Treća Smoqua

Aktivistkinje o gaženju ljudskih prava: Brak vlade i Katoličke crkve najveća je prijetnja slobodi’

Bojana Guberac

Urszula Kuczynska i Rita Béres-Deák / Foto Martina ŠALOV

Urszula Kuczynska i Rita Béres-Deák / Foto Martina ŠALOV

Crkva je ogromno poduzeće. Radi se o moći, kontroli, utjecaju i novcu. Jako malo je tu pravih vrijednosti ostalo. Ogroman problem Crkve je i pedofilija. Unutar crkve je ukorijenjeno licemjerje. Imamo izreku u Poljskoj da se moliš ispod križa, a imaš vraga unutar sebe, kaže Urszula Kuczynska



Borba za prava seksualnih manjina istovremeno je i borba za ljudska prava, u praksi borba za prava slabijeg, često i protiv autoriteta institucija kao što su države i crkva. Praksa se od jedne do druge europske zemlje neznatno razlikuje, ali je puno više sličnosti.


Što povezuje Poljsku, Mađarsku i Hrvatsku? O tome se ponešto čulo na trećem festivalu queer i feminističke kulture Smoqua koji okuplja desetke umjetnika i umjetnica te goste i gošće iz različitih zemalja, poput SAD-a, Finske, Nizozemske, Velike Britanije, Španjolske, Grčke…


O političkom stanju u njihovim državama razgovarali smo s aktivistkinjama, Poljakinjom Urszulom Kuczynskom i Mađaricom Ritom Béres-Deák, koje se, bore za prava LGBT populacije.




Urszula Kuczynska postala je aktivistkinja za ljudska prava prije nekoliko godina kada je organizirala dobrotvorne akcije za žrtve rata u Siriji, nakon toga se pridružila pokretu za ženska prava, bila je u organizaciji ´crnog petka´ kada je na tisuće Poljakinja izašlo na ulice kako bi se usprotivile postroženju zakona o pobačaju.


Nakon toga je bio, kaže, logičan slijed da se posveti borbi za prava LGBT populacije iako je heteroseksualne orijentacije.


Brak Crkve i Vlade


– Te dvije stvari, ženska prava i prava seksualnih manjina su vrlo povezana. To su dvije strane istog novčića. Ne možeš biti feministkinja, a da se ne boriš za prava LGBT populacije, kao što ne možeš biti gej, a da nisi feminist, smatra Urszula koja aktivno sudjeluje u kampanjama protiv homofobije.


Na pitanje zašto, odgovara: To je pitanje pravde. Radi se o onome što je ispravno i što nije. Toliko dugo je čovječanstvo upoznato s homoseksualnošću. Postoji odavno. Ne rade nikome ništa loše. Samo žele živjeti kao i svi drugi. Što je loše u tome?


– Prema ILGA Europe, Međunarodnoj udruzi lezbijki, gay, biseksualnih, trans i interseksualnih osoba sa sjedištem u Bruxellesu, Poljska je predzadnja država u Europi na ljestvici koje definira LGBT prava, navodi Urszula koja nam objašnjava da parovi koji su u istospolnom braku ili zajednici, a posvojili su dijete, imaju problem ako žele doći živjeti u Poljsku.


Naime, dijete u Poljskoj neće biti u mogućnosti dobiti rodni list, iako je posvojeno, jer Poljska ne priznaje gej roditelje. Urszula navodi kako je poljsko društvo progresivnije od političara te kako je 56 posto Poljaka za legalizaciju istospolnog braka.


– Političari to blokiraju jer se boje reakcije Katoličke Crkve. Brak između Crkve i Vlade je jedna od najgorih stvari koje su se dogodile Poljskoj od prijelaza na demokratski sustav 1989. Crkva je imala ogromnu ulogu u tranziciji jer je podupirala Pokret Solidarnost, političari su osjećali da duguju Crkvi zbog toga, a sad mi kao društvo plaćamo taj dug. A mi ne osjećamo da im dugujemo. Crkva je kod nas privilegirana kao nigdje u Europi. Mi živimo u nečemu što je vrlo blisko teokraciji, a postaje sve gore, kaže pa nastavlja kako ljudi u Poljskoj masovno napuštaju Crkvu, i to tako što podnesu zahtjev.- Problem je što u tu statistiku nitko nema uvid. Crkva ima registar, ali političari Crkvu ne pitaju da ga prezentira javnosti. Jedino što je transparentno je prisustvovanje ljudi na misi, gdje je zabilježen snažan pad, osobito mladih ljudi koji ne žele ići u crkvu. Oko 96 posto ljudi su navodno katolici, a samo 25 posto ih dolazi na misu nedjeljom, kaže Urszula koju smeta i to što Crkva aktivno sudjeluje u politici.


Politika otvorene mržnje


– To je tragedija. Veza između crkve i vlade je najveća prijetnja demokraciji i slobodama od pada komunizma. Sada je gore nego ikad. Sadašnja vlada je tu zbog Crkve, jer svećenici u crkvama nedjeljom pred vjernicima propagiraju za koga treba glasovati. Znam da u Hrvatskoj postoji sličan problem. U Poljskoj se održavaju parade ponosa, a kada su je po prvi put su htjeli održati u gradu Lublinu, gradonačelnik ju je zabranio jer je rekao da se boji za njihovu sigurnost zbog nacionalista. Slučaj je završio na sudu, a sud je odlučio da je posao gradonačelnika da im osigura sigurnost. Guverner regije je tada izjavio da je to strašna odluka suda i da se to nije smjelo dozvoliti, jer ti ljudi napadaju tradicijske vrijednosti, seksualno su devijantni i pedofili, siluju djecu i uništavaju obitelji. Čovjek koji je organizirao lublinski pride ga je tužio i dobio je parnicu. Sud je naložio da se guverner mora ispričati. Ispričao se, a onda je povukao ispriku.


– To je pitanje moći da žele staviti ljude u inferioran položaj. Imaju potrebu da kontroliraju druge ljude. Nekada mislim da im žele nametnuti tradiciju, zapravo ono što je njima tradicija. Imaju težnju za nečim što nije ni postojalo. Recimo tradicionalni brak. Na početku 20. stoljeća mnogi se ljudi nisu ženili jer si to nisu mogli priuštiti, a postoji i jedan paradoks, ne žele dati dijete istospolnom paru, a u realnosti djecu često odgajaju mama i baka ili otac i djed, ako je takav slučaj, i tako je oduvijek. Nametanjem tradicionalnih vrijednosti nameću kontrolu kojom dobivaju politički utjecaj s kojim je lakše kontrolirati društvo, i to strahom. Ljudi su izgubili identitet, teško im se identificirati, što crkva i politika koriste tako što okupe ljude oko onoga što nazivaju opće vrijednosti, mišljenja je Urszula.


Grijeh ispod križa


Uoči Uskrsa u Poljskoj postoji tradicija da se u razdoblju od tri dana, za koje se smatra da je Isus bio u grobu prije nego je uskrsnuo, postave izložbe unutar crkvi koje se referiraju na političke i društvene teme. Primjerice, ispod križa budu ispisani grijehovi zbog kojih je Isus umro, a tamo se nađu i gej ljudi, ali i ravnopravnost žena, pa ispada da je Isus, između ostalog, umro da žene ne bi imale jednaka prava kao muškarci. Kada se protestiralo protiv toga, tako da su oko glave djevice Marije stavili dugine boje i lijepili po gradu, žena koja je to organizirala završila je u zatvoru. Policija joj je upala u kuću u 06:00 ujutro, stavili su joj lisice, skinuli do gola u zavoru i držali je u pritvoru 48 sati, priča nam Urszula.


– U crkvenom propovijedanju nema Isusa. Crkva je ogromno poduzeće. Radi se o moći, kontroli, utjecaju i novcu. Jako malo je tu pravih vrijednosti ostalo. Ogroman problem Crkve je i pedofilija, U Poljskoj je jedan novinar napravio dokumentarac o tome kako su svećenici zataškavali pedofiliju unutar Crkve te kako nisu odgovorne svećenike prijavljivali policiji. Unutar crkve je ukorijenjeno licemjerje. Imamo izreku u Poljskoj da se moliš ispod križa, a imaš vraga unutar sebe, kaže Urszula.


– Ne moraš biti religiozan da bi živio po Isusu, bizarno je da su zaboravili što je Isus govorio i kako je Isus živio i volio. Prolazimo kroz teška vremena. Naša je dužnost da se s njima suočimo, a tu ima i mjesta optimizmu. Primjerice, LGBT zajednica u Poljskoj nikada nije bila ovoliko ujedinjena i organizirana, kao što potpora ljudi istospolnim brakovima nije bila nikad ovako jaka. Poručila bih gej ljudima u Hrvatskoj da ostanu ujedinjeni, jer smo zajedno jači. Prava ćemo dobiti samo ako se za njih borimo. Što se tiče onih koji vjeruju da nisu svi ljudi jednaki Urszula im poručuje: Vratite se u crkvu i pomolite se jer vaš Bog definitivno na vas nije ponosan.


Učenje o empatiji


Mađarica Rita Béres-Deák radi u nekoliko LGBT organizacija u Mađarskoj koje ne dobivaju novac od vlade jer, kako kaže Rita, imaju desničarsku homofobnu vladu. Rita na projektima preko kojih odlaze u škole i upoznavaju djecu s LGBT problematikom. Primjerice, održavaju Žive knjižnice, projekt koji se odvija i u Hrvatskoj. Uobičajeno se radi o privatnim školama, ali ima i javnih.


Doduše, javne škole zovu kad je Međunarodni dan ljudskih prava, kada zovu i ostale manjinske organizacije.


– Djeca super reagiraju, učitelji su problem. Učitelji nemaju empatiju, a mi učimo djecu i empatiji.Učitelji u Mađarskoj imaju najpodcijenjenije zanimanje, pa su ogorčeni. Nemaju znanja o LGBT zajednici. Bizarno je da kada smo imali Živu knjižnicu da su nas pitali »ako budemo imali lezbijku u razredu kako da ju izliječimo?«, navodi Rita.- Glavni diskurs u Mađarskoj je da se gej ljudi trebaju izliječiti ili prihvatiti da su inferiorni. Političari traže žrtvenog janjca kojeg će okriviti za sve što se događa. Prvo su to radili s Romima, pa s imigrantima, a sada s LGBT ljudima. Prošli tjedan je Orban imao govor u kojem je poručio da normalan homoseksualac shvaća da je inferioran i da ne može imati jednaka prava kao ostatak društva. To je otvorena mržnja, objašnjava Rita pa nastavlja: Takvi govori su opasni jer se mržnja usađuje postepeno, korak po korak uzimaju prava, a infiltriraju mržnju. To se nikad ne dogodi preko noći. Takva retorika podsjeća na Hitlerovu, ali još više na retoriku Vladimira Putina, a ne smijemo zaboraviti da je mađarski premijer jako dobar prijatelj s Putinom.- Vlada projicira sliku o prijateljskoj vladi kada se radi o obitelji, ali to je u stvarnosti jako uzak okvir obitelji koju prihvaćaju – to je normalna bijela heteroseksualna obitelj srednjeg staleža.Ne volim riječ normalno, jer ako se kaže da normalna obitelj ima dva roditelja, onda samohrana majka više nije obitelj, primjećuje Rita.- Idemo nazad kao društvo po nekim pitanjima. Ako pogledamo Donalda Trumpa definitivno idemo nazad. Što se tiče Mađarske, nitko u devedesetima ne bi rekao da homoseksualac mora prihvatiti da je inferioran. Sada se homofobija izražava više nego prije, ističe.Rita smatra kako društvo samo po sebi ne bi postalo homofobno da im se postepeno nisu usađivale takve poruke, a do pravih informacija je teško doći, kaže, zbog kontrole medija, koja je u Mađarskoj, prema Riti, ista kao kod Putina.


– Svi mediji su u rukama moćnika bliskih vladi. Jako malo ima nezavisnih medija, a oni su većinom na engleskom jeziku. Oko 20 posto Mađara razumije engleski jezik, pa samo oni i mogu doći do vijesti.