Neizvjesna budućnost

Detaljno smo analizirali uzroke propasti Agrokora i Uljanika. Tri su stvari slične, tri potpuno različite

Jagoda Marić

Foto Reuters / D. Marušić PIXSELL

Foto Reuters / D. Marušić PIXSELL

Obje su tvrtke u privatnom vlasništvu, ali njihova važnost natjerala je Vladu Andreja Plenkovića da intervenira. I Agrokor i Uljanik su i mediji i analitičari političari, ne tako davno, isticali kao pozitivne primjere u gospodarskom sivilu Hrvatske



ZAGREB Prezaduženost, loše upravljanje, krive procjene, zatvaranje očiju pred problemima dok se ne utope u njima, loša situacija u djelatnosti kojom se bave – to su obično najčešće greške koje izazovu krizu u nekoj kompaniji.


Tako je i u dva najveća sloma u gospodarstvu koja su se u Hrvatskoj dogodila u proteklih godinu i pol, krizi u Agrokoru i Uljaniku. Ipak, izdvojili smo tri stvari koje su gotovo istovjetne u te dvije kompanije i tri razlike koje bi u konačnici mogle utjecati i na rasplete.


SLIČNOSTI


1. Privatne kompanije koje su jučer bile perjanice, a danas ih spašava državna intervencija


Obje su tvrtke u privatnom vlasništvu, ali njihova važnost natjerala je Vladu Andreja Plenkovića da intervenira. I Agrokor i Uljanik su i mediji i analitičari političari, ne tako davno, isticali kao pozitivne primjere u gospodarskom sivilu Hrvatske, stekli su gotovo status gospodarskog plemstva. O Agrokoru je dovoljno reći da je najveća domaća kompanija sa značajnim poslovima u svim državama bivše Jugoslavije, pa se zahvaljujući tome nikada nijedna vlast nije pretjerano zamarala ni provedenim privatizacijama, ni rokovima plaćanja, ni položajem Agrokorovih dobavljača. U strahu od te veličine država je intervenirala donošenjem posebnog zakona za spas Agrokora. Uljaniku se tepalo kao jedinom dobrom domaćem brodogradilištu, najboljem đaku u razredu, koji jedini nije trebao pomoć države. Sad je protivno pravilima, koliko god se svi trudili prikazati drukčije, u tvrtki čiji su računi blokirani isplaćena plaća, a novac je osigurala država.


2. Dug koji je pojeo kapital




Perjanice hrvatskog gospodarstva godinama su gomilale dug preko svake mjere. Alarmi u obje kompanije zvonili su odavno, ali oni koji su ih vodili, država, pa i oni koji su plaćeni da sugeriraju kad je prijeđen prag odlučili su se svjesno praviti da je sve u redu. Koliko su ove tvrtke zaglibile najbolje govori činjenica da su se Agrokorovi dobavljači zaduživali kod banka da bi Agrokoru odobrili pozajmice i radi toga su mnogi od njih u problemima. Uljanik je pak od »3. maja« kojeg je preuzeo u postupku restrukturiranja i kojem je, uz državne potpore, trebao pomoći da stane na noge, uzeo pozajmicu veću od 500 milijuna kuna. I jedno i drugo, iako u poslovnom svijetu nema mjesta za patetiku, nalikuje na roditelje koji posude novac od djetetove užine da bi tvrdoglavo dokazali da njihova ideja ima smisla. Agrokor se tako tvrdoglavo širio, a Uljanik ugovarao brodove s gubitkom, vjerujući da će prelazak na novu vrstu brodova upaliti.


3. Dobri odnosi sa sindikatima i odlični odnosi s političarima


Do sloma ove dvije tvrtke, sindikati u Agrokoru i Uljaniku, nikada ali baš nikada nisu »stisnuli« svoje tvrtke i uprave. U Agrokoru to čak nisu činili ni nakon potpune propasti, u Uljaniku su nakon prvotnog šoka ipak bili malo glasniji, pa tek sada otkrivaju kako godinama neke stvari nisu štimale. Naravno nije posao sindikata da kontrolira poslovanje niti da smjenjuje uprave. U obje su tvrtke bili svjesni toga da dobri odnosi sa sindikatima čuvaju njihov imidže sjajne priče iz Hrvatske kad ona to više nije ni bila. Odnosi ove dvije kompanije s političkim strukturama u posljednjih 20 godina priča su za sebe, oni bi, da netko zbilja želi raščistiti stvari, pokazali i kako su nastale Todorićeva i pulska uspješnica i kako su godinama prikrivali da to više nisu. No, sličnost u obje propasti je vjerojatno i ta da razotkrivanje tih stvari u Hrvatskoj malo koga zanima.


RAZLIKE


1. Struktura vlasništva


Agrokor je imao jednog gazdu Ivicu Todorića, on je još uvijek vlasnik više od 95,52 posto udjela u tom koncernu, dok Uljanik pojedinačno nema nijednog vlasnika s preko deset posto dionica. Država ukupno ima nešto više od 25 posto vlasništva, ali preko četiri različita titulara odnosno fonda. I dok je Todorić donosio sve strateške, ali i one sitne odluke i upravljao svojim koncernom, u Uljaniku je, unatoč postojanju i Skupštine i nadzornog odbora nejasno tko je bio presudan kad se odlučivalo kojim putem dalje, jer tvrtka je bila svačija pomalo, a sad je čini se ničija. No, u toj različitosti ima i jedna sličnost: nakon što se spomne odgovornost u oba slučaja slijedi ali.. Ni samoj vladi koja se zapetljala i u Agrokor i Uljanik, to trenutno nije prioritet.


2. Izloženost države


Iako je Agrokorov dug puno veći, iako bi njegov krah proizveo znatno veće negativne posljedice, državni proračun je zasad, a pogotovu ako se potvrdi nagodba, puno manje izložen nego u Uljaniku. Krediti koje je Hrvatska banka za obnovu i razvoj dala Agrokoru krajem 2016. godine, dobro su osigurani i trebali bi u sljedećim godinama biti u potpunosti plaćeni. S obzirom na to da je Agrokor najveća domaća kompanija, u 20 godina i nije podigao toliko veliki iznos kredita kod te razvojne banke, manje od milijardu kuna, a dobar dio je već otplaćen. S druge strane država je jamac za većinu Uljanikova zaduženja pa joj prijeti naplata oko četiri milijarde kuna. Ako se ipak postigne dogovor oko programa restrukturiranja u sljedećih nekoliko godina toj će kompaniji možda morati pomoći i s dvije milijarde kuna pomoći iz proračuna.


3. Budućnost


Nitko sa sigurnošću ne može reći što će se dogoditi s Uljanikom i Agrokorom u sljedećih nekoliko godina. Nijedna tvrtka ne posluje u djelatnosti koja donosi velik profit. Unatoč otpisu i pretvaranju djela potraživanja u vlasništvo, Agrokor je i dalje opterećen kreditima vrijednim više od milijardu i pol eura. Ipak, nagodba sugerira da bi mogao dobiti vlasnike značajne financijske moći. Unatoč konkurenciji, tvrtka koja se bavi maloprodajom i proizvodnjom hrane i pića ima veću šansu nego posrnula brodograđevna industrija, koja je još daleko od toga da se zna tko će joj biti strateški partner i po kojem planu će se provoditi sanacija. Sadašnja situacija prije upućuje na stečaj.