Bloger, pisac, aktivist

Gordan Duhaček: Ustavni sud mora zaustaviti ovu homofobnu farsu

Srđan Brajčić

Hrvatska bi promjenom Ustava postala punopravna članica kluba zemalja poput Bjelorusije, Litve, Bugarske, Srbije, Crne Gore i Moldavije. Ako prođu zahtjevi »U ime obitelji« na referendumu, bit će poražena cijela Hrvatska 



Ustavni sud nedvosmisleno je poručio Saboru, to jest Vladi premijera Zorana Milanovića da se nipošto ne šali s narodnom voljom. Ako, naime, ova nacija na referendumsko pitanje »Jeste li za to da se u Ustav unese definicija braka kao životne zajednice muškarca i žene« većinski zaokruži »da«, promjena Ustava imat će, naglašava se, trenutačni pravni učinak. Sve suprotno tome, odvest će zemlju u ustavnu krizu. 


  Ovakva inicijativa svojevrsnog građanskog pokreta »U ime obitelji« nemalo je uznemirila domaću zajednicu lezbijki, gay, biseksualnih i transrodnih/transseksualnih osoba, protiv koje je zapravo ovakvo referendumsko izjašnjavanje i usmjereno. Tim povodom razgovaramo s Gordanom Duhačekom, sve glasnijim blogerom, piscem i aktivistom Zagreb Pridea koji se bori za prava LGBT zajednice.


  Prema vašem mišljenju, je li »U ime obitelji« građanska ili klerikalno-politička inicijativa? Naime, često se postavlja pitanje otkud jednoj građanskoj inicijativi toliki novac da pokrene akciju ovako golemih razmjera.


  – Riječ je o inicijativi onih koje je nedavno papa Franjo opisao kao ideološke kršćane: »bolest koja odbija ljude od Crkve«. Glumi se građanska inicijativa, iza koje zapravo stoji posvemašnja netransparentnost, pa ni sada mi ne znamo otkud tim ljudima novac za jednu tako veliku i dugotrajnu akciju. Otkud im novac za pressice po skupim hotelima, otkud im novac za tisak materijala, proslavljanje šampanjcem i još desetine drugih stvari koje jednostavno koštaju. S obzirom na iskustva s netransparentnošću u hrvatskom društvu – što nam je nanijelo golemu štetu u prošlosti – ni ova incijativa ne bi smjela biti izuzetak, pa da ne znamo imena ljudi i nazive organizacija, domaćih ili stranih, koje financiraju cijelu stvar. Nigdje nisu objavili ni koliko su potrošili, niti na što. Pozivaju se na demokraciju, a posve su netransparentni, što je u najboljoj tradiciji Ive Sanadera. Glasnogovornici te inicijative imaju svaki svoju udrugu, a svi zajedno djeluju kao jedna bizarna politička stranka. Javno je poznato da se neke od njih sumnjičilo za građevinske malverzacije i divlju gradnju, kao i da su se potukli oko nekakvih kompjutora. Zanimljivo je pritom da se jednako tako konspirativno ponašaju identične klerikalne inicijative u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Jasno je da se dijelom radi o uvoznom fenomenu i građani imaju pravo znati tko iza toga stoji. Pitamo se stoga je li to Opus Dei ili se pak radi o nekoj farmaceutskoj kompaniji, američkoj radikalnoj desnici… Možda sve to zajedno ili nešto deseto. »Let’s follow the money«, kako se u novinarstvu kaže.  

 Prevareni građani




Unatoč ovoj vašoj/našoj dilemi, ostaje činjenica da se »U ime obitelji« u svojoj inicijativi pridržavala procedure. Ili ipak imate neke zamjerke?


  – Potpisi su se skupljali posvuda samo ne na štandovima: popisivane su cijele stambene zgrade, od ljudi se preko Facebooka tražilo da daju svoj OIB kako bi ih se potpisalo, socijalni pritisak u manjim mjestima bio je toliki da su i neki svećenici uvjetovali sakramente djeci ako roditelji ne potpišu. Zbog posljednjih ustavnih promjena suspendiran je Zakon o referendumu, dok se istovremeno pokreće postupak za promjenu temeljnog akta ove države neposrednim odlučivanjem i bez kvoruma. Ne postoje uvjeti za održavanje referenduma, već postoji – rupa. To su klerikalni aktivisti odlično iskoristili. I na kraju svega, još su papiri s potpisima bili skriveni nekoliko tjedana na nepoznatoj lokaciji prije nego su predani u Sabor.



 Kako na izmjene i dopune Obiteljskog zakona gleda LGBT zajednica?


  – Moram naglasiti da nisam glasnogovornik LGBT zajednice, niti smatram da si bilo koja osoba ili organizacija smije pripisivati takav status i titulu. Istospolne obitelji odlukom ove Vlade neće biti uređene kao dio Obiteljskog zakona, te je bavljenje njime gubitak vremena i trošenje energije u prazno, već će biti regulirane kroz Zakon o životnom partnerstvu koji uskoro ide na javnu raspravu. Zakon o životnom partnerstvu trebao bi urediti obiteljski život istospolnih parova i njihove djece. Zagreb Pride je sudjelovao u radu radne skupine za izradu nacrta tog Zakona i ako se zadovolje osnovni uvjeti – da se zakonom mogu urediti svi aspekti obiteljskog života istospolnih parova, taj zakon treba podržati i izglasati. Životno partnerstvo nije brak, ali nije ni zamjena za brak. Zagreb Pride je za to da se donese i životno partnerstvo i bračna jednakost, te podržavamo sve koji rade na tome da se u Hrvatskoj jednoga dana doista svi budemo jednaki u pravima i dostojanstvu.



  Osim toga, mnogo drugog je spornog. Možda ponajviše njihove sustavne manipulacije, iskrivljavanje činjenica i širenje neistina. Primjerice, kad je krenulo s prikupljanjem potpisa, Željka Markić u svim medijima pozivala se na tzv. »Teksašku studiju«, kao argument protiv toga da gay osobe odgajaju djecu. Onda su razotkrivene sve manjkavosti te studije, pa se njome više nisu ni bavili. Ili, neki dan čitam intervju s Dubravkom Hrabar, velikom zagovornicom ove inicijative koja kaže da je Vlada nakon akcije »U ime obitelji« i 750 tisuća prikupljenih potpisa, shvatila da homoseksualni brak ne treba ići u Obiteljski zakon, a zna se da je Kukuriku koalicija tako odlučila još prije izbora. Štoviše, mjesecima prije ove klerikalne inicijative osnovana je radna skupina pri Ministarstvu uprave za Zakon o životnom partnerstvu. Njenu izjavu, također, demantiraju činjenice i datumi do kojih se dođe kroz dvije minute pretraživanja interneta. Ili, pozivaju se na odluku Europskog suda za ljudska prava o tome je li brak temeljno ljudsko pravo, ali nikad ne spominju da je taj isti sud presudio da istospolne obitelji trebaju imati zaštitu države. Dakle, mi već sada jesmo obitelj i to je nesporno, k tome dolazi od institucije na koju se poziva »U ime obitelji«.


  Sve u svemu, inicijativa u »U ime obitelji« je za vas homofobna. Osjećate li se vi osobno prema tome ugroženim građaninom ove zemlje?


  – Cijela inicijativa je jedna prijevara građana koja je usmjerena protiv ravnopravnosti LGBT građana Hrvatske; Željka Markić sada govori nešto suprotno onome što je govorila prije par mjeseci, ona se »oštro protivi«, dakle ona upravo vara stotine tisuće građana koji su potpisali njezinu peticiju. Od mnogih koji su potpisali, čuli smo da su protiv toga da se istospolnim parovima omogući brak, ali da imaju pravo na svoju posebnu zajednicu, što je životno partnerstvo. Organizatori ove navodno građanske inicijative sada počinju govoriti suprotno vlastitim izjavama iz vremena prikupljanja potpisa, kao i izjavama njihovih podržavatelja u medijima. Upravo zato radi se o građanskoj prijevari. Druga stvar je što ima dosta građana koji misle da njihovi gay susjedi, prijatelji ili kolege i ne trebaju biti ravnopravni, da smo bolesnici, izopačeni, sablazan, da nas treba »polit’ benzinom i užgat«. Teško je ne osjećati se ugroženo kad je tako, zar ne?    

Manipulacija vladajućih


Zagovornici izmjene Ustava objašnjavaju da brak, kao instituciju žene i muškarca, treba zaštiti i zbog dobrobiti djece. Naime, oni smatraju da se djeca ne mogu odgajati u homoseksualnom braku. Vi to također smatrate neprihvatljivim? 

  – Djeca, kao što znamo, ne nastaju u braku isključivo tijekom prve bračne noći, niti su brak i roditeljstvo neizbježno i zakonski povezani. Nevjerojatno, ali ljudi mogu biti u braku i bez djece, a ova incijativa sugerira da je zakonski i društveno prihvatljiv samo jedan oblik obitelji, te da su svi drugi manje vrijedni i treba im uskratiti prava. Djeca se u homoseksualnim obiteljima planiraju i ta djeca u Hrvatskoj danas žive i u interesu te djece je da su obiteljski odnosi, dakle prava i obaveze, uređeni zakonom, baš kao što su i tako uređeni i odnosi heteroseksualnih parova i njihove djece. Pitanje je samo želi li netko, ili ne želi, prihvatiti činjenicu koja postoji. Ono što će biti najveći problem djece iz homoseksualnih obitelji jest to da ih se želi zakonski staviti u lošiji položaj i što odrastaju u društvenoj atmosferi gdje se njihove roditelje progoni. Nije veliko iznenađenje da djecu često treba zaštititi baš od onih koji viču »Spasimo djecu!«, čega su klerikalni aktivisti savršen primjer. Djecu koja već sada žive među svima nama u istospolnim obiteljima, a njih će biti više bez obzira na to koliko se netko trudio to zaustaviti, ova referendumska inicijativa ugrožava te postavlja temelj za to da će generacije djece odrasti kao građani drugog reda. Podsjetit ću, homoseksualci će se nastaviti rađati u hrvatskom narodu dok on postoji i LGBT zajednica je neodvojivi dio Hrvatske.


  To je jasno. Ali u cijeloj ovoj priči nije jasno zašto je Odboru za Ustav trebalo toliko vremena za, u suštini, tehničku i predvidljivu odluku – da predloži Saboru da se krene s raspisivanjem državnog referenduma. Kao da ni oni nisu bili na čisto s ovom inicijativom?


  – Pa, zapravo, Odbor za Ustav je poprilično brzo donio sud o ovoj inicijativi. Mi, primjerice, preko godinu dana čekamo da se donese Zakon o životnom pratnerstvu. Problem je pak u tome što je Odbor za Ustav donio krivu odluku, kao što je upozorila profesorica ustavnog prava Sanja Barić, a sada i Ustavni sud. Vladajući žele, iz nekakvih poprilično nejasnih političkih razloga, manipulirati ustavnim tekstom. Trebali su ili donijeti odluku ili obratiti se Ustavnom sudu.


  Dobro, a zbog čega sada Sabor još uvijek ne donosi svoju odluku o raspisivanju referenduma?


  – Sabor bi se trebao konzultirati s Ustavnim sudom je li uopće ustavno samo pitanje ove inicijative. Potrebna je i kvalitetna javna rasprava, te da se kampanja za referendum ne iskoristi za manipulaciju protiv Zakona o životnom partnerstvu, što gospođa Markić počinje činiti. Govorili su da pederima ne daju brak, sada nam žele oduzeti i životno partnerstvo! Zašto bi sada neki htjeli brže bolje referendum!? Kad je međutim bila riječ o referendumu o Europskoj uniji, onda su se mnogi s pravom bunili da je javnu raspravu nemoguće provesti u tako kratkom roku? Građani imaju pravo znati koji lobi stoji iza referendumske inicijative i o čemu se tu zapravo radi.


  Dojam je da se Milanovićeva ekipa u cijelom ovom slučaju nije najbolje snašla?


  – Vlada se trebala jasno odrediti oko referendumskog pitanja, kao što je to već učinila potpredsjednica Vesna Pusić koja je nedvosmisleno iskazala kakve vrijednosti zastupa i kakvu Hrvatsku želi. Neodređivanjem se stječe dojam da se žele ulagivati onima koji ionako nikad ne bi glasali za te stranke, a istovremeno gube povjerenje onih koji su ih doveli na vlast.    

Pirova pobjeda


Kako god bilo, ostaje znakovito da je inicijativu »U ime obitelji« svojim potpisom već podržalo 750 tisuća građana ove zemlje. Prema tome, rezultat referenduma – jasno ako se on održi – je izvjestan?


  – Inicijativa »U ime obitelji« preko agencije Hendal je radila istraživanje tržišta i testirala koje potencijalno pitanje najbolje zvuči građanima – tako je objasnila Željka Markić gostujući u »Nedjeljom u dva« – pa neću biti iznenađen ako ankete pred referendum daju prednost stavu klerikalnih aktivista. Što ne znači da treba odustati od kampanje koja bi građane upoznala s cijelom istinom o inicijativi »U ime obitelji, LGBT zajednici, ustavnim pravima, kao i zbog čega je krucijalno ne zabraniti brak istospolnim parovima, što ne znači da će biti dozvoljen. Ravnopravnost u društvu i zakonima jest ono što je cilj LGBT pokreta. Dakle, nikakve privilegije nego isto što ima – i u mnogočemu uzima zdravo za gotovo – heteroseksualna većina. Brak nije jedina tema kojom se treba baviti, niti je čarobno rješenje za homofobiju i netoleranciju u društvu.


  U svojim blogovima upozoravate na jedinstvo onih koji podržavaju građansku inicijativu »U ime obitelji«. Znači li to da je LGBT zajednica, osim što je brojčano manja, manje jedinstvena?


  – LGBT zajednica je i manja i nezaštićena. Mi stoga pozivamo građane i građanke da iskažu solidarnost i podrže manjinu kojoj se želi uskratiti prava. U demokraciji većina štiti manjinu. Isključivanje i ponižavanje manjine nije demokracija. U LGBT zajednici vlada pluralizam, što je dobro i normalno, i raspravlja se oko načina ostvarivanja prava i prioritetima u borbi, ali vjerujem da se svi slažu kako žele živjeti slobodno, dostojanstveno i ravnopravno kao građani ove države. Oko toga će se ujediniti sve veći broj ljudi, bili gay ili heteroseksualni. 


Pišete, također, da bi izmjena Ustava bila Pirova pobjeda Željke Markić. Zašto to mislite?


  – Ne treba zaboraviti da bi Ustavni sud mogao presuditi da postavljeno pitanje nije u skladu s Ustavom, jer bi bilo u suprotnosti s prvim člankom koji svim građanima jamči ravnopravnost. Ako bi se na ustavnom nivou htjelo zabraniti da homoseksualni građani i građanke Hrvatske ikada imaju mogućnost stupiti međusobno u brak, to se na zdravorazumskom nivou može bez problema prepoznati kao diskriminacija i kršenje ravnopravnosti jedne skupine građana. Dakle, Ustavni sud može ići u pravcu svojih kolega u Njemačkoj i SAD-u koji su baš nedavno presudili protiv bračne diskriminacije. U američkom slučaju čak poništavajući većinsku volju naroda na referendumu u Kaliforniji. Demokratičnost i ustavnost te odluke nitko ozbiljan ne spori, jer zadatak Ustavnog suda u demokraciji je ponekad zaustaviti narod ili vlast, odnosno sve druge aktere političkog procesa da ne učine nešto pogrešno što krši Ustav ili promijeniti ili ukinuti tuđu diskriminatornu odluku. Demokracija, dakle, podrazumijeva i da Ustavni sud poništi ili promijeni volju naroda, vlade i ostalih ako je riječ o pitanju ustavnog nivoa. Mnogi kažu da brak to nije, nego se treba definirati zakonski. No ako su klerikalni aktivisti doista odlučili podići ga na ustavnu razinu, Jasna Omejec i njene kolege mogu odmah zaustaviti ovu homofobnu farsu. Podsjećam i da je zadatak Ustavnog suda štititi prava manjina i slabijih članova društva, odnosno imati senzibilitet da svoju političku, društvenu i juridičku poziciju koristi da spriječi iživljavanje većine nad manjinom. Kada se Ustavni sud već oglasio oko referenduma, očito je da smatraju kako su spremni prihvatiti se tog izazova u njegovoj cjelini. Tako da izmjena Ustava nije nešto što je neizbježno, no ako bi se dogodilo, to bi za LGBT zajednicu Hrvatske bio jasan signal da se još više angažiramo u borbi za ravnopravnost. Jednostavno, pederi i lezbe iz ove države neće nestati, niti ćemo se vratiti u ormare i živjeti u mišjim rupama, nećemo pristati biti građani drugog reda i borit ćemo se neumorno dok se to ne promijeni. Pobjeda diskriminacije LGBT osoba na referendumu dugoročno znači još više aut gay ljudi, još više aktivista, još više hetero podržavatelja, još više akcija. Tu smo i bit ćemo sve vidljiviji.    

Borba za toleranciju 


Što, konkretno, može učiniti LGBT zajednica do 1. prosinca? Mislim u smislu animiranja svojih istomišljenika.


  – Svaka LGBT osoba bi u povodu referenduma trebala razgovarati s ljudima u svojoj okolini, objasniti im razloge zašto glasati protiv podjela i diskriminacije hrvatskih građana i zatražiti podršku. Što veći broj ljudi treba čuti naše argumente. Aktivisti pak imaju zadatak unutar šire društvene koalicije, koja će braniti sekularnost hrvatskog Ustava odraditi svoj dio posla, te sam siguran da će Zagreb Pride dati sve od sebe da animira zajednicu na izlazak na referendum, kao u javnosti braniti dostojanstvo LGBT građana Hrvatske te zastupati naše argumente. I nikako ne treba zaboraviti da Vlada treba ispuniti svoje obećanje o donošenju Zakona o životnom partnerstvu, koji ne smije biti raščerupan zbog pritisaka klerikalnih aktivista. Kukuriku koalicija doista s jedne strane ne bi smjela dozvoliti da akomodira ekstremne glasove u našem društvu, dok se s druge strane Zakon o životnom partnerstvu u osnovi uklapa u traženje klerikalnih aktivista da istospolni parovi ne smiju imati brak. Trebamo zato dobiti životno partnerstvo kakvo je predloženo od strane Ministarstva uprave, taj se zakon doslovno tiče samo gay osoba, naših međusobnih odnosa, naših prava i obaveza, pa nije jasno zbog čega se agresivno sada u to ide miješati klerikalna inicijativa.


  Ukratko, mnogo je posla, potrebno je reagirati na napade na LGBT zajednicu koji postaju sve beskrupulozniji, u što se uklapa i podnošenje kaznene prijave protiv LGBT news portala Crol. Predstavnici »U ime obitelji« nasrću na LGBT zajednicu sa svih strana.


  Prema onome što govorite čini se da će ovaj referendum biti dobar test raspoloženja građana Hrvatske prema LGBT zajednici?


  – Na neki način hoće. Stvar je u tome da će mnogi glasati pod utjecajem dezinformacija, širenja panike oko gay zajednice, predrasuda i nelagode, a ne na osnovu racionalnih argumenata. U demokratskom društvu tolerancija je temelj, a ne neuhvativo dostignuće, no LGBT zajednica se nažalost mora boriti samo za to da nas se tolerira. To znači da nas se ne mora voljeti ili podržavati naša nastojanja da postanemo ravnopravni, ali ni suprotstavljati im se. U Hrvatskoj još uvijek ima veliki broj onih koji se osjećaju dobro i pravednički ako uskrate prava pederima, ako nam zagorčavaju život, pokušavaju nas getoizirati, držati na margini kao društvenu sramotu. No, o rezultatu referenduma se zapravo trebaju više zapitati heteroseksualni građani Hrvatske – je li i za njih u redu da se mržnja i isključivanje prema nečijoj djeci nastavljaju i u budućim generacijama. Također, oni koji glasaju po naputcima inicijative »U ime obitelji« možda glasaju protiv ravnopravnosti, budućnosti i sreće svojih najbližih, za koje još ne znaju da su gay.


  Što ako ipak dođe do izmjene Ustava i brak postane zajednica muškarca i žene. Kakve će to imati implikacije na naše društvo? Odnosno, hoće li to biti veliki poraz Milanovićeve Vlade, ali i LGBT zajednice i tolerantne Hrvatske?


  – Brak je i sada zajednica muškarca i žene, a netko želi da brak postane isključivo zajednica muškarca i žene. U Hrvatskoj se treba zalagati za uključivost, a ne isključivost, ne treba produbljavati podjele. Ustav ne bi trebao biti akt koji isključuje, već suprotno, štiti mogućnost da jednoga dana svi mogu ostvariti jednaka prava u zakonima. Hrvatska bi promjenom Ustava postala punopravna članica klub zemalja poput Bjelorusije, Litve, Bugarske, Srbije, Crne Gore i Moldavije. Ako prođu zahtjevi »U ime obitelji« na referendumu, bit će poražena cijela Hrvatska.