto otpada na gradove s visokom cijenom grijanja koji uštedu mogu ostvariti (Rijeka, Velika Gorica i Samobor).

Mjerila potrošnje

Razdjelnici nisu brojila stvarne potrošnje toplinske energije, nego samo jedan od načina raspodjele troškova isporučene topline u neku zgradu. Od 2005. godine sve novogradnje moraju imati ugrađena prava mjerila potrošnje topline za svaki stan, a sve stare zgrade su dobile rok u kojem su morale instalirati mjerenje na zajedničkoj toplinskoj stanici zgrade. Time su zadovoljeni EU zahtjevi, pri čemu je trošak ugradnje mjerila topline u toplinsku stanicu nekoliko tisuća kuna, dakle višestruko manji od ugradnje razdjelnika u sve stanove. U toplinskoj se stanici mjeri ukupna količina isporučene topline u zgradu, koja se onda, prije razdjelnika, dijelila po kvadraturi stanova. Ukupni računi potrošača u zgradi ne mogu biti ni veći niti manji od količine topline izmjerene na »ulazu« u zgradu. I uz razdjelnike, u izračun troška grijanja sada se također uzima kvadratura stana.

U Ministarstvu zaključuju, međutim, da obaveza ugradnje i korištenja razdjelnika ostaje, »jer mjerila toplinske energije na zgradi nisu zamjena za ugradnju razdjelnika nego, dapače, komplementarne mjere koje jedna drugu nadopunjuju«. Ustanovljeno je, kažu, da sve zgrade nemaju svoja zasebna mjerenja, tako da u njima stvarna potrošnja zgrade nije mjerena. Kako tu onda, pravično, pomažu razdjelnici, nije jasno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka