Bez prava na status

APSURDNI ZAKONI ‘Otac ima 13 dijagnoza i potpuno je nepokretan, a država mi ne da status njegovatelja’

P. N.

Foto privatni album

Foto privatni album



Bojan Letić, nezaposleni kuhar iz Osijeka upozorava na apsurdne zakone koji mu brane da postane njegovatelj svojeg teško bolesnog oca.


On je za Slobodnu Dalmaciju ispričao kako ne zna kako izaći iz bezizlazne situacije u kojoj se našao, a vjeruje da u Hrvatskoj još imas masu takvih slučajeva.


Priča započinje 25. lipnja ove godine.




– Moj otac je toga dana pao u kući i razbio glavu. Naime, ja sam ga tog dana, kao i svakog drugog, zvao na telefon. Kako se nije odazivao, otišao sam do njegove kuće i zatekao ga kako leži na tlu. Odmah su ga primili u osječku bolnicu i tamo mu, zbog pojave hematoma, obavili operaciju kojom su mu uklonili jednu kost u glavi, koju nikada nakon te operacije nisu vratili, i sada mu je na tom mjestu “rupa”, naime samo je prevučeno kožom. Kost mu ne mogu vratiti “u glavu” jer mu je srce toliko slabo da ne bi izdržao operaciju. Od tada do danas mog oca “šetaju” od kardiologije do neurologije, zdravstveno stanje mu je i dalje loše, cijela mu je lijeva strana oduzeta – rekao je Letić za Slobodnu.


Od trenutka ulaska u bolnicu teško bolesnog Nenada, Bojan vodi rat protiv apsurda hrvatskih zakona.


– Išao sam u Centar za socijalnu skrb u Osijek i zanimao se što moram uraditi da bih postao njegovatelj svome ocu, jer on nema nikog osim mene da se brine o njemu. Ja sam jedini iz svoje obitelji spreman brinuti se o njemu. Osim mene, moj otac ima svoju bivšu suprugu, moju majku, s kojom povremeno razgovara, i svoju sestru s kojom već godinama ne razgovara zbog neriješenih obiteljskih problema. Znam da će mi ocu nakon izlaska iz bolnice biti potrebna 24-satna skrb i želio sam postati “sin njegovatelj”, jer je “stari” gotovo u potpunosti nepokretan. Svu njegu sam htio prebaciti na svoja leđa, kao što sam i dosad radio, i prije bolnice – govori  Letić.


No, u Centru za socijalnu skrb Bojan saznaje da on ne može biti njegovatelj svome ocu.


– Ja kao sin ne mogu postati njegovatelj svoga oca. Njegovatelj mu može biti i ljubavnica, ali ja kao sin svom ocu Nenadu koji ima 13 dijagnoza ne mogu biti njegovatelj! Pa u kojoj i kakvoj državi mi ovo živimo, je li ovo moguće. Ta pravnica iz Centra za socijalnu skrb mi kaže da oca smjestim u starački dom, a ja je pitam kako ću to uraditi ako moj otac ima mjesečna primanja od 1800 kuna, od čega mu uzmu 300 kuna za kredit. “Ako ne možete oca smjestiti u dom, država će se brinuti o njemu nakon izlaska iz bolnice”, kaže mi ona. Ali ja ne želim da se država brine o mome ocu, ja se želim brinuti o njemu i želim postati njegov njegovatelj. Dobro da u zakonu ne piše da mu i žirafa može biti njegovatelj – kaže Letić.


Zakon o socijalnoj skrbi u članku 63. i 64. kaže, inače, da pravo na status njegovatelja može imati bračni ili izvanbračni drug, formalni ili neformalni životni partner osobe s invaliditetom. Štoviše, Centar za socijalnu skrb ima pravo tužiti sina ili kći ako se oni ne brinu, a mogu, o svojim roditeljima i ako im Centar za to vrijeme pruža bilo kakvu potporu u obliku novčane naknade ili mogućeg smještaja.


Cijeli tekst pročitajte OVDJE.