Agonija brodogradilišta

DANI ODLUKE Sutra novo ročište za “3. maj”: ‘Otvaranje stečaja siguran je put u – likvidaciju’

Orjana Antešić

snimio Damir Škomrlj

snimio Damir Škomrlj

Da bi se »3. maju« dala šansa da se izvuče kroz poluzavršene brodove, za stol moraju sjesti i dogovoriti se tri strane – država, brodovlasnici i »3. maj«. Pritom izgleda jedino država odnosno ova Vlada ne zna što bi učinila sa poluzavršenim brodovima čiji je sada vlasnik. 



RIJEKA – Dva dana prije novog stečajnog ročišta, u »3. maju« jučer je održan skup radnika na kojem je direktor Edi Kučan od radnika htio čuti ima li njihovu podršku da svi zajedno učine zadnji napor da se brodogradilište odmakne od proglašenja stečaja. Pred radnike »3. maja«, doznajemo, stao je i privremeni stečajni upravitelj Zdravko Čupković, koji je pojasnio što u realnosti znači otvaranje stečaja u brodogradilištu koje je potpuno bez posla, s nenaplativim potraživanjima i bez vrijednije imovine.


Ukratko, ništa dobro i, prilično izgledno, prije stečaj sa likvidacijom nego stečaj sa preustrojem koji je više iluzija i priča za zamagljivanje očiju nego što ima uporišta u stvarnosti. Trećemajcima, koji su zadnju punu plaću dobili za rujan prošle godine, muku zasigurno nije olakšala ni činjenica da prve novce od svojih potraživanja mogu očekivati tek za četiri, a moguće i pet mjeseci nakon otvaranja stečaja, a i to je tek onaj minimum kojeg bi im isplatila Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT).


Nedovršeni brodovi


Od povratka Edija Kučana na čelo »3. maja«, u posljednjih desetak dana radi se na više frontova, sve kako kroz glavnu portu na Kantridi ne bi ušao stečajni upravitelj. No, bez odluke Vlade da se brodovi koji su u opremnom bazenu »3. maja« tamo i završe, to naprosto neće biti moguće. Prema resornom Ministarstvu gospodarstva, doznajemo, upućeni su modeli i izračuni prema kojima bi to bilo moguće realizirati, a da se to ne tumači kao nedozvoljeni, dodatni financijski angažman države već potez kojim je za cilj smanjiti štetu koja je nastala od protestiranja državnih jamstava kod raskida ugovora za te novogradnje.




Jedan od prvih poteza Kučana bio je uspostaviti kontakt sa brodovlasnicima koji su pozitivno reagirali na vijest o njegovom dolasku. Jedan od brodovlasnika, zajedno sa svojim inspektorom, upravo bi danas trebao doći u »3. maj« kako bi se utvrdilo u kojem je stanju jedan od poluzavršenih brodova, a tijekom idućeg tjedna, kako čujemo, trebali bi se licem u lice obaviti i prvi razgovori nakon dugo vremena sa predstavnicima kanadske Algome, čije su dvije započete novogradnje također u »3. maju«.


Kanađani su, kao i ostali, bili prisiljeni raskinuti ugovore jer bi u protivnom ostali bez svojih uplaćenih avansa, no nije tajna da su i dalje zainteresirani, prije svega za onaj jedan samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutog tereta s kojim se najdalje odmaklo i koji je na vezu u opremnoj luci »3. maja«. Kako čujemo, pozitivni signali u »3. maj« stigli su i od švedskog Wisbyja, s kojim je riječko brodogradilište imalo višegodišnju poslovnu suradnju, vrijednu dvjestotinjak milijuna dolara. Upravo zahvaljujući povjerenju Šveđana, »3. maj« je uspio preživjeti one godine krize na svjetskom tržištu i živo dočekati svoju nesretnu privatizaciju.


Podgrijavanje nade


Da bi se »3. maju« dala šansa da se izvuče kroz poluzavršene brodove, za stol moraju sjesti i dogovoriti se tri strane – država, brodovlasnici i »3. maj«. Pritom izgleda jedino država odnosno ova Vlada ne zna što bi učinila sa poluzavršenim brodovima čiji je sada vlasnik. A pritom su samo dvije opcije – ili će ih prodati u stanju u kojem jesu, a to znači da će za njih dobiti jako malo novca, otprilike kao da ih prodaje u staro željezo, ili će se učiniti napor da se ti brodovi završe i na taj način povratiti novac, ili barem njegov veći dio kojeg je država iskeširala kao jamac kod raskida ugovora za te novogradnje.


»3. maju« otvorili su se i određeni, mali poslovi za treća lica. To nisu veliki projekti, ni u tehničkom, ni u financijskom smislu, ali opet znače nekakav prihod i, što je još važnije, znače onu početnu iskru kakvog takvog života u brodogradilištu koje je klinički mrtvo još od početka jeseni prošle godine. Problem u ovom trenutku nisu čak ni prazne i utišane hale, nedostatak materijala i novca koliko stanje svijesti kod trećemajaca koji su potpuno izmrcvareni u ovih zadnjih pola godine.


Cijelo to vrijeme bili su u situaciji da im se od strane Pule, ali i Zagreba konstantno podgrijavala nada, prodavala im se priča da je šansa tu, pred vratima, da se samo još malo strpe, a zapravo ih se sa svakim danom guralo i puštalo da tonu i tonu sve dublje u glib. Kučan je, očito, svega toga svjestan, zbog toga se jučer i obratio radnicima. I pritom im nije mogao obećati ništa jer sve ovisi o tome kako će se prema jedinoj šansi koju »3. maj« ima da izbjegne stečaj, a time i vjerojatnu likvidaciju, odrediti u resornim ministarstvima gospodarstva i financija odnosno Vladi.