ZAGREB Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras smatra da se u visoko obrazovanje treba ulagati godišnje barem jedan posto bruto društvenog proizvoda (BDP), što je i poznati cilj Europske unije (EU), te navodi kako se sada u Hrvatskoj za to područje godišnje izdvaja tek 0,69 posto BDP-a, a prije nekoliko godina godišnje se izdvajalo 0,89 posto BDP-a.

Zato je za rektora Borasa sadašnji trenutak zagrebačkoga Sveučilišta obilježen upravo višegodišnjim padom financiranja, ali i odnosom Vlade i medija prema Sveučilištu.

Nakon što je 15. travnja ove godine izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu, a na tu dužnost stupio 1. listopada, rektor Boras bit će inauguriran 14. listopada na svečanosti u Hrvatskome narodnom kazalištu (HNK) kao 82. rektor najvećeg hrvatskog sveučilišta.

Povodom svečane inauguracije rektor Boras se, u razgovoru za Hinu osvrnuo na nekoliko tema koje smatra bitnima za to sveučilište.

Iako mu je, kako je rekao, teško zamisliti da se takav odnos prema Sveučilištu “događa u jednoj prosvjećenoj državi”, Boras je istaknuo da je situacija sada nešto bolja, ne toliko u ekonomskom smislu, nego u razumijevanju.

Nada se da će se odnos prema Sveučilištu, ali i obrazovanju uopće, promijeniti po izlasku iz krize, i to prema svim strukama – tehničkim, društvenim i humanističkim, a naročito prema društvenim i humanističkim bez kojih, uvjeren je Boras, ne možete osvijestiti društvo u kojemu živite, a ne možete pripremiti, primjerice, ni učenike tehničkih škola da bi mogli dobro studirati.

Pri tome, rekao je rektor, ne smijemo zaboraviti važnost kulture i nacionalne kulture, a bez toga, ustvrdio je Boras, nema ni pravog intelektualca, isto tako kao što intelektualac ne može biti netko tko ne zna matematiku.

U visoko obrazovanje treba ulagati najmanje jedan posto BDP-a

Poznato je, ponovio je, da je cilj Europske unije (EU) i bolonjskoga sustava da se u visoko obrazovanje godišnje ulaže najmanje jedan posto BDP-a pa sve do tri posto BDP-a. Istaknuo je kako neke zemlje, poput nekih dalekoistočnih zemalja, čak i po Ustavu, ulažu do šest posto BDP-a.

Hrvatska pak ulaže tek 0,69 posto BDP-a, a prije nekoliko godina ulagali smo 0,89 posto BDP-a. To smanjivanje, rekao je Boras, treba sagledati ne samo u kontekstu pada ukupnoga BDP-a, pa bi se onda moglo reći – pa dobro dijelimo ‘sudbinu’ s drugima, već i u smanjivanju postotaka izdvajanja, što je, ustvrdio je, neoprostivo.

Boras očekuje da će se u razgovoru s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) i ministrom Vedranom Mornarom koji, po njegovim riječima “sve razumije”, Vlada shvatiti da mora pronaći prioritete.

Rektor vjeruje da i Sveučilište može ostvariti dodatne prihode pa je, s tim u vezi, podsjetio kako je u svom programu istaknuo da je Sveučilište najveće industrijsko poduzeće u Hrvatskoj jer, kako je rekao, ‘proizvodi’ ono što je svima u Hrvatskoj najpotrebnije, a to su stručnjaci bez kojih nema napretka. Smatra da bi trebalo Sveučilištu dopustiti osnivanje “spin-out” tvrtki (tvrtke koje izdvajaju dio neke djelatnosti poslodavca i nisu dio njegove osnovne djelatnosti, a novoosnovana tvrtka je je u istom društvu s osnovnom tvrtkom), a mogu i savjetovati Vladu.

Jer, dodao je Boras, hrvatska Vlada je, navodno, potrošila 780 milijuna američkih dolara na strane savjetnike, a na kraju ‘vidimo’ kako oni uopće ne poznaju situaciju u našoj zemlji i naš mentalitet već jednostavno ‘preslikavaju’ ono što postoji u njihovim zemljama.

“Kamoli sreće da je Vlada taj novac uložila u naše stručnjake”, rekao je Boras.

Integracija da, ali bez centralizacije Sveučilišta

Tradicija zagrebačkoga Sveučilišta su njegove sastavnice, odnosno fakulteti, a integriranje Sveučilišta ne znači njegovo centraliziranje. Rektor se ne treba brinuti o svakoj sitnici koja se događa na nekom fakultetu, a oni pak koji ne znaju upravljati misle da će sve funkcionirati po centralističkom sistemu – odozgo prema dolje, istaknuo je Boras.

Kako je rekao, teško je na tako velikom ‘holdingu’ upravljati u svakoj sitnici pa zato postoje dekani koji jako dobro poznaju situaciju na svojim fakultetima i koji, istodobno, trebaju provesti sve zaključke Senata. Znači, integracija, ali ne i centralizacija Sveučilišta.

Rektorova snaga, istaknuo je, treba se temeljiti na konsenzusu članova Senata da on dobro i kvalitetno obnaša svoju dužnost.

Kada se pak radi o sveučilišnim studijima, rektor je rekao kako nema ništa protiv da se nekoliko sastavnica dogovori i osnuje zajednički studij koji se može zvati sveučilišnim, ali konkretno upravljanje njime treba preuzeti jedna od sastavnica, a ne mora ga voditi netko od prorektora.

Od dugoročnih projekata kampusa se ne odustaje

Od dugoročnih projekata sveučilišnih kampusa ne treba odustati ali, ocijenjue Boras, treba pronaći pravi način njihova financiranja, a njih ima više – među ostalim i iz strukturnih fondova EU-a te kroz kredit Europske investicijske banke. Ali, objasnio je Boras, “bez obzira na to što je poček toga kredita pet godina, Vlada se toga boji jer opterećenje odmah ‘ide’ u negativu pa to stvara dodatne probleme s EU-om”. Ipak, smatra, da “nešto treba učiniti i u pregovorima s EU-om iskoristiti taj fantastičan i jeftin kredit”.

Što se pak tiče kampusa na Borongaju, Boras je istaknuo kako je istina da je Vlada darovala Sveučilištu taj prostor, koji je bio u vlasništvu bivše JNA, ali i objasnio da Sveučilište nije dobilo gotovinu kojom bi uredilo i opremilo taj prostor. Dodao je kako je istina je da je vrijednost toga prostora 250 milijuna kuna, ali i ocijenio da bi za Sveučilište bilo bolje da mu je Vlada dala 125 milijuna kuna, a zadržala pravo na to zemljište. Ali, istaknuo je Boras, ” i ovako sam sretan jer i to pokazuje da se iznova ostvaruje razumijevanje prema Sveučilištu”.

Spomenuo je i važnost drugih sveučilišnih kampusa – primjerice sjevernoga te dodao da, bez obzira na to što Sveučilište ima velik prostor, još mu nedostaju prostorni kapaciteti. Jer, podsjetio je, mnogi sveučilišni prostori imaju kulturnu funkciju, primjerice Botanički vrt, klinički prostori Medicinskoga fakulteta bez kojih taj fakultet ne može postojati pa se postavlja pitanje – čiji su to prostori – zdravstveni ili sveučilišni. Smatra da u svakom slučaju svi trebamo skrbiti o njihovu održavanju.

Potrebna je suradnja Sveučilišta i SC-a

Rektor Boras napomenuo je kako je od izbora za rektora počeo surađivati sa sanacijskom upravom Studentskoga centra (SC) i sanacijskim upraviteljem Pejom Pavlovićem pa tako za njega pitanje SC-a nije ‘vrući krumpir’. Podsjetio je kako je osobno i pohvalio inicijativu bivšega ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića da je potrebno nešto učiniti sa SC-om.

Boras smatra da je suradnja Sveučilišta i SC-a potrebna i da ju obje strane žele te ukazao na činjenicu da su se tijekom godina nagomilavali gubitci. Za Borasa je u ovom trenutku nebitno tko ih je stvorio – Ministarstvo ili SC ili i jedni i drugi. Napomenuo je da je gospodin Pavlović djelomično te gubitke sanirao istaknuvši da kao rektor želi surađivati s Pavlovićem i pokušati vratiti SC u Sveučilište, koji (SC) za to iskazuje i dobru volju. Ipak, istaknuo je, treba vidjeti tko će pokriti preostala dugovanja SC-a za koja Sveučilište nema novca.

Odmah po izboru za rektora Boras je uspostavio i kontakt s Europskom sveučilišnom sportskom asocijacijom. Napomenuo je da poslove oko organizacije Europskih sveučilišnih igara 2016. vode konzultantska tvrtka Deloitte i stručnjaci s Kineziološkoga fakulteta – dekan i rektorov savjetnik Damir Knjaz i Zrinko Čustonja, viši asistent na tome fakultetu.

Boras vjeruje da će se Igre održati, bez obzira i na to ako Sveučilište ne uspije od Europske investicijske banke dobiti novac za izgradnju dormitorija, ali nada da će se i to dogoditi.

Hrvatska je organizaciju Igara, koje će se 2016. godine održati na sveučilištima u Zagrebu i Rijeci dobila 1. lipnja 2013. na sjednici Izvršnog odbora EUSE (Europske sveučilišne sportske asocijacije) u Ljubljani. Prve su igre održane 2012. u španjolskoj Cordobi, a 2014. domaćin im je bio nizozemski Rotterdam.