Iz Ureda pravobraniteljice poručuju da za djecu zatvorenika prepreke često nisu prave rešetke, nego uvjerenje djetetove obitelji, ili čak i stručnjaka, da zatvor nije mjesto za dijete. »No kad je to realnost, treba je prihvatiti i učiniti sve da djetetova prava ne budu narušena. Redoviti kontakt često izostaje zbog sudskih odluka, nije pravovremen, a trebao bi započeti u prvom tjednu odvojenosti«, upozorava Gabelica Šupljika. Ta djeca se u svojoj okolini nerijetko svode na »djecu lopova«, a prisutan je i stav da »dok ima siromašne djece i bolesne djece, djeca zatvorenika nisu prioritet društvene brige« ili »trebao je prije misliti na dijete«.

To su štetni i zabrinjavajući stavovi jer svaka ranjiva skupina djece treba biti prioritet društva i vlasti. Djeci jednako nedostaju očevi kao i majke, a osjećaj gubitka ovisi o tome tko je s djetetom živio, skrbio o njemu i kako je dijete povezano s roditeljem. Neki stručnjaci smatraju da čak i za dijete čiji je roditelj njemu učinio nažao može biti oslobađajuće kada se uvjeri da je roditelj u zatvoru, da je ono sigurno, da može u kontroliranim i sigurnim uvjetima reći roditelju kako se osjeća i što misli – zaključuje.

Tako se od prošle godine u više desetaka zatvora u Italiji održavaju nogometne utakmice djece i roditelje zatvorenika. U poljskim zatvorima provodi se program Mama, tata, kazalište i ja, u kojoj zatvorenici pripremaju predstave za djecu. Očevi su često Pepeljuge ili Trnoružice, a u gledalištu su djeca i roditelji s kojima žive.

U mančesterskom zatvoru više obitelji zajedno provodi vrijeme za posjete i u vanjskom prostoru, djeca se mogu igrati sa zecom i mačkom, zajedno serviraju hranu, igraju društvene igre… Engleska humanitarna organizacija NEPACS osigurava pratitelje djeci u zatvor u slučajevima kad ona nemaju neku drugu odraslu osobu da to učini. Često to traže zatvorenici koji su izgubili kontakt s djecom i željeli bi ga obnoviti.

Organiziraju filmske i umjetničke radionice, aktivnosti na zraku te zabavne i sportske aktivnosti. Članove obitelji prate na sud, pomažu u rješavanju problema oko dokumenata, pružaju financijsku pomoć za 500 obitelji godišnje, organiziraju i financiraju praznike za 40 obitelji koje imaju člana u zatvoru. U Škotskoj postoji mogućnost da obitelji niskih primanja dobiju financijsku pomoć za prijevoz i smještaj, što provodi i administrira Ministarstvo pravosuđa i Škotski zatvorski sustav.

Moguć i videoposjet

Švedska nevladina organizacija BUFFF organizira posjet u istražni zatvor, vodi radionice i aktivnosti za djecu i mlade, vodi ih u kino, vodi grupe roditeljske podrške i obiteljske aktivnosti izvan zatvora… Zatvori u Švedskoj imaju ombudsmana za djecu koja dolaze u posjet. Imaju i prikladne prostore za obiteljski boravak poput malog stana. Norveška nevladina organizacija ima posebne programe za djecu i obitelji pripadnike etničkih manjina.

Švicarska je udruga za podršku djeci zatvorenika izvan zatvorskog kruga postavila cvijećem ukrašene kontejnere i drvene kolibe u kojima djeca i članovi obitelji mogu dobiti različite informacije o životu u zatvoru, posjetima…

Djelatnici udruge prate obitelji u zatvor i osiguravaju prijevoz za djecu. Projektom Pronađi tatu omogućava se djetetu da pomoću mape-vodiča koju dobiva pri ulasku u zatvor, prolaskom kroz prostor zatvora dođe do mjesta gdje se susreće s roditeljem. Ono tako prepoznaje mjesto gdje se nalazi, tko je sve prisutan, snalazi se u prostoru, prepoznaje smjer kojim će se kretati, saznaje kako će se odvijati pretraživanje i dr., a sve to dijete može doživjeti i kao igru.

U Hrvatskoj za slične se programe pobrinula Udruga RODA, koja pomaže zatvorenicima u pripremi za izlazak iz zatvora i uključivanje u tržište rada, provodi čitalački program, pokriva troškove prijevoza za određeni broj djece, provodi edukacije za pravosudnu policiju i djelatnike tretmana. Izradili su interaktivnu knjižicu Putnica, s ciljem da zatvorenik s djetetom njeguje neprekinutu vezu. U suradnji s UNICEF-om i s dopuštenjem Uprave za zatvorski sustav uvodi se mogućnost videoposjeta, što nije česta praksa ni u Europi.

U okviru projekta Neprekinuta veza upravo se izrađuju plakati Upoznaj naš zatvor s prizorima iz života u zatvoru na kojima se vide vanjski prostori, spavaonice, kuhinja i blagovaonica, ambulanta, prostorije gdje zatvorenici rade, knjižnica, prostorija za druženje i gledanje televizije, dvorana ili prostor za sport i rekreaciju. Plakati će biti postavljeni u prostore kojima prolaze djeca da bi se zadovoljila njihova potreba da znaju gdje se roditelj nalazi i kako mu je.

Udruga Status M provodi programe za podršku roditeljstvu kod maloljetnih roditelja i roditelja Roma u zatvoru. U jednom zatvoru u sklopu modelarske radionice zatvorenici izrađuju drvene igračke i slike pa to poklanjaju djeci, a organiziraju se i interaktivne mađioničarske predstave.

Primjer Požege

Riječ je o znatnim promjenama, no ipak nedovoljnima. U nekim zatvorima se radi o povremenim aktivnostima, najčešće tijekom lipnja, a na naše preporuke se reagira samo deklarativno – konstatira zamjenica pravobraniteljice za djecu. Ne treba, kaže, zaboraviti da je zatvor samo jedno od mjesta na kojem se dijete suočava s činjenicom da mu je roditelj učinio nešto loše i kažnjen je za to. Druga mjesta na kojima djeci treba podrška su obitelj i obiteljski dom sa svim njezinim članovima, škola, sportski klub, igraonica, knjižnica.

»Učitelji, odgajatelji, treneri, djelatnici centara za socijalnu skrb, ako znaju ili vide da se dijete ili njegovo ponašanje mijenja, trebaju diskretno, s puno empatije omogućiti djetetu da govori o svome iskustvu i čuti ga«, veli Gabelica Šupljika.

Kao jedan od dobrih primjera navodi žensku kaznionicu Požega, gdje je prostor za djecu koja mogu boraviti u zatvoru sa svojom majkom do 3. godine života niz godina poticajno i djeci primjereno uređen, a skrb o djeci promišljena i prilagođena njihovoj dobi. Dijete može pohađati obližnji dječji vrtić, a odvode ga i dovode službenici u civilnoj odjeći. Takve djece je dvoje do četvero godišnje.