Šatoraši pod zemljom

BRANITELJI VIŠE NE POSTOJE! To je glavna i najvažnija posljedica Vučićevog posjeta Hrvatskoj

Jasmin Klarić

Foto Marko Lukunić / PIXSELL

Foto Marko Lukunić / PIXSELL

Pozicija Kolinde Grabar-Kitarović kao kraljice desne strane političke scene vjerojatno je nepovratno narušena, no još gore, praktički cijela svita iz prvog reda Šatora se zakopala duboko pod zemlju dok je Vučić marširao Hrvatskom



Malo je koja politička procjena nekog događaja toliko promašila metu kao ona o efetku posjeta kontroverznog predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj ovog tjedna. Kontroverznost tu, naravno, nije nimalo vezana za lik i djelo samog Vučića – potpuno je jasno da se kod njega radi o sazrelom (europeiziranom, kako god) zagovorniku Velike Srbije, čovjeku koji otvoreno laže i autokratu kojem je neshvatljivo da netko smije prosvjedovati, a nekontrolirana pitanja novinara izazivaju mješavinu nevjerice i bijesa.


Sve to o Vučiću smo znali prije njegovog posjeta Zagrebu.


Također smo znali i da je vrlo teško očekivati neki konkretan učinak oko rješavanja otvorenih pitanja dviju država, od nestalih do granica, jer, s obzirom na to da cijela priča nije bila koordinirana s Vladom u Zagrebu, nikakve konkretne odluke nisu ni mogle biti donesene. Vlada u Beogradu je u ovom kontekstu nebitna, radi se tek o privjesku svemoćnom Aleksandru, tolikom da se na twitteru pojavila slika Vučića s fikusom u pozadini i natpisom »Nismo znali da je poveo Anu u Zagreb« (Ana Brnabić, predsjednica Vlade Republike Srbije).




Jedini stvarni učinak na odnose dviju susjednih država tako se svodi na činjenicu da se razgovaralo, što uglavnom nikad nije loše, iako je bilo događanja, tumačenja i izjava koje će dati za pravo onima koji tvrde da je ovakav posjet odnose Hrvatske i Srbije ipak – unazadio.


Čini se, dakle, da oni koji efekte posjeta Vučića Zagrebu opisuju nogometnim rezultatom 0:0 nisu promašili »ceo fudbal«. No, ta ocjena je dubinski pogrešna.


Učinak Vučićevog posjeta mogao bi imati trajni i dalekosežni učinak na hrvatsku političku scenu.


Pala kraljica 


Jasno je svakom tko je otvorio portale ili novine nakon odlaska predsjednika Srbije da je pozicija Kolinde Grabar-Kitarović kao kraljice desne strane političke scene vrlo ozbiljno i vjerojatno nepovratno narušena. Protiv nje je ustao dio braniteljskih udruga, udovice Domovinskog rata, nekadašnji srčani promotor predsjednice Velimir Bujanec, dobar dio desnih medija i desnih komentatora. Na tom dijelu političke scene upravo se događa stroga politička diferencijacija, tolika da se dogodilo da u jednim novinama dva desna komentatora koja svoje radove objavljuju istog dana na dvije susjedne stranice imaju potpuno suprotne stavove o posjetu i predsjednici, od »državničkog čina« do ocjene da je »predsjednica teško politički stradala« (pod naslovom »Predsjedničina bajka o Vučiću«).


Iako je do izbora još dosta (nešto manje od dvije godine), teško je da će baš svi oni koji se danas zgražaju odlučiti začepiti nos i opet zaokružiti Grabar-Kitarović, makar i u drugom krugu. A unatoč njenoj trenutno vrlo solidnoj prednosti po prvim anketama, valja podsjetiti da je Ivo Josipović imao još i veću, kao i da je njena pobjeda u drugom krugu 2015. godine postignuta sa samo malo više od 32 tisuće glasova, odnosno, u postocima, za 1,48 posto.


Josipović je tada u kampanji s ljevice išao više prema centru, što je vjerojatno dio njegovih potencijalnih birača u drugom krugu ostavilo kući, a vrlo sličan problem mogla bi imati i Grabar-Kitarović. Naime, teško je vjerovati da će neki ultradesni kandidat preteći aktualnu predsjednicu u prvom krugu, ali moguće je da će birači takvog kandidata (ili kandidatkinje) u drugom krugu optirati za šetnju u prirodi, umjesto za onu do birališta.



Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović ili je temeljito neinformiran o vlastitom poslu, ili paklenski lukavo manipulira koristeći slabosti domaćeg medijskog prostora. I jedno i drugo je vrlo loše za građane ove zemlje, a kad se cijela priča prelama na leđima vjerojatno najslabijih u današnjem društvu – migranata, pa još i djece, onda se radi o posebnoj vrsti mučnine.


Božinović bi, naime, morao znati da je ministarstvo koje vodi još u lipnju prošle godine od strane pučke pravobraniteljice izvješteno o problematičnom postupku prema cijelim grupama migranata koje se obrađuje u neskladu sa zakonom i, zapravo, brzinski usmjerava natrag prema Srbiji. U tim grupama ima i maloljetne djece, u samo jednom slučaju je pravobraniteljstvo uočilo čak troje maloljetnika. Najmlađe dijete, od devet godina, navodno je bilo u pratnji oca, ali policija nije provjeravala njihov identitet. Djeca od 12 i (nepunih) 16 godina nisu imala nikog. Niti su dobila, što im hrvatski zakon omogućava, skrbnika. Tek, kao i ostali, preporuku o napuštanju Hrvatske. Je li »preporuka« zapravo šifra za deportaciju, o tome se može tek špekulirati, no svakako se takvom doima, s obzirom na to da su procesuirani u policijskoj postaji na krajnjem istoku, u koju se poslovično dopremaju svi migranti koje se zatekne i na drugom kraju zemlje.


Mediji su, međutim, cijelu priču zavrtjeli samo kao »deportaciju devetogodišnjaka« i Božinović se zakačio isključivo za tu konstataciju tražeći od novinara (!) da mu daju podatke o tom djetetu. Sve podatke, međutim, MUP ima u najmanju ruku od lipnja. I Božinović je ili blaženo neinformiran, ili politikantski pušta maglu. U svakom slučaju, i ministar unutarnjih poslova se ovim svrstava u već solidnu vrstu onih Plenkovićevih ministara koji bi se, u pristojnoj zemlji, već morali pristojno zahvaliti na dužnosti koju obavljaju.



Drugi potencijalni problem koji bi mogao biti posljedica (ovakvog) Vučićevog posjeta je do prije neki dan bio u domeni krajnjeg političkog SF-a – da HDZ, odnosno Andrej Plenković, odustane od potpore Grabar-Kitarović u utrci za drugi mandat. Nakon svega što se izdogađalo prije posjeta čija je najava šokirala Vladu i za vrijeme njegovog trajanja za kojeg se Plenković držao ultimativno rezervirano, uz prigodno bacanje klipova pod točkove cijeloj priči, poput priče o ratnoj odšteti, taj SF više ne izgleda toliko nevjerojatan. A ako bi HDZ stao uz nekog drugog kandidata (recimo ministra obrane Damira Krstičevića koji je već dugo, nježno govoreći, u lošim odnosima s Pantovčakom) cijela računica se dramatično mijenja.


Šator pod zemljom 


No, sve to – kao i sudbina osobe koja sjedi ili će sjediti na tronu na Pantovčaku – nije značajno više od ornamenta političkog života u Hrvatskoj. Shodno tome, ni bilo kakva posljedica Vučićevog posjeta u tom smislu ne može biti presudna, ni velika.


Može, međutim, nešto drugo.


Branitelji, naime, više ne postoje.


Naravno, ne kao društvena grupacija ratnih veterana, već kao branitelji u smislu društveno-političke sile koja ima moć zakriviti silnice političkog života, pogotovo kad HDZ čami u oporbi, daleko od državne blagajne. Branitelji više ne postoje kao izraz u rečenici »Pa to su branitelji!« kojom je svojevremeno Tomislav Karamarko pravdao kršenje zakona od strane prosvjednika koji su se izdavali za reprezente braniteljske populacije.


Praktički cijela svita iz prvog reda Šatora se, naime, zakopala duboko pod zemlju dok je Vučić marširao Hrvatskom, lagao o Glini i Velikoj Srbiji, izjednačavao krivnju nacija za rat i ignorirao vlastitu.


Tektonski je to poremećaj u redovima političkih vrijednosti u zemlji. Jer, ubuduće, jednom, nekad, kad lijevi centar opet dođe na vlast, bilo kakvo pozivanje na branitelje u smislu pritiska na politički život moralo bi biti jasno i bez mucanja definirano kao HDZ-ova niska politička spačka. Kao što su to bile i sve te Rive, šatori, branje kestena, čekić-revolucije, prijetnje balvanima i ini pokušaji – uglavnom uspješni! – da se golom prijetnjom silom ograniče ovlasti demokratski izabrane vlasti.


Budući čondići, klemmovi i ostali trebaju se, sad je barem potpuno jasno, tretirati kao puka prizemna politička manifestacija na koju dečki, jasno, itekako imaju pravo. Ali, isključivo u najstrožem okviru zakona. Svaki fizički napad, svaka prijetnja, svaka nezakonitost treba se bez imalo straha suočiti sa strogim djelovanjem pravne države.


Kao i, uostalom, kad je u pitanju bilo koji drugi građanin RH.


Uniforme i odlikovanja slobodno mogu ostati kući, duboko u ormarima, gdje su bile i za vrijeme Vučićevog posjeta.