arhiva NL
Sa sijanjem likvidnosti i usmjeravanjem prema proizvodnji i izvozu trebalo je početi puno ranije. Sada treba osmisliti i nove mehanizme, kaže Marijana Ivanov
Već niz godina brojni ekonomisti upozoravaju da je instrumentarij Hrvatske narodne banke preskučen za potrebe gospodarstva te ga treba proširiti mjerama kakve od krize naovamo poduzima i Europska središnja banka, a to je sijanje likvidnosti i njeno selektivno usmjeravanje prema realnom sektoru. Trenutno bankovni sustav funkcionira u uvjetima izrazito visoke likvidnosti, pri čemu se novčani viškovi banaka penju na više od 28 milijardi kuna. No, taj novac stoji na njihovim računima, dok se realni sektor razdužuje, investicija nema, a ionako krhki gospodarski rast ponovo usporava.
Ljubo Jurčić, ekonomist, kaže da kvantitativno popuštanje, sijanje likvidnosti i ono što radi većina središnjih banaka ima smisla i trebalo je to već odavno raditi i kod nas, međutim za to bi, veli, prvo trebalo izgraditi cijeli sustav.
– Trebalo bi reformirati monetarnu politiku, i to tečajnu politiku, te politiku kamatnih stopa, poticati izgradnju infrastrukture i socijalne potrebe poput financiranja kupnje prvog stana za mlade po povoljnijim kamatama od 1 do 2 posto, potom to sve uskladiti s industrijskom politikom koje, međutim, ni nemamo, a nemamo je, između ostalog, i jer je sve ubio tečaj. Sve je počelo još ’93., ’94., a kasnije je svaki idući guverner samo dodatno »zaključao« tu formaciju u kojoj je HNB nedodirljiv poput nekog feuda, umjesto da vrši svoju temeljnu funkciju, a to je da osigurava dovoljno novca u optjecaju za normalno funkcioniranje ekonomije. Sadašnji guverner stalno govori o strukturnim reformama, no zaboravlja da bi prva strukturna reforma trebala biti monetarna reforma – poručuje Jurčić.
Poluga razvoja
Nema mehanizama koji bi ga angažirali, preusmjerili prema privatnom sektoru. Da bi HNB trebao početi koristiti i druge instrumente kreiranja likvidnosti, a ne samo otkup deviza, upozorio je u intervjuu našem listu i bivši guverner Željko Rohatinski koji je, međutim, također tijekom svojih mandata (pogotovo drugog) bio na meti kritika da vodi monetarnu politiku koja nije u funkciji razvoja.
Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu podržava ideju o aktivnijoj ulozi monetarne politike koja bi i operacijama na otvorenom tržištu ciljano poticala domaću proizvodnju. Štoviše, kaže da je osobno više puta imala priliku predlagati selektivne mjere monetarne politike. Sa svime time, smatra, trebalo je početi puno ranije.
– Sada smo već u velikom kašnjenju, iako nema alternative tome da stalno podsjećamo na važnost monetarne politike kao poluge razvoja domaćeg gospodarstva. Prijedlozi koje sam i sama više puta iznosila odnose se na to da se sijanje likvidnosti te njeno ciljano usmjeravanje, vrši na način da središnja banka otkupljuje od banaka prihvatljive vrijednosnice poslovnog sektora, čime bi se uvjetovalo da banke tako pribavljena sredstva mogu koristiti isključivo za financiranje poduzeća s pretežitom orijentacijom na izvozne posove. Dodatno, poslovne banke mogle su izdavati vrijednosne papire pokrivene kreditima sektoru poduzeća, posebno onima koji su neto izvoznici i u većoj mjeri pridonose rastu hrvatskog BDP-a. Nadalje, središnja banka je već odavno, a posebno u pretkriznom razdoblju, mogla uvesti »obveznu rezervu« na aktivu banaka koja se usmjerava na plasmane stanovništvu i na plasmane koji podupiru potrošnju, čime bi ih demotivirala, a otvorila bi veći prostor za plasmane poduzećima – opisuje Ivanov, dodajući da se kroz ovakve politike ne bi kršio nikakav propis EU-a, budući da se selektivnim djelovanjem ne favorizira niti jedna djelatnost, nego aktivnosti: izvoz i proizvodnja.
Usporavanje realne aktivnosti u četvrtom tromjesečju moglo bi biti samo privremenog karaktera s obzirom da je početak 2018. obilježio nastavak rasta poslovnog i potrošačkog optimizma, nastavak rasta zaposlenosti i daljnje smanjivanje broja nezaposlenih, ističe se u priopćenju HNB-a, nakon jučerašnje sjednice Savjeta. U HNB-u tvrde da je »domaća kreditna aktivnost prema poduzećima i stanovništvu u siječnju nastavila postupno jačati na godišnjoj razini.« Spomenuli su i da je u četvrtom tromjesečju 2017. zabilježeno snažno usporavanje godišnjeg rasta bruto investicija u fiksni kapital ponajviše zbog slabijeg korištenja EU fondova nego krajem 2016.
Viškovi likvidnosti
Ivanov podsjeća i na ulogu HBOR-a, čiji je vlasnik država, a čiji su plasmani sve manje orijentirani na industriju, a sve više na turizam koji ima sezonski karakter, te se rizično toliko na nj oslanjati, kao što je bilo rizično temeljiti rast na sektoru nekretnina.
– Djelotvornost takvih mjera danas, u uvjetima kad banke imaju ogromne viškove likvidnosti, sigurno bi, međutim, bila znatno manja nego u godinama kada je postojala oskudica likvidnosti. Stoga bi danas trebalo pronaći mehanizam kroz koji bi se pribava likvidnosti od središnje banke preko banaka i ukupnog financijskog sektora više usmjerila u vlasnička ulaganja, u koja banke same ne mogu ulaziti, ali mogu biti posebni kanal u osnivanju fondova ili specijaliziranih poduzeća čije obveznice mogu kupiti, a da se ta poduzeća fokusiraju na vlasnička ulaganja, jer je upravo manjak kapitala ono što predstavlja problem poduzećima, pogotovo novim, malim i srednjim – zaključuje Ivanov.
