Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 4n
Sutra: 20° 20° 4n
17. rujna 2019.
Površne izjave iz Crkve

Je li zaista istina da mladi Hrvati ne žele djecu zbog "svoje komocije"?

Je li zaista istina da mladi Hrvati ne žele djecu zbog "svoje komocije"?
Je li zaista istina da mladi Hrvati ne žele djecu zbog "svoje komocije"?
Autor:
Objavljeno: 17. kolovoz 2019. u 13:54 2019-08-17T13:54:00+02:00

Razgovarali smo sa stručnjacima o izjavi nadbiskupa Đure Hranića

ZAGREB - Predvodeći aljmašku misu na blagdan Velike Gospe, nadbiskup đakovački i osječki i metropolit Đuro Hranić poručio je s oltara da se djeca u Hrvatskoj ne rađaju »jer su roditelji komotni i ne žele obvezu, a ne zato što nemaju novaca«.

– Djeca se ne rađaju ne zato što roditelji nemaju novaca, najčešće ne zbog tog razloga. Nego zato što su roditelji komotni, ne žele obavezu – rekao je Hranić i pozvao vjernike »da se udare u prsa, budu velikodušni poput Blažene Djevice Marije u odnosu prema Bogu i odgovorniji prema ovome društvu«.

Drugi vidici

Njegova poruka, naravno, u prvom redu odnosi se na žene, čija je uloga, prema nauku Katoličke crkve, rađanje djece i širenje obitelji. A je li komocija, kako i žena tako i njihovih partnera, doista razlog zbog kojeg broj novorođene djece u Hrvatskoj nezaustavljivo pada, pitali smo sociologe i teologe. Oni potvrđuju da je rađanje djece u razvijenijim društvima zauzelo niža mjesta na ljestvici prioriteta ljudi fertilne dobi, no hrvatsko društvo u mnogočemu se, upozoravaju, ne može svrstati među razvijena društva, pa se ni društvena kretanja ne mogu tako jednostrano tumačiti, kako to čini nadbiskup Hranić.

– Teško je suditi o toj izjavi, to je nadbiskupov stav. Možda on ima realniju sliku svijeta, vjerojatno u kontaktu s vjernicima više zna. Sigurno je da se radi o kompleksnoj stvari – komentira sociolog Gojko Bežovan sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Pokazuje se, kaže, zakonitost da društva gdje standard raste i veća je stopa obrazovanih, opada stopa fertiliteta.

– Azijska društva, na primjer Singapur ili Južna Koreja, najrazvijenija su u Aziji i u odnosu na druga azijska društva, možemo reći, žive u obilju. U tim društvima stopa fertiliteta dramatično pada – ilustrira Bežovan.

Očito je, kaže, da veza postoji jer ljudi u razvijenijim društvima imaju druge ambicije i ciljeve, druge vidike. »Oni više ne vide da je zasnivanje obitelji i rađanje djece nešto što bi bilo njihovo najveće bogatstvo i zadovoljstvo«, veli.

Kako se Hrvatska ipak ne može svrstati među visokorazvijena društva, ni po životnom standardu niti po stupnju obrazovanja stanovništva, uzroke se ne može tražiti samo u tome, upozorava Bežovan.

Loši uvjeti života

– Poruka nadbiskupa Hranića mogla bi se odnositi na dio visokoobrazovanih. No dio stanovništva očito ima nesigurnu zaradu i ne može se odlučiti na zasnivanje obitelji i kod njega dominiraju egzistencijalna pitanja – ističe.

Viši društveni sloj u Hrvatskoj, prema njegovim riječima, koji je uz to obrazovaniji, ima druge životne aspiracije kojima briga o djeci ne ide u prilog.

– S time je povezano dulje obrazovanje žena, veće ambicije za razvoj karijere, zbog čega se i brakovi kasnije zasnivaju i imaju manje djece. Ali imate i profil ljudi koji su, prema jednom našem istraživanju, došli mladi u Zagreb u potrazi za poslom, završili su srednjoškolsko obrazovanje, i ne mogu zaraditi dovoljno za život. Oni nemaju javnu pomoć, što je veoma važno, i sve to im je prepreka u zasnivanju obitelji, a kod onih koji već imaju djecu, to je prepreka za veći broj djece. To je dio populacije koji se zbog loših uvjeta života seli iz Hrvatske – prenosi Bežovan. Prototip tog sloja su, kaže, radnici u trgovačkim centrima koji rade za mali novac, ne mogu si priuštiti stan, nemaju pomoć obitelji, nemaju nekretninu koju bi mogli prodati, i njihova je odluka da ne zasnuju obitelj, zaključuje Bežovan, povezana s time.

Za Annamariju Gruenfelder, teologinju, nadbiskup Hranić iznio je jednu »vrlo površnu sliku«.

– Točno se zna što su razlozi nerađanja djece. Ne bih to nazvala komocijom. Žene imaju drugačije životne ciljeve, drugačiju sliku o sebi, a danas radno mjesto nije kompatibilno s obitelji. Takva promijenjena slika žene ne uklapa se u tradicionalnu sliku žene prema liku Bogorodice koja je bila fokusirana na jednu jedinu ulogu u židovstvu. Zato svake godine na Veliku Gospu slušamo jadikovke da se današnje žene neće tome prilagoditi i da je to odraz egoizma – objašnjava Gruenfelder.

Takav razvoj moderne žene je razvoj prema raznolikosti, pluralizmu životnog stila, a raskorak Crkve i društva tu je očit, dodaje.

Teologinju Gruenfelder ipak smeta što »crkveni pastir, izučen u teologiji, daje tako paušalnu izjavu«.

– Mogli bi svi koji se slažu s njim tako jadikovati, ali bolje je promatrati situaciju, bez predrasuda razmišljati o drugim razlozima i drukčije na njih reagirati – zaključuje austrijska teologinja o izjavi nadbiskupa Hranića.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.