RIJEKA  Posljednji dan godišnjeg odmora zasigurno će još dugo ostati u pamćenju 40-godišnjem Tomislavu Banu, zagrebačkom planinaru, koji se danas našao oči u oči s čak dva medvjeda, a nakon što je ispalio hice da ih otjera, u pokušaju da što prije napusti to područje i izbjegne eventualni ponovni susret, slomio nogu.

Ozlijeđenog planinara su između vrhova Kobiljak i Medviđak spasili članovi HGSS-a Stanice Delnice koji su se tada, srećom, nalazili na dežurstvu na predjelu od Fužina prema crikveničkom području. Unutar pola sata došli su do unesrećenog, pružili mu prvu pomoć i organizirali transport do mjesta gdje ga je u 13.50 sati preuzela medicinska ekipa.

Sat vremena kasnije razgovarali smo s njime na hitnom traktu KBC-a na Sušaku gdje je prevezen, a unatoč vanjskom, kompliciranom prijelomu gležnja i činjenici da mu je na ovakav način završio godišnji, još uvijek dobro raspoloženi i nasmijani Tomislav ispričao nam je do najmanjeg detalja što mu se dogodilo.

– Član sam HPD-a Kapela, planinar sa završenom školom. Krenuo sam rano ujutro oko 7 sati najprije na vrh Medviđak. Bilo je prekrasno jutro, prohladno. Sve sam prošao u 40 minuta. Čitavo vrijeme sam pjevao i pravio buku, upravo zbog divljih životinja. Nakon toga sam krenuo prema vrhu Veliki Kobiljak. Uz svu viku i pjesmu osvojio sam i taj vrh. Javio sam se supruzi u Crikvenici, rekao da je sve prošlo dobro te sam se namjeravao spustiti i krenuti prema kući. Prolazio sam kroz polja malina i spuštao se prema prvoj cesti. Vidio sam fizički taj makadamski put. Susreo sam čak i dva lovca – ispričao nam je Ban čiji je dan do tog trenutka bio jednostavno savršen. Najeo se i predivnih šumskih malina, ali kao što su maline njemu izmamile slinu na usta, to su isto učinile i medvjedima.

– I dalje sam pjevao kada sam s lijeve strane začuo šum. Ugledao sam medvjeda kako jede maline. Stao sam mirno i pokušavao uzeti fotoaparat. Učinio sam to gotovo bešumno, no tada se ispred mene odjedanput stvorio drugi medvjed s kojim sam se gledao oči u oči. Nije se radilo o medvjedici i mladunčetu, već o dva odrasla medvjeda, kaže nam planinar koji se, srećom, u tom više nego li napetom trenutku ipak uspio snaći i zadržati hladnokrvnost.

– Kako je medvjed krenuo prema meni, izvadio sam plinski pištolj i ispalio dva hica upozorenja. Medvjedi su se počeli udaljavati prema dolje, a ja što dalje od njih. Put pod noge. Jurnuo sam, no tada mi je desna noga proklizala, a lijeva zapela između dvije stijene. Uspio sam izravnati nogu i imobilizirati je remenom, rekao je.

Opširnije pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista u ponedjeljak…